Vijesti iz svijeta
utorak, 25 Februar 2020 00:00

Alžir: Mafijaška država će pasti; ljudi su ponosni i nepokolobljivi

Ocijeni...
(0 glasova)

alzir1Mohamed Tadjadit je zauzet ovih dana. Dok alžirski protesti ulaze u drugu godinu, ovaj bivši politički zatvorenik uvijek je tražen.

Između učešća u okupljanjima u znak solidarnosti sa drugima koji su još u zatvoru, prisustvovanja u pripremama za proteste na godišnjicu, i davanja intervjua medijima, ponekad ga zaustave ljudi koji se žele fotografisati s njim.

„Mrzim slike, to mi je kao da dajem dio svoje duše“, objašnjava 26-godišnji pjesnik. „Ali ja to moram uraditi. Moramo održati motivaciju kod ljudi.“

Nije uvijek bilo ovako.

Bivši politički zatvorenik Mohamed Tadjadit, lijevo, govori sa demonstrantom

'Samo se pokušavam snaći'

Prije nego što su prošlog februara počeli sedmični protesti, u odgovoru na obavijest da će predsjednik Abdelaziz Bouteflika tražiti peti mandat, Tadjadit je radio kao prodavač voća i nije se mnogo zanimao za politiku.

„Samo sam se pokušavao snaći“, priznaje on gotovo stidljivim glasom.

Rođen je i odrastao u Casbahu u Alžiru, iako mu je porodica premještena na obod glavnog grada kada se prije dvije godine srušila zgrada u kojoj su živjeli.

Tadjadit se ispisao iz škole sa 14 godina i bavio se različitim poslovima – prodavao je kišobrane i nakit, radio u ribarnici i štavionici.

Pjesme je počeo pisati u istoj dobi, ali isprva nisu imale politički prizvuk.

„Pisao sam ono što sam osjećao“, kaže on.

Provjerava telefon dok razgovara, čitajući poruke od drugih aktivista koji su ga pozivali na jedan ili drugi događaj, i hoda preblizu ivice pločnika.

On je sada autor više od 50 pjesama, od kojih mnoge sadrže snažne političke poruke.

I, iako nije mnogo razmišljao o politici dok je odrastao, osjetio je posljedice politike u svojoj državi jednako snažno kao i mnogi mladi Alžirci.

Bez šansi u domovini, kada je imao 22, pokušao je ilegalno imigrirati u Evropu. Prvo je otišao u Tursku, a potom je pokušao doći do zapadne Evrope. U Grčkoj je uhapšen i poslan nazad u Alžir.

Kada su počeli protesti, Tadjadit im je počeo recitovati svoje pjesme. Postao je poznat kada su njegovi videosnimci počeli kružiti po društvenim mrežama. Ali postao je još poznatiji kada je uhapšen 14. novembra i optužen da „potkopava nacionalno jedinstvo“.

'Očistiti njihovu naciju'

Početkom aprila, kada je Bouteflika bio prisiljen, pod pritiskom moćne državne vojske, da podnese ostavku, priča o alžirskim protestima – bez presedana u modernoj historiji ove države – nije više bila na popisu međunarodnih vijesti.

Ali protesti nisu stali.

Petak je obilježio 53. vikend mirnih demonstracija koje zahtijevaju potpunu promjenu režima. Protesti će se desiti i u subotu, na prvu godišnjicu pokreta koji je postao poznat kao Revolucija osmijeha ili pokret Hirak.

Dvanestog decembra je bivši premijer odan Boutefliki Abdelmadjid Tebboune je izabran za predsjednika usred aktuelnih, raširenih protesta. Svega 40 posto od 24 miliona birača je glasalo.

Među demonstrantima je rašireno vjerovanje da ga je vojska učinila šefom države kako bi dala civilnu fasadu vladajućem režimu.

„Vladavina vojske će biti uklonjena/ I mafijaška država će pasti/ Ljudi su ponosni i nikada neće biti slomljeni/ Oni samo žele očistiti svoju naciju“, pisao je Tadjadit u jednoj od svojih pjesama, prizivajući jedan od glavnih slogana protestnog pokreta: „Civilna država, a ne vojna.“
Zatvoren

Devetanestog decembra, isti dan kada je Tebboune inauguriran, obećavajući da će „zadovoljiti sve zahtjeve“ demonstranata, Tadjadit je osuđen na 18 mjeseci u zatvoru.

Držan je u zatvoru El Harrach u Alžiru, u uslovima koje opisuje kao „nehumane“.

Sjeća se jedne prilike kada nije bilo vode četiri dana. Kada je o tome pitao direktora zatvora, kaže kako mu je rekao da je poremećeno vodosnabdijevanje, čak i van zatvora. „Kada budeš vani, idi i kupi vodu. Ovdje smo u zatvoru!“ odgovorio je Tadjadit.

Novi predsjednik države dao je obećanja koja su se protezala od rješavanja krize smještaja do predlaganja novog ustava koji će „otvoriti put ka novom Alžiru“. Oformio je vladu i izabrao ministra trgovine Kamela Reziga koji je izabrao cijenu mlijeka kao prvu bitku.

Ali Tadjadit kaže: „Ovdje nije riječ o mlijeku ili smještaju. Ovdje je riječ o izgradnji nacije.“
Tadjadit je bio zatvoren u zatvoru El Harrach u AlžiruLydia Saidi / Al Jazeera

„Nismo zadovoljni i nikada nećemo biti, šta god oni probaju uraditi. Cijeli je režim korumpiran i treba ići.“

Iako su početkom januara Tadjadit i 66 drugih zatvorenika oslobođeni čekajući na žalbu protiv njihovih osuda, kontrast između diskursa zvanične vlade koji hvali demonstrante – u četvrtak je Tebboune pohvalio „blagoslovljeni Hirak“ – dok ih je naizgled pokušavao ugušiti policijskim pritiskom i medijskim ignorisanjem, nije učinio mnogo da uvjeri ljude da se desila stvarna promjena.

Tadjaditov žalbeni postupak je zakazan za sredinu februara, ali on ga je odgodio do kraja mjeseca da ne bi propustio obilježavanje godišnjice. „Briga me i ako me vrate u zatvor“, kaže on. „Samo želim biti slobodan 22. februara i želim da Hirak intenzivira svoje djelovanje.“

Pokret za 'slobodu' bez lidera

Stotine hiljada ljudi su izašle na proteste u Alžiru u petak, cifra koja se može porediti sa prvim sedmicama ovog pokreta.

Kao i Tadjadit, mnogi od demonstranata su uvjereni da će se njihov pokret nastaviti dok im ciljevi ne budu zadovoljeni.

Za Amel Boubekeur, istraživačicu sociologije na Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales u Parizu, dvije stvari održavaju motivaciju demonstranata. Prva je znanje da učestvuju u nečem od historijskog značaja što se možda neće ponoviti. Drugi je podsticaj koji je pružila vlada sama. Iako su demonstracije ostale mirne, ova istraživačica vjeruje da se vlasti „plaše“ demonstranata.

„Oni i dalje vide Hirak kao sigurnosni problem i to ih sprečava da o njemu razmišljaju u okviru politike. To nije veoma pametna strategija“, objašnjava ona.

„Sve dok postoji dvojnost između formalnih reformi, kao što je popravljanje Ustava i neformalnih praksi menadžmenta, Hirak će imati goriva da nastavi.“

Tadjadit, kao i mnogi drugi koji su postali poznati tokom protesta, mogu imati dozu utjecaja, ali većina demonstranata odbija bilo koji oblik predstavljanja. Ovaj je pokret započeo anonimnim pozivima na protest i nastavio se bez ikakvog formalnog liderstva od tada. Demonstranti su odbili i ponude od opozicionih stranaka, za koje smatraju da su u dosluhu sa vladom.

Protesti privlače žene, muškarce i djecu svih godina. Oni možda imaju različite političke poglede ali svi se slažu da je potrebna demokratska promjena. „Sloboda“ je riječ koja se često pojavljuje u njihovim povicima i sloganima.

Tadjadit se susreće i razgovara sa alžirskim demonstrantima

Protesti su i dalje jedan od rijetkih prostora na kojem Alžirci mogu slobodno razmijeniti ideje i debatovati.

„Za mene je Hirak kao velika škola“, kaže Tadjadit. „Upoznao sam mnogo ljudi sa različitim iskustvima tokom ove godine i puno su me naučili.“

Politički ciljevi demonstranata možda još nisu u potpunosti zadovoljeni ali Tadjadit vjeruje da je došlo do promjene u alžirskom društvu.

„Postali smo ujedinjeni“, kaže on dok pali cigaretu. „Među ljudima ima više solidarnosti nego ikad i mislim da je to veoma važno.“

Hirak je donio nadu velikim segmentima populacije. U prvim sedmicama ovog pokreta, na društvenim mrežama se dijelila slika grafita na kojem je pisalo: „Po prvi put te ne želim ostaviti moj Alžiru“.

Tadjadit kaže da bi on otišao samo ako Hirak padne. „Ako ne uspijemo, ako ne oslobodimo državu, mnogo će ljudi otići“, kaže on.

Ipak dodaje „Ako moramo marširati još jednu godinu za slobodu, uradit ćemo to. Bez problema.“

Hamdi Baala (Al Jazeera)

Procitano 203 puta

S5 Box