Vijesti iz svijeta
petak, 25 Oktobar 2019 00:00

Hoće li Egipat i Etiopija zaratiti zbog Nila, 'žile kucavice'?

Ocijeni...
(0 glasova)

rijekakanjonPregovori o Velikoj brani renesanse na najdužoj afričkoj rijeci između dvije zemlje zapeli su uslijed eskalacije s obje strane.

Egipat, koji Nil smatra svojom 'žilom kucavicom', predložio je Etiopiji da se svake godine oslobađa 40 milijardi kubnih metara vode.

Pregovori o etiopskoj Velikoj brani renesanse između Egipta i Etiopije zapeli su u ćorsokak usred eskalacije s obje strane. Prorežimski egipatski mediji podižu nivo prijetnji i aludiraju na mogućnost vojne intervencije, s ciljem da se Adis Abeba spriječi u tome da našteti egipatskom udjelu vode u Nilu. Međutim, Etiopija je na to oštro reagirala, naglasivši da ne postoji sila koja će je spriječiti da dovrši branu.

Upozorenje premijera Etiopije Abiya Ahmeda stiglo je u kritičnom trenutku, dok se čekalo na njegov sastanak s egipatskim predsjednikom Abdelfattahom al-Sisijem u Rusiji. Naravno, pitanje brane jedna je od glavnih tema razgovora između Etiopije i Egipta, koje, po svemu sudeći, iziskuje rusko posredovanje kako bi se pregovori priveli kraju.

Prema tonu obraćanja etiopskog premijera pred parlamentom svoje zemlje u utorak moglo se zaključiti da želi poslati poruku Egiptu bez izričitog spominjanja te zemlje. Bez obzira na ljubaznost koju premijer iskazuje egipatskom predsjedniku pred kamerama, ovo je prvi put da iz Adis Abebe stižu izjave u kojima se spominju rat, spremnost na upotrebu sile i mobiliziranje miliona vojnika radi odbrane brane.

Nakon Moskve razgovori i u Washingtonu?

Egipat, koji Nil smatra svojom žilom kucavicom, predložio je Etiopiji da se svake godine oslobađa 40 milijardi kubnih metara vode i pusti veća količina vode ako nivo vode iza Asuanske brane na jugu Egipta opadne na 165 metara. Etiopija je odbacila taj prijedlog bez ikakvih polemika, rekavši da krši njen suverenitet, kao i da se time ne poštuje sporazum potpisan s Egiptom i Sudanom o poštenoj i razumnoj upotrebi vode Nila.

Adis Abeba kaže da nema za cilj nanijeti štetu egipatskim interesima i da je svrha brane proizvodnja električne energije. Ali, Egipat, koji gotovo 90% svojih potreba za slatkom vodom pokriva preko Nila, strahuje da će se punjenje akumulacijskog rezervoara brane negativno odraziti na protok njihovog godišnjeg udjela vode. Stoga traži međunarodnu intervenciju preko četvrte strane (osim Etiopije i Sudana) za nastavak pregovora, što Adis Abeba odbija i smatra neopravdanim.

U tom kontekstu egipatsko Ministarstvo vanjskih poslova odgovorilo je u saopćenju na etiopske izjave da je dobilo poziv američke administracije na sastanak ministara vanjskih poslova triju zemalja: Egipta, Sudana i Etiopije u Washingtonu. U saopćenju se navodi da je Kairo prihvatio poziv u nastojanju da se "prevlada zastoj u pregovorima".

Bez obzira na ono što pregovori između Sisija i Ahmeda u Rusiji o brani donesu ili taj sastanak u Washingtonu, čije se održavanje očekuje, razgovor o opcijama kojima raspolaže Egipat, ako se posredovanje i diplomatija pokažu neuspješnim, vode u pravcu vojne opcije, imajući u vidu da brana, s obzirom na način na koji Etiopljani žele obaviti punjenje akumulacije, predstavlja neposrednu opasnost za egipatsku nacionalnu sigurnost. No, može li Egipat zaista pribjeći toj opciji?

Avioni ne mogu preletjeti 2.500 kilometara

Postoje podaci i činjenice koji će uveliko utjecati na svaku egipatsku odluku vezano za vojnu opciju, uključujući geografski položaj i političku scenu, kao i vojne sposobnosti i preklapanje regionalnih odnosa i unutrašnjih problema Egipta i Etiopije. Jednu od glavnih prepreka predstavlja udaljenost između Egipta i Etiopije, koja prelazi 2.500 kilometara, što se odražava i na odabir načina napada na branu. Iako je Egipat superiorniji od Etiopije po kvalitetu i kvantitetu oružanih snaga, egipatski borbeni avioni ne mogu preletjeti tu udaljenost bez dolijevanja goriva.

Ako se problem s dopunom goriva i riješi, egipatska avijacija mora preći preko zračnog prostora Sudana, što predstavlja drugi problem. Sudan još nije iznio jasan stav prema krizi, a tu su i koristi koje će izgradnja brane donijeti toj državi, poput držanja vodostaja rijeke pod kontrolom i sprečavanje poplava te koristi od električne energije. Sudanci to vide kao nešto neophodno, zbog čega su pojedini izašli i na proteste. Osim toga, trenutni politički uvjeti u Sudanu možda bi mogli utjecati na to da se Kartum odbije uplitati u takav problem sa susjednom Etiopijom.

Ako Kairo odluči napasti branu preko specijalnih snaga, za to će mu opet trebati Sudan, što se jasno pokazalo na samim počecima krize. Institut Stratfor za sigurnosne studije objavio je e-mailove iz 2010. u kojima se navode detalji razgovora između tadašnjeg šefa glavne obavještajne službe Omara Suleimana i tadašnjeg predsjednika Hosnija Mubaraka.

Prema tim e-mailovima, Egipat je dobio saglasnost od Sudana za izgradnju egipatske vojne baze na području Kosti, gdje bi se smjestili egipatski specijalci, "koji mogu biti poslani u Etiopiju da unište vodne objekte na Plavom Nilu".

Šta će preduzeti Francuska i Kina?

Ako Egipat odluči da njegovi borbeni avioni, koji bi napali branu, pređu preko drugih susjednih zemalja, poput Eritreje, Džibutija i Somalije, i u tom slučaju suočit će se s preprekama, a jedna od glavnih je strah tih zemalja od etiopske reakcije, kao i to da je Adis Abeba nedavno poboljšala svoje odnose sa susjedima.

Egiptu onda ostaje da koristi svoju mornaricu, koja se smatra najvećom na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi, a raspolaže njemačkim podmornicama, dvama francuskim nosačima helikoptera, francuskom fregatom i četirima američkim fregatama. No, imajući u vidu da je Etiopija bez izlaza na more, Egipat je neće moći napasti morskim putem, ali može koristiti tu flotu za slanje trupa i opreme u Eritreju, s tim da se onda pojavljuju ranije spomenute prepreke, koje će teško savladati.

Drugi faktor koji će odrediti prirodu egipatskog odgovora jest odabir najprikladnijeg vremena za napad na branu. Prema procjenama stručnjaka, napad nakon punjenja akumulacije imat će katastrofalne posljedice na susjede Etiopije, uključujući i Sudan. Ta država mogla bi se suočiti s poplavama uzrokovanim urušavanjem brane, koje bi mogle stići i do Egipta. Prema tome, najprikladnije bi bilo da brana bude napadnuta u završnoj fazi gradnje i prije punjenja akumulacije, čime bi se njena rekonstrukcija učinila gotovo nemogućom.

Etiopija je, s druge strane, zemlja čiji se značaj ne može zanemariti, da ne spominjemo njenu mrežu međunarodnih i ekonomskih odnosa, u kojima je i sama brana igrala veliku ulogu. Velike i utjecajne države, poput Kine i Francuske, imaju zajedničke interese u tome, pa bi vojni napad Egipta na Veliku branu renesanse mogao izazvati srdite reakcije tih zemalja.

Ekonomska i politička napetost u Egiptu

Tome treba dodati i unutrašnje probleme Egipta s obzirom na to da se ta država suočava s teškom ekonomskom, ali i napetom političkom situacijom u vrijeme vladavine Sisijevog režima. To bi moglo utjecati na odbacivanje ideje ulaska u rat koji može biti prijetnja njegovom opstanku na vlasti, pogotovo ako se operacija pokaže neuspješnom ili ne donese rješenje krize.

Upravo iz tih razloga posmatrači odbacuju mogućnost da će Egipat donijeti odluku o preduzimanju bilo kakvih vojnih poteza u trenutnoj situaciji. Možda će pribjeći internacionalizaciji tog pitanja jer kriza prijeti regionalnoj stabilnosti, što se negativno odražava i na međunarodnu sigurnost.

U tom kontekstu postoji mogućnost da se Egipat obrati nekim međunarodnim instancama, uključujući SAD i Svjetsku banku, koji dobro poznaju problem i zainteresirani su da se postigne dogovor između zemalja u slivu Nila. Ako Etiopija to odbije, Egiptu ostaje da se žali Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, s obzirom na to da Etiopija krši prava na vodu, čime ugrožava međunarodni mir i sigurnost.

(Al Jazeera i agencije)

Procitano 211 puta

S5 Box