Vijesti iz svijeta
utorak, 18 Avgust 2020 00:00

Projekt Snaga: Bitka za resurse u istočnom Mediteranu

Ocijeni...
(0 glasova)
brodreisGrčko-turske napetosti su u porastu dok se susjedi spore u vezi rezervi nafte i plina i pomorske teritorije.
 
Napetosti su porastu u istočnom Mediteranu između zemalja koje se natječu za ogromna ležišta prirodnog plina koje je tamo otkriveno.

Raste mogućnost za vojnom akcijom dok susjedi uspostavljaju nova savezništva i, u nekim slučajevima, produbljuju stare rane u regionalnoj borbi kako bi se osigurala energetska prava za ovo stoljeće i poslije.

O koliko prirodnog plina se radi? Neki procjenjuju da se radi o rezervi od 3,5 triliona kubnih metara, što bi regiju stavilo u isti rang sa Venecuelom i Nigerijom. Sjedinjene Američke Države bi iz samo ovog nalazišta mogle dobivati energiju za čitavu deceniju. Dodatno, procjenjuje se da postoji dodanih 5,13 triliona kubnih metara plina u Bazenu Nila. Nije iznenađenje da Egipat, Kipar, Grčka, Turska, Izrael, Liban, Jordan i palestinski zvaničnici žele što veći komad kolača koji mogu za sebe osigurati.

I u većem dijelu, to su i učinili. Egipat je počeo eksploatirati svoje rezerve plina i nafte i sada je regionalni izvoznik. Liban, uz pomoć Francuske i Rusije, također treba početi sa komercijalnim bušenjem.

Šta je onda sporno sada? Glavni uzrok trvenja su preklapajuće i suprotstavljene tvrdnje i zahtjevi Grčke i Republike Kipra s jedne strane i Turske i Sjevernog Kipra s druge. Odnosi su se toliko pokvarili između susjeda koji su dugotrajno u lošim odnosima da su obje strane zaprijetile vojnom akcijom kako bi odbranili ono što smatraju svojim teritorijalnim pravima.

U istočnom Mediteranu se nalazi nalazište od gotovo 3,5 triliona kubnih metara prirodnog plina

Al Jazeera

Podijeljeni Kipar

U epicentru ovih tvrdnji leži otok Kipar.

Dobivši nezavisnost 1960. godine u sporazum o podijeli vlasti između grčko-kiparske većine i tursko-kiparske manjine, Sporazum o garanciji je potpisan između Grčke, Turske, Kipra i Ujedinjenog Kraljevstva, bivšeg kolonijalnog vladara otoka.

Sporazumom je zabranjeno Kipru da učestvuje u bilo kakvim političkim ili ekonomskim savezništvima sa bilo kojom drugom zemljom.

Ali su 1974. grčko-kiparski nacionalisti, koje je podržavala grčka vojna diktatura, izveli kratkotrajni puč kojim su pokušali ujediniti Kipar sa Grčkom. Turska, pozivajući se na obaveze iz sporazuma, odgovorila je invazijom na sjeverni dio otoka.

U kratkom, krvavom ratu je Kipar efektivno razdijeljen u dvije države koje dijeli tampon zona koju kontroliraju Ujedinjeni narodi.

Do danas, međunarodno priznata vlada Republike Kipra, članice Evropske unije, kontrolira juži, grčko-kiparski dio otoka, dok turski Kiprani održavaju samoproglašenu nezavisnu državu na sjeveru koju ne priznaje međunarodna zajednica, ali koju garantira Turska.

Pravna pitanja

Turska ne priznaje Republiku Kipar i samim tim odbacuje bilo kakve njene tvrdnje u vezi bušenja u blizini obale. Turska je također jedna od rijetkih zemalja koja nije potpisnica Konvencije UN-a o pravu mora (UNCLOS), međunarodni sporazum koji nadzire korištenje okeana i njihovih resursa.

Prema UNCLOS-u, nacionalne teritorijalne vode se prostiru do 12 nautičkih milja (22,2 kilometra) od obale, te do 200 nautičkih milja (370 kilometara) od obale u njenoj Ekskluzivnoj ekonomskoj zoni (EEZ). Kako ime samo sugerira, sve što se pronađe u ili ispod vode na toj distanci ekskluzivno pripada toj zemlji.

Turska, međutim, ima jedinstven pogled na EEZ, odbijajući da prihvati da otoci mogu imati takve zone, te insistira da se kontrola zemlje proteže samo 12 nautičkih milja od njenih obala.

Turka navodi ono što naziva teorijom kontinentalnih sprudova i kaže da (isključujući otoke) kopnena teritorija zemlje, te samim tim EEZ, prostire pod vodom do same ivice kontinentalnog spruda. I sve ono što se nalazi na tom kontinentalnom sprudu je dio vlastite teritorije dok se dno ne spusti u dubinu.

UN ne priznaje ovu metodu računice, što je izazvalo kaskadu tvrdnji i protutvrdnji i zahtijeva između zemalja, s obzirom da Turska odbija da prizna one koje su usvojili Kipar i Turska. I s obzirom da Turska ne priznaje Republiku Kipar, ona ne priznaje ni bilateralne sporazume Kipra sa Libanom i Izraelom.

Turska se ne slaže sa međunarodnim standardima za određivanje EEZ-a

Al Jazeera

Turska i njeni susjedi

Ključni igrač ovdje je Turska.

Sa brzorastućom populacijom, želja je da obnovi ekonomiju u stagnaciji jer su američke sankcije i žestoki pad u vrijednosti lokalne valute, lire, smanjile njen budžet. Ta zemlja uvozi više od 90 posto svog prirodnog plina, te je osiguravanje energetske snabdjevenosti ključ za njen rast.

Unatoč tim izazovima, Turska masovno jača svoj vojno-industrijski kompleks.

U toku je provedba ogromnog programa gradnje brodova za rastuću mornaricu, što uključuje gradnju novih protuzračnih razarača, naprednih korveta, fregata i velikog nosača aviona manjeg kapaciteta, te amfibijskog borbenog broda Anadolu. Borbeni dronovi, projektili i borbeni helikopteri se sada također dizajniraju i proizvode u Turskoj.

Njeni susjedi su s rastućom zebnjom pratili dešavanja jer je Turska, sa svojom ogromnim u borbi očeličenim oružanim snagama, uključena u sukobe ne samo u sjevernoj Siriji već i u sve brže rastućem ratu u Libiji.

Turska je poslala istraživački brod Oruc Reis u sporne vode

Reuters

Libijski ugao

Posljednjih mjeseci Ankara je uspjela preokrenuti sreću libijske Vlade nacionalnog jedinstva (GNA), koji priznaje UN, koja je bila pod opsadom u prijestolnici Tripoliju, tako što je poslala ogromnu vojnu pomoć i snage.

Nakon razbijanja opsade, snage povezane sa rivalskom samoproglašenom Libijskom nacionalnom vojskom (LNA) su natjerane na povlačenje. LNA podržavaju Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Rusija i Francuska.

Kako je ovo povezano sa plinom u istočnom Mediteranu? U novembru 2019. su Turska i GNA potpisali bilateralni pomorski sporazum koji je podijelio veliki dio istočnog Mediterana između njih.

Koristeći metodu kontinentalnog spruda, oni su između sebe rasporedili blokove za bušenje i eksploraciju plina.

Nekoliko od tih blokova se nalazi nedaleko od grčkih otoka Krete i Karpatosa. Ovo je trenutno izazvalo oštru osudu Grčke i također Egipta i međunarodne zajednice, jer taj potez nije bio samo nelegalan veći značajno destabilizirajući.

Eskalacija napetosti

Turska smatra da je sve više diplomatski izolirana, pogotovo kada se radi o regionalnim energetskim sporazumima. Ranije ove godine su se ministri energetike Egipta, Kipra, Grčke, Jordana, Izraela i Palestine sastali u Kairu kako bi razgovarali o saradnji, uspostavivši Istočno-mediteranski plinski forum, te su razmatrali gradnju ogromnog podvodnog plinovoda koji bi vodio plin do Evrope. Turska ciljano nije pozvana.

Njen izraženi stav "idemo sami" uznemiruje susjede nakon što je Turska u decembru rasporedila oružane bespilotne letjelice na Sjeverni Kopar kako bi zaštitila svoje istraživačke brodove. U maju je francuski nosač aviona Charles De Gaulle proveo vojne vježbe u blizini otoka kao prešutno upozorenje turskim istraživačkim brodovima koji su pokušali da vrše bušenja da ulaze u evropske interese. U jasnoj poruci Ankari, Sjedinjene Američke Države su u julu objavile da će održati vojne vježbe sa kiparskom vojskom.

Ako ovi događaji nisu dovoljno zabrinjavajući, Turska je sada poslala istraživački brod Oruc Reis u pratnji flotile borbenih brodova u sporne blokove u blizini Krete. Brod je trebao biti raspoređen na terenu u julu, ali je Turska odgodila taj plan zbog oštre i široko rasprostranjene međunarodne osude koja je uslijedila. Ankara je promijenila ovu odluku nakon što su Grčka i Egipat potpisali bilateralni pomorski sporazum početkom augusta, objavivši da će nastaviti aktivna istraživanja u spornoj regiji.

Raspoređivanje Oruc Reisa je oštro eskaliralo regionalne napetosti. Grčka i EU su osudili taj potez, kazavši da je njena teritorija narušena. Francuska je sada kazala da će pojačati svoje vojno prisustvo tamo s ciljem da spriječi sukob. Grčke oružane snage su stavljene u stanje pune pripravnosti, brodovi grčke mornarice prate tursku flotilu, a manji sukobi između grčkih i turskih letjelica i pomorskih jedinca su učestali.

U ovoj zaoštrenoj klimi, mogućnost pogrešnih proračuna i odluka koji bi doveli do vojne akcije između dvije NATO članice raste svakim danom.

Sukob u istočnom Mediteranu, međutim, uništio bi sav mir i relativnu stabilnost u kojoj je ta regija uživala godinama.

Bez obzira na ishod, rat bi bio katastrofalan, narušio bi regionalnu ekonomiju i ojačao evropske i regionalne stavove protiv sve izoliranije Turske. Uz toliki ulog i sa toliko mnogo bogatstva i sigurnosti koju donosi, istočni Mediteran bi imao veliki korist ako bi se svačiji zahtijevi i tvrdnje zadovoljili. Republika Kipar je već zatražila presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu u vezi preklapajućih zahtijeva i tvrdnji te zemlje i Turske.

Unatoč ovoj arbitraži, i sa toliko mnogo bilateralnih i trilateralnih veza i savezništava koja povezuju zemlje koje se bore za ova bogata nalazišta prirodnog plina, vjerovatnoća da se desi mali incident koji bi izazvao kaskadu događaja koji bi uvukli svakoga u rat svakodnevno raste.

 

Alex Gatopoulos (Al Jazeera)

Procitano 170 puta

S5 Box