Vijesti iz svijeta
utorak, 07 Juli 2020 00:00

Aja Sofija: Da li je izgubljena 'Sveta Mudrost'

Ocijeni...
(0 glasova)

ajasofijaPonovno pretvaranje Aje Sofije u džamiju, osim političkog trijumfalizma, nema dugoročnu korist ni za islam ni za Tursku.

Daleko bi bilo mudrije poslušati prijedlog da se crkva otvori i za muslimane i za kršćane, jer je dovoljno velika.

Osvojenje Konstantinopolja bio je vjekovni san muslimanskih vladara, a u islamskoj tradiciji postoji čak i predaja po kojoj je poslanik Muhammed nagovijestio ovaj događaj.

„Sigurno će biti osvojen Konstantinopolj, blago li se zapovjedniku njenom i blago li se vojsci toj“, kaže se u izreci koja se pripisuje poslaniku islama, a ona je osmanskom sultanu Mehmedu II dala nadimak El-Fatih što znači Osvajač, te mu u kasnijoj osmanskoj tradiciji priskrbila posebno poštovanje i slavu.

Osvojenjem njenog glavnog grada nekadašnja svjetska imperija Bizantija prestala je postojati, a osmanski sultan i vojskovođa Mehmed II sebi će prisvojiti i osvojenu titulu bizantskog cara (kajzer-i Rum). Osvojenjem Konstantinopolja Osmanska carevina je dobila svoj konačni glavni grad Istanbul koji će to ostati do samog pada carstva 1922. godine.

Štaviše, imperijalne ambicije sultana Mehmeda II nisu se zaustavljale na osvojenju Konstantinopolja, već je njegov deklarirani cilj bio osvojiti i Rim. U vrijeme osmanlijskog osvojenja, Konstantinopolj je već bio preostala enklava nekadašnje velike imperije, a pretvaranje njenog simbola, u to vrijeme najvećeg nadsvođenog prostora na zemaljskoj kugli katedrale Svete Mudrosti (gr. 'Αγία Σοφία, tur. Ayasofya, engl. Hagia Sophia), u džamiju nije bila nikakva novina, već standard imperijalnih politika tog vremena.

Konvertiranja vjerskih hramova

I ranije su se tokom srednjovjekovnih sukoba dešavala mnogobrojna konvertiranja vjerskih hramova, a dešavat će se i kasnije. Dobro je poznato da je jedno od najsvetijih mjesta islama, džamija Al-Aqsa u Jerusalemu bila oskrnavljena kada su križari osvojili ovaj grad 1099. godine, a čuvena Kupola na stijeni pretvorena u crkvu.

To i danas pored Kupole na stijeni svjedoči uzidani križ koji je na njoj stajao 88 godina dok ga čuveni vojskovođa Salahuddin el-Ejjubi (Saladin) nije skinuo, nakon što je Jerusalem oslobodio od križara 1187. godine. K tome, već od 11. stoljeća pa sve do konačnog pada muslimanske Andaluzije 1492. godine, u Španiji su desetine velikih gradskih džamija pretvorene u crkve. Najpoznatiju, Veliku džamiju u Kordobi je 1236. kralj Ferdinand III od Kastilje pretvorio u katedralu.

Ipak, unatoč pretvorbama i oštećenjima, te bogomolje su i dalje ostale lijepe i jedinstvene. I danas su vjerovatno najposjećenije turističke atrakcije upravo zbog tih svojih historijskih sudbina.

Tako je bilo i sa Aja Sofijom koju je sultan Mehmed II pretvorio u glavnu veliku džamiju svoje nove prijestolnice Istanbula, a njegovi nasljednici su po njenom uzoru sagradili mnoge veličanstvene džamije, kako u Istanbulu tako i širom carstva. Štaviše, bizantijski stil potkupolnih džamija osmanska arhitektura je unaprijedila i dovela do vrhunaca arhitekture i umjetnosti.

Nakon propasti Osmanskog carstva i uspostave Republike Turske, njen utemeljitelj Mustafa Kemal Ataturk je 1934. godine Aja Sofiju zatvorio, a potom pretvorio u muzej, kao svojevrstan simbol sekularizacije novouspostavljene republike. Ta odluka nije bila nimalo popularna i dočekana je zajedno sa ostalim represivnim odlukama kao svojevrsno odbacivanje osmanske prošlosti. Nije tajna da u Turskoj već decenijama postoje zahtjevi da se ova konverzija poništi, tj. da se Aja Sofija ponovno pretvori u džamiju.

'Pripada cijelom ljudskom rodu'

Ti zahtjevi su se pojačali dolaskom na vlast konzervativne Stranke pravde i razvoja (AK Partisi) i aktualnog predsjednika Recepa Tayipa Erdogana. Sam Erdogan je nekada odbacivao ove zahtjeve, poručujući kako Istanbul ima dovoljno lijepih i prostranih džamija, međutim, vanjske i unutrašnje političke okolnosti su izgleda sada promijenile njegov stav, te je on posljednjih godina počeo otvoreno najavljivati mogućnost re-konverzije.

Ipak, preispitivanje odluke iz 1934. godine Erdogan je delegirao turskom pravosuđu, iako je u skladu s novim ovlastima tu novu odluku mogao sam donijeti.

Procedura je pokrenuta početkom jula ove godine i očekivano, reakcije su stigle iz mnogih dijelova svijeta. Posebno su žestoke bile reakcije iz Grčke, ali su primjedbe prvog susjeda Turske prilično neprincipijelne s obzirom da je ova zemlja porušila gotovo sve džamije iz osmanskog perioda, te je jedina zemlja EU koja u svom glavnom gradu nema nijedne prave džamije.

S druge strane, na nižem nivou reagirala je Ruska pravoslavna crkva, ali zanimljivo je da političke reakcije predsjednika Vladimira Putina nije bilo, iako se on posljednjih godina uveliko predstavlja zaštitnikom pravoslavlja. Trenutni pravoslavni nadbiskup i ekumenski patrijarh Konstantinopolja Bartolomej I kazao je da "Aja Sofija ne pripada samo onima koji imaju vlasništvo nad spomenikom, već također cijelom ljudskom rodu, te da turski narod ima odgovornost da istakne ovu univerzalnost ovog spomenika."

Zanemarivanje historijskih dokaza

Bez obzira na reakcije iz svijeta i unatoč podršci koju ova ponovna promjena statusa Aja Sofije ima među konzervativnim ali i sekularno orijentiranim Turcima, osim političkog trijumfalizma ona nema dugoročnu korist ni za islam ni za Republiku Tursku. Kada je u pitanju stav islama, općepoznato je da njegovi temeljni izvori, Kur'an i praksa Poslanika Muhammeda, izričito zabranjuju nepoštivanje bogomolja pripadnika drugih vjerskih skupina.

K tome, mnogi konzervativni islamski krugovi u svojim zalaganjima za ponovno pretvaranje Aja Sofije u džamiju se pozivaju na naslijeđe sultana Mehmeda II el-Fatiha, koji jeste sebi priskrbio velike počasti i mjesto u osmanskoj imperijalnoj historiji, ali ga to ne čini svetim i nepogrešivim. Mnogi muslimanski autori vrlo često zanemaruju historijske dokaze koji kazuju da je rana muslimanska zajednica na čelu sa Muhammedom imala izuzetno dobre odnose sa tadašnjom kršćanskom Bizantijom, a i čitavo jedno poglavlje Kur'ana (Rum) nazvano je upravo po njoj.

Štaviše, neki Muhammedovi biografi ističu da je rana muslimanska zajednica bila svojevrsni saveznik tadašnje Bizantije u njenoj imperijalnoj borbi protiv Sasanidske imperije. Naravno, kasnije imperijalne politike su ove izvorne stavove islama mijenjale i prilagođavale svojim osvajačkim agendama, kao što su to uostalom učinila sve imperijalne politike sa svim religijama.

Ovakvi potezi revanšističkog religijskog nacionalizma očigledno ukazuju na neke krupne domaće krize i pogoršane međunarodne odnose Turske. Što i ne iznenađuje, jer se već godinama Turska spori i sa SAD i sa EU oko nekih važnih političko-ekonomskih pitanja: poput podrške Kurdima od strane zapadnih sila, problema sa imigrantima, odnosa u Mediteranu, jednostranog priznanja Jerusalema kao novog glavnog grada Izraela od strane Trumpove administracije, do nedovoljne osude pokušaja puča u Turskoj 15. jula, 2016. godine i odbijanja izručenja osumnjičenih za ovaj atak na demokratiju u Turskoj.

Nimalo dobra poruka

Upravo u tom smislu je znakovito da se iz Turske najavljuje kako će se prve islamske molitve u Aja Sofiji održati upravo na dan 4. godišnjice neuspjelog pokušaja puča, 15. jula.

Bez obzira na sve argumente koje Turci potežu, udar u osjetljive vjerske simbole nije nimalo dobra poruka za neki budući dijalog i razumijevanje, već zapravo ostvarenje sna svih onih desničarskih snaga na Zapadu koje svoje politike kreiraju i vode na predrasudama i mržnji prema islamu i muslimanima. Ovaj potez vlasti u Turskoj zasigurno će takvim snagama dati dodatnu snagu, a pitanje gdje je nestala i u što se pretvorila „Sveta Mudrost“, ostat će zakopano u ruinama geopolitičkog odmjeravanja snaga i emocija.

Jer, crkva Aja Sofija predstavlja simbol cjelokupnog kršćanstva, a ni Turska ni Istanbul sa svojim brojnim i velikim džamijama neće dobiti ništa ovim potezom, niti je ovo pak pitanje turskog suvereniteta. Vjerovatno će prvo izgubiti turiste, jer je prema podacima Ministarstva kulture i turizma Turske od 2019. godine Aja Sofija i dalje bila najposjećeniji turistički objekat.

Daleko bi bilo mudrije, a uklapalo bi se i sa imenom Aja Sofije, poslušati prijedlog armenijskog patrijarha Konstantinopolja Sahaka II da se crkva otvori i za muslimane i za kršćane, jer je dovoljno velika, a i molitve bi se mogle organizirati u različitim terminima. I upravo ovakva jedna "Sveta Mudrost" potrebna je danas kao autentičan poziv svim državama svijeta da konvertirane vjerske bogomolje učine otvorenim i vjernicima kojima su izvorno bile namijenjene!

A mnogo je takvih slučajeva i u Evropi, posebno u Španiji gdje je i danas zabranjeno obavljati islamsku molitvu u nekadašnjim džamijama. Bio bi to jedinstven poziv i pravi korak Turske ka sve potrebnijem istinskom i konkretnom međuvjerskom dijalogu, istom onom kojeg je u svoje doba u svojoj džamiji omogućio niko drugi do poslanik islama Muhammed, kada je dozvolio delegaciji kršćanskih svećenika iz Nedžrana da se pomole u jednom kutku Poslanikove džamije u Medini, a taj prostor je danas najsvetiji dio ove druge po važnosti džamije u islamu.

Uvjeren sam da bi tada i sam predsjednik Erdogan pokazao istinsku širinu i autentične vrijednosti vjere na koju se sve više i izravnije poziva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Mirnes Kovač (Al Jazeera)

Procitano 205 puta

S5 Box