Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1668)

Ocijeni...
(0 glasova)

voda3Otprilike tri milijarde ljudi, ili 40 posto svjetskog stanovništva, nema kod kuće osigurane uvjete za održavanje osnovne higijene pranjem ruku, pokazuju najnoviji podaci UNICEF-a.

Nedostupnost osnovne higijene kao što je pranje ruku za milijune ljudi diljem svijeta znači pojačani rizik od novog koronavirusa i drugih zaraznih bolesti, upozorio je Međunarodni fond za djecu Ujedinjenih naroda.

Prema UNICEF-ovu izvješću, objavljenom u povodu Svjetskog dana pranja ruku, u najnerazvijenijim zemljama ruke kod kuće ne može oprati gotovo tri četvrtine stanovništva. U Supsaharskoj Africi, 63 posto ljudi koji žive u urbanim područjima stanuje bez dostupnih temeljnih higijenskih uvjeta kao što je mjesto za pranje ruku.

Globalno, 43 posto škola koje pohađa 818 milijuna učenika nema mogućnost pranja ruku vodom i sapunom. U najsiromašnijim zemljama, postotak škola bez mjesta za pranje ruku penje se na 70 posto.

"Pandemija je dodatno naglasila ključnu ulogu higijene ruku u prevenciji bolesti", izjavila je Kelly Ann Naylor, izvršna ravnateljica UNICEF-a za vodu, sanitaciju i higijenu.

"Neprihvatljivo je da najranjivije zajednice nisu u mogućnosti koristiti najjednostavnije metode zaštite svojih i života svojih bližnjih", istaknula je Naylor.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

palestina10Ove godine je odobrena izgradnja ukupno 12.150 domova u jevrejskim naseljima, prema podacima organizacije Mir sada.

Novo odobrenjranije dio je građevinskog buma koji je uzeo maha od kako je predsjednik SAD-a Donald TrumpEPA-EFE

Izrael je odobrio planove o izgradnji više od 3.000 domova na okupiranoj Zapadnoj obali, a izraelska ljevičarska organizacija koja nadgleda širenje jevrejskih naselja je ocijenila da je tako 2020. postala jedna od godina u kojoj se najviše gradi na tom području.

Novo odobrenje, uz više od 2.000 novih stambenih jedinica odobrenih ranije, dio je građevinskog buma koji je uzeo maha od kako je predsjednik SAD-a Donald Trump, prenosi Beta, pozivajući se na AP.

Odobrenje je dato mjesec nakon što je Izrael obećao da će odgoditi planove o aneksiji dijelova Zapadne obale u zamjenu za sporazum o normalizaciji odnosa s Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Ove godine je odobrena izgradnja ukupno 12.150 domova u jevrejskim naseljima, po podacima organizacije Mir sada, i to je najviše od kako je Trump postao predsjednik početkom 2017. godine.

To je, također, najviše stambenih jedinica u jednoj godini od kako Mir Sada prati takvu izgradnju od 2012. godine.
Palestinski san o nezavisnosti

Palestinci polažu pravo na kompletnu Zapadnu obalu koju je Izrael osvojio u ratu 1967. godine i namjeravaju tamo osnovati nezavisnu državu, zajedno s Pojasom Gaze i Istočnim Jerusalemom.

Kažu da će uskoro 500.000 jevrejskih naseljenika živjeti na Zapadnoj obali i da se time otežava ostvarenje njihovog sna o nezavisnosti.

Ranije administracije SAD-a i ostali dio međunarodne zajednice protivili su se širenju jevrejskih naselja, ali je Trump, okružen savjetnicima blisko povezanim s pokretom jevrejskih naseljenika, zauzeo drugačiji stav.

Za razliku od njih, Trump nije kritizirao i osuđivao najavu izgradnje novih stanova i u novembru prošle godine je državni sekretar SAD-a Mike Pompeo rekao kako ta zemlja ne smatra jevrejska naselja nelegalnim po međunarodnom pravu.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

koronavirusUprkos novim mjerama uvedenim u petak, u Sloveniji je epidemiološko stanje sa COVID-19 sve ozbiljnije jer se po drugi dan zaredom bilježi više od 300 novih zaraza korona virusom, prenosi agencija Hina.

U posljednja 24 sata u Sloveniji su potvrđene 362 zaraze virusom, što je malo manje od jučerašnjih rekordnih 387, rekao je jutros za slovensku televiziju Jelko kacin, glasnogovornik Vlade.

Od danas je u Sloveniji na snazi odluka Vlade o zabrani okupljanja više od deset ljudi u javnim i privatnim prostorijama. Trgovine, javni uredi, pošte i slične ustanove moraju osigurati da u isto vrijeme u njima ne bude više od jedne osobe na 20 kvadratnih metara, uvedena su ograničenja za poslovanje lokala i gostionica koji će goste moći posluživati samo za stolovima, uz potreban razmak, dok su zabranjeni prijemi na kojima se poslužuje jelo i piće.

Kako je u četvrtak navečer za Slovensku televiziju izjavio ministar unutarnjih poslova Aleš Hojs, ako idućih dana te mjere ne budu dale željeni rezultat i broj novozaraženih na padne, onda će Vlada razmisliti i o strožijim mjerama i preporukama.

Janša je početkom sedmice na konferenciji za novinare pozvao građane na odgovornost i solidarnost kroz strogo pridržavanje epidemioloških pravila, rekavši da će to biti svojevrsni društveni test, a da bi Slovenija u slučaju dramatičnog pogoršanje situacije i ulaska u tzv. crvenu zonu riskirala zatvaranje u općinske ili regionalne granice, sa svim društvenim i ekonomskim posljedicama, što treba izbjeći.

Crni rekord Zagreba

Zagreb danas ima čak 161 novi slučaj zaraze korona virusom, izjavio je u petak direktor Nastavnog zavoda za javno zdravstvo 'Andrija Štampar' Zvonimir Šostar u emisiji "U mreži prvog" Hrvatskog radija, prenosi agencija Hina.

„Opet rušimo neslavne rekorde, danas je čak 161 novooboljeli, ako se nastavi ovaj trend drugog izlaza neće biti - morat ćemo se uozbiljiti“, rekao je Šostar.

Na pitanje kako će biti organiziran gradski prijevoz na blagdan Svih svetih kazao je da će o tome na Stožeru još biti riječi.

„Predlažemo da se ograniči broj ulazaka u autobuse, da se poveća broj autobusa, da se osigura dovoljan broj djelatnika ZET-a i gradskog poglavarstva, dakle redarstva kako bi se poštovao razmak te da se prepolovi najmanje broj onih koji se prevoze u autobusima. Mislim da će biti malo duža čekanja ali zdravlje je ispred svega“, istakao je on.
Skoro 100 novih slučajeva na KCUS-u

Bosanskohercegovački mediji jutros su objavili kako je Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) potvrdio 99 novih slučajeva oboljenja od COVID-19, od 298 testiranih uzoraka. Dvije osobe su preminule od ove bolesti, za Radio Sarajevo je potvrdila generalna direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović.

„Posljednja 24 sata u Sarajevu su drugi najteži dan po broju oboljelih u glavnom gradu BiH, od početka pandemije korona virusa“, istakla je ona.

„Očigledno je da se situacija pogoršava. Provodimo više vremena u zatvorenim prostorima. Potrebno je poštovati propisane epidemiološke mjere: fizička distanca, obavezno nošenje zaštitinih maski, pranje ruku i prirodno provjetravanje prostora.“

Jučer je u Bosni i Hercegovini korona virusom zaraženo 453 osoba. Zabilježeno je i pet smrtnih slučajeva.

(Agencije)

 

petak, 09 Oktobar 2020 00:00

Migrantska politika EU: pobjeda populista

Ocijeni...
(0 glasova)

imigrantibihac1Evropska unija je od 2015. duboko podijeljena oko pitanja politike prema migrantima. Nedavno je požar u izbegličkom kampu Morija ponovo jasno pokazao disfunkcionalnost do sada važećih pravila.

Sada je Evropska komisija predstavila nova pravila koja bi trebala da prevladaju podjele. To je neka vrsta posljednjeg pokušaja da se spasi što se spasiti dâ. Ali je to istovremeno i priznanje bankrota EU.

Koriste se velike riječi. Komisija obećava „novi početak" i „evropski odgovor na izazove pred kojima svi zajedno stoje". Najavljuje se „pouzdani menadžment" izbjegličkih kretanja. Uz veliku pompu podgrijeva se stara čorba.

Sve već viđeno

Formulisani su prijedlozi koje već odavno znamo. Zahtijeva se, recimo, bolja zaštita spoljnih granica EU. Ali na moru je to teško izvodljivo ako ne želimo i ne smijemo da potapamo čamce pretrpane izbjeglicama. A žica uzduž granica zemalja na Balkanskoj ruti već je izgrađena, pa sada krijumčari ljude trpaju u kamione.

Ili se predlažu nekakve trupe za brzo djelovanje koje bi bile sastavljene od granične policije, pravnika i prevodilaca. One bi trebalo da pomažu državama ako ponovo odjednom dođe do velikog izbjegličkog talasa. Ali takva jedna jedinica je odavno trebalo da djeluje i u Moriji – pa gdje su bili?

A onda je tu i prijedlog da se uvedu brzi procesi odlučivanja za migrante koji dolaze iz zemalja koje imaju nisku kvotu priznavanja azila. O tome Brisel sanja već godinama. Ali do sada je ta ideja uvijek propadala suočena s realnošću pravosudnog sistema. Po kom pravnom sistemu će tu da se odlučuje? Hoće li biti prava na žalbu? Odakle će da dođu sudije?

Dablinska pravila „uspavana"

I na kraju, tu je još jedna ideja koja nam je odavno poznata: prisilno vraćanje izbjeglica kojima je odbijen zahtjev za azil – ono što je do sada bilo poznato kao „vraćanje u zemlje porijekla i tranzitne zemlje preko kojih su došli". Dvije trećine migranata koji dolaze u Evropu nemaju pravo na azil, kaže nadležna komesarka EU. I priča o sporazumima sa trećim zemljama koje bi nekako trebalo nagovoriti da prihvate svoje vlastite građane. Ali EU to pokušava već godinama i to do sada nije funkcionisalo. Zašto bi ubuduće sve trebalo da bude drugačije?

Problem je bio u takozvanim „Dablinskim pravilima", prema kojima je za migrante nadležna ona zemlja EU u koju su oni najprije došli. Protiv toga se već odavno bune zemlje na južnim, spoljnim granicama Evrope – poput Italije, Grčke i Španije.

Kraj raspodjele

Sada se ta pravila doduše ne ukidaju, ali im se žele dodati novi kriterijumi. Ko ima porodicu u nekoj zemlji EU, on bi trebalo da bude prebačen u tu zemlju. To znači da će zemlje u kojima se već nalazi veliki broj izbeglica, da dobiju nove. Malo je vjerovatno da će zemlje Skandinavije ili Njemačka time biti oduševljene.

„Mi ćemo Dablinska pravila da uspavamo", kažu u Komisiji. U stvari, to znači da su pravila dobrim dijelom stavljena van snage, jer nije mogao da se postigne dogovor o novim.

Ali centralna tačka novog migrantskog pakta jeste pitanje raspodjele izbjeglica. Brisel je uvidio da istočne Evropljane ne može da natjera na prihvat izbjeglica i tu je kapitulirao. To je lijepa pobjeda populista poput Viktora Orbana. A njemu pritom nije mrsko da ponovo podgrije svoje stare, sulude, desnoradikalne i populističke bajke o nekakvoj navodnoj „razmjeni stanovništva" i "sistematskoj zamjeni hrišćanskih Mađara muslimanskim migrantima".

Protjerivanje umesto prihvatanja

Umjesto pravedne raspodjele sada se uvodi takozvani mehanizam solidarnosti. Ko ne želi da primi izbjeglice, trebalo bi umjesto toga da se angažuje oko njihovog prisilnog vraćanja. Nije sasvim jasno kako bi to u praksi trebalo da izgleda. Ali taj zadatak bi svakako mogao da naiđe na simpatije u Varšavi, Pragu i Budimpešti.

Međutim šta bi u toj situaciji druge zemlje moglo da uvjeri u potrebu prihvatanja izbjeglica, umjesto da i oni svoju „solidarnost" iskažu njihovim prisilnim vraćanjem? Ko će u takvim uslovima uopšte pristati da prihvati izbjeglice?

Prijedlog Brisela je objava kapitulacije pred populistima i obezbjeđuje im nezasluženu pobjedu. A ono čega u svim tim prijedlozima uopšte nema je riječ – humanost. Ovdje menadžment izbjegličkih kretanja trijumfuje nad ljudskošću.

 Barbara Wesel (Deutsche Welle)

Ocijeni...
(0 glasova)

kuba1Kubanski premijer Manuel Marrero u četvrtak navečer je najavio da će se većina te otočne države početkom slijedeće sedmice otvoriti međunarodnom turizmu, dok ulazi u „novu normalnost“ nakon izbijanja epidemije korona virusa, prenosi agencija Hina pozivajući se na Reuters.

Kuba, koja je svoje granice zatvorila prije šest mjeseci kako bi spriječila širenje zaraze, postepeno se slijedeće sedmice otvara turizmu uoči presdstojeće turističke sezone. Od ukupno 16 kubanskih provinicija, za turizam će prvo biti otvoreno njih 13, najavio je Marrero u raspravi na okruglom stolu koju su prenosili mediji širom zemlje.

Među njima, međutim, nije i glavni kubanski grad Havana u kojemu se tek nazire smirivanje drugog vala epidemije uz pomoć restriktivnim epidemioloških mjera, među kojima je i policijski sat.

Turizam je inače jedan od vodećih izvora za prilijev stranih valuta u Kubu, pa je suspenzija te ekonomske aktivnosti ove godine dodatno narušila slabu ekonomiju u toj zemlji.

„Otvorit ćemo mogućnost međunarodnih letova za sve provincije koje ulaze u traću fazu popuštanja mjera“, kazao je kubanski premijer.

Naučili živjeti s virusom

Osim otvaranja turizmu, Marrero je najavio mogućnost izolacije u kući. Naime, kubanski zdravstveni sistem do sada je spriječio širenje epidemije i smanjio smrtnost obaveznom hospitalizacijom svih potvrđenih slučajeva, praćenjem i izoliranjem kontakata u za to predviđenim objektima.

Do sada je 115.000 osoba koje su spadale u kategoriju sumnjivih slučajeva i kontakata boravilo u objektima za izolaciju, no samo je kod njih pet posto potvrđena zaraza korona virusom.

Kubanski predsjednik Miguel Diaz-Canel kazao je na okruglom stolu da je ta zemlja dokazala da je naučila živjeti s virusom, suzbijajući drugi val zaraze uspješnije nego prvi i oštro smanjujući smrtnost od korona virusa.

Smatra da se ekonomski i društveni život mogu vratiti uz pridržavanje striktnih epidemioloških mjera poput nošenja maski i držanja razmaka.

„Pandemija nas je koštala i imala je veliki utjecaj na državni budžet, no radili smo vođeni neprikosnovenim principom, da je glavno blago život kubanskog naroda“, kazao je Diaz-Canel.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

jemen5U borbama su poginule najmanje 52, a ranjeno je 70 osoba, uključujući veliki broj civila.

U ratu u Jemenu, započetom 2014. godine, poginulo je više od 112.000 ljudi, a milioni su raseljeni.

U teškim borbama snaga Vlade Jemena i pobunjenika iz pokreta Husi oko luke Hodeida jučer su poginule najmanje 52 osobe, među kojima ima civila, izjavili su jemenski zvaničnici, prenosi agencija Beta pozivajući se na AP.

Sukobi su nastavljeni peti dan zaredom, a borbe su vođene u distriktu Hays i mjestu Durayhimi, nadomak Hodeide, strateški važne luke preko koje u zemlju ulazi oko 70 posto uvoza i humanitarne pomoći.

U borbama je ranjeno oko 70 ljudi, uključujući najmanje 25 civila, dodaju agencije.

Teške borbe oko Hodeide počele su 2018. kada su Vladine snage, koje podržava međunarodna koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom, počele ofanzivu sa ciljem preuzimanja grada od pobunjenika.
Milioni gladnih i raseljenih

Poslije višemjesečnih borbi, zaraćene strane su u decembru 2018. potpisale sporazum uz posredstvo UN-a koji je uključivao obustavu vatre u Hodeidi i razmenu više od 15.000 zatvorenika.

Sporazum, koji su mnogi vidjeli kao prvi korak ka okončanju građanskog rata u najsiromašnijoj zemlji Zaljeva, nije u potpunosti primijenjen.

U ratu u Jemenu, započetom 2014. godine, poginulo je više od 112.000 ljudi, a milioni su raseljeni.

Rat je izazvao najveću humanitarnu krizu u svijetu, sa milionima gladnih, dodaju agencije.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

irak3Prije 47 godina Oktobarski rat otvorio je novu fazu u arapskom svijetu i podstakao Washington da promijeni politiku prema Bliskom Istoku.
Arhivska fotografija iz Oktobarskog rata 1973. godine na sirijskom frontu.

U podne 6. oktobra 1973. godine Arapi su se pripremali za četvrti rat protiv Izraela, kada su egipatska i sirijska vojska pokrenule iznenadnu ofanzivu, s ciljem da vrate svoje teritorije koje je Izrael okupirao 1967. godine.

Taj rat, kojeg su Arapi nazvali Oktobarskim ratom, a Izrael Jomkipurskim ratom, otvorio je novu fazu u arapskom svijetu i podstakao Washington da promijeni politiku prema Bliskom Istoku.

U Oktobarskom ratu učešće su uzele i druge arapske zemlje na strani Egipta i Sirije, ali se uključivanje Iraka posebno isticalo.

Irački avioni "Hawker Hunter" izveli su prvi zračni udar u ratu sa egipatskog fronta, a zatim je Irak usmjerio velike kopnene i zračne snage na sirijski front.

O razlogu izbijanja rata Asad Kazem Shabib, profesor političkih nauka u Najafu, kaže kako su Arapi vidjeli priliku da povrate teritorije koje su bile okupirane 1967. godine.

Aktivno sudjelovanje Iraka u ovom ratu nije predstavljalo iznenađenje, smatra Bashar Fathi al-Akidi, historičar specijaliziran za iračka i arapska pitanja, objašnjavajući da je Irak prvi uzimao učešće u svim ratovima koje su Arapi vodili protiv neprijatelja, posebno Izraela.

Uspješna misija iračke eskadrile

Za Al Jazeeru je dodao da je sudjelovanje iračke vojske u Oktobarskom ratu bilo u skladu s težnjama naroda i željom većine vojnih oficira, stoga je Irak imao čvrst stav po pitanju učešća u ovom sukobu.

Moayad al-Wandawi, istraživač i stručnjak za sigurnosna i strateška pitanja, spomenuo je detalje iračkog sudjelovanja, rekavši da je Bagdad, kada je objavljen rat, u tajnosti i uz dogovor s Egiptom, poslao eskadrile jurišnih aviona i bombardera tipa "Hawker Hunter" kako bi ojačao egipatsku liniju.

Operacija prebacivanja aviona naišla je na brojne poteškoće.

Irački avioni su sudjelovali u prvim izviđačkim letovima egipatskih zračnih snaga, kako bi se izveli napadi na određene ciljeve.

Wandawi je naglasio za Al Jazeeru da je iračka eskadrila u Egiptu uspješno izvršila misiju, kao i da je Irak podnio ljudske gubitke, dok su neki irački vojnici zarobljeni.

Što se tiče situacije na sirijskom frontu, ona je, prema Wandawiju, bila drugačija.

Iako Iračani nisu bili obaviješteni o početku borbe - ni iz Egipta, ni iz Sirije - Irak je odlučio poslati velike vojne snage, uključujući oklopna vozila i tenkove.

Iračke snage su dale veliki doprinos u borbi, uspijevajući zaustaviti ofanzivu izraelskih oklopnih snaga na Damask.

Munjevita akcija na planini Hermon

Iračke specijalne snage uspjele su preuzeti kontrolu nad vrhom planine Hermon, u odlično izvedenoj i munjevitoj vojnoj operaciji.

Wandawi žali što sirijsko vodstvo u to vrijeme nije pružilo dovoljnu podršku, pored toga da su herojstva i zadaci koje je iračka vojska izvršila zanemarena u sirijskoj i egipatskoj vojnoj i ratnoj literaturi, uprkos svim žrtvama koje je iračka vojska u to vrijeme podnosila.

Asad Kazem Shabib pojašnjava da su prve iračke vojne trupe stigle u Damask 10. oktobra.

Prethodnica iračkih snaga bila je 12. oklopna brigada, koju je predvodio bojnik Salim Shaker al-Emami.

Potom je stigla 8. mehanizirana pješadijska brigada, a zatim 6. oklopna brigada.

Iračka vojska se smatrala trećom vojnom silom među arapskim zemljama.

Pojasnio je da su sposobnost vojnog planiranja i disciplina iračke vojske u to vrijeme te njena postojanost i dobro poznavanje sirijske teritorij, imali veliku ulogu u sprečavanju Izraela da okupira Siriju.

Shabib je pohvalio žrtvu koju je podnijela iračka vojska, dajući veliki broj mučenika u tom ratu.

Nafta ka efikasno oružje

Više od 300 iračkih vojnika je izgubilo živote, a pokopani su na području Sayyida Zeinab u Damasku, o čemu i danas svjedoče njihovi grobovi.

Arapsko-izraelski sukob svjedočio je neslaganjima i dogovorima između arapskih zemalja, jer je ovo pitanje u mnogim fazama bilo polje za pregovaranje i davanje ponuda.

No, jedno od istaknutih stajališta na koje se ukazuje u ratu 1973. godine jeste upotreba nafte kao efikansog oružja u bici, smatra hisotričar Akidi.

Dodaje da je Irak predložio da se nafta koristi kao sredstvo u pregovorima sa zapadnim režimima, kako bi se na taj način izvršio pritisak na Izraelce da okončaju okupaciju arapskih teritorija.

Akidi kaže da su se na sastanku arapskih ministara nafte 17. oktobra 1973. godine arapske zemlje složile smanjiti proizvodnju nafte za pet posto svakog mjeseca, što je dovelo do povećanja globalne cijene nafte.

Shabib smatra da je podrška koju su neke arapske zemlje pružile u novcu i naftnim ekonomskim pritiscima u borbi protiv Izraela učinila da ove zemlje zajedno ostvare brojne pobjede, uključujući sprečavanje Izraela da okupira Siriju.

Gotovo pola stoljeća nakon Oktobarskog rata, Arapi se danas suočavaju s drugom stvarnošću, koja se uveliko razlikuje od onoga što je bio slučaj ranije.

Sporna normalizacija odnosa

S tim u vezi, Shabib kaže da se vojna postojanost i nezavisnost političkog odlučivanja mogu smatrati jednim od najvažnijih faktora u postizanju pobjeda i sprečavanju daljeg prodora Izraela u arapske zemlje u to vrijeme.

Skrenuo je pažnju da je meka moć na kojoj su radile radile glavne sile, predvođene Amerikom, posijala podjele između arapskih zemalja i izazvala probleme i krize unutar regije.

Amerika je nedavno uspjela nagovoriti Ujedinjene Arapske Emirate i Bahrein da potpišu mirovni sporazum i normaliziraju odnose s Izraelom, iako nisu bile strane u sukobu s Izraelom.

Shabib vjeruje da se normalizacija danas temelji na strahu zemalja koje su normalizirale odnose s Izraelom od unutarnjih i vanjskih problema koji možda ne predstavljaju stvarnu prijetnju niti mogu doseći prijetnju koju Izrael predstavlja na geopolitičkom i sigurnosnom nivou.

Trenutna normalizacija razlikuje se od mirovnog sporazuma između Izraela i Egipta, koji je okončao godine napetosti i vratio Sinajski poluotok Egiptu, prema riječima Shabiba.

Akidi upozorava da će svaki pokušaj normalizacije odnosa s Izraelom izazvati negativnu reakciju arapskih naroda, što će se u budućnosti odraziti na vlade koje su požurile normalizirati svoje odnose s Izraelom.

Taha al-Ani (Al Jazeera)

 

Ocijeni...
(0 glasova)

koronavirusSmrtnost od koronavirusa u stvarnosti je mnogo niža od očekivane i društvo se pretjerano boji: "Moramo prestati pretjerivati". Hendrik Streeck stoga preporučuje povratak u normalan život.

Direktor Instituta za virusologiju Univerzitetske bolnice Bonn Hendrik Streeck kritizira činjenicu da u Njemačkoj postoji "previše straha" u borbi protiv pandemije korone. Rizik od bolesti COVID-19 sada se lako može izračunati i više ne legitimizira pretjeranu politiku zabrane, rekao je Streeck u Hamburgu.

Trenutno je u Njemačkoj potpuno normalna stopa smrtnosti. U toplotnom valu 2018. godine i talasu gripe 2017. godine višak smrtnosti viđen je mnogo jasnije. "Imamo posla s ozbiljnim virusom, ali više ne smijemo pretjerano dramatizirati ovaj virus."

Streeck je naglasio da je smrtnost ljudi zaraženih koronom mnogo niža nego što se strahovalo u proljeće. "Ovaj virus je fatalan za samo neke. Baš kao i mnogi drugi virusi", rekao je Streeck.

Sve veće znanje o nauci treba dati hrabrost: Gotovo da nema prenosa putem objekata. Takođe je malo rizika od zaraze u uobičajenom svakodnevnom poslovanju - na primjer u maloprodaji. Mnoge infekcije bile su potpuno bez simptoma. Samo pet posto zaraženih treba kliničku njegu, daleko manje njih zahtijeva intenzivnu medicinsku njegu.

Streeck se zalaže za kraj krize i panike, a bavljenje virusom mora preći na normalno upravljanje rizikom, kao i sa mnogim drugim rizicima u životu. Pobuđivanje strahova je pogrešan način, jer dijeli društvo i slabi prihvaćanje odgovorne svjesnosti.

Zahtjevi za maskama, na primjer na svježem zraku, su besmisleni. "Potrebna nam je promjena u upravljanju krizama. Ne smijemo upravljati krizom, moramo pronaći rješenja. Pažljivo pragmatična rješenja", preporučuje virolog.

Streeck zagovara "novu rutinu". Treba se čuvati, ali naučiti se pametno nositi s rizikom. Ako javni događaji slijede dobre higijenske koncepte, trebalo bi im se također omogućiti da funkcionišu. "Ne možemo pritisnuti dugme za pauzu u životu i vjerovati da će virus tada biti gotov", upozorava Streeck.

Streeck upozorava na zabludu da se nekako može pobijediti virus.

"Ni najteže zaključavanje neće uspjeti u tome. Nakon drugog slijedi i treći i četvrti val infekcija. Mi smo u trajnoj valu. Moramo se pomiriti s tim, virus će postati normalan dio našeg života." rekao je on.

"Virus ne može biti naš pad" kaže Sreeck.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

beogradskupOni će pobijediti jer imaju više brutalne sile, ali uvjeriti neće nikoga pa ni sebe, poruka je autora predstave Zlatka Pakovića.

Glumci i autor predstave o Srebrenici izloženi prijetnjama u Srbiji.

“Oni će pobijediti jer imaju više brutalne sile

Ali uvjeriti neće nikoga pa ni sebe

Za to bi trebalo da imaju ono što im tako

Nedostaje

Razum i pravdu na svojoj strani

Sve je na njihovoj strani osim pravde i razuma.”

Ova facebook poruka na nalogu pisca i reditelja Zlatka Pakovića ponajbolje svjedoči o osjećajima samog autora predstave “Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo” koja se uprkos višegodišnjoj politici poricanja počinjenih zločina u ratovima devedesetih, a posebno genocida, od protekle sedmice izvodi na sceni beogradskog Centra za kulturnu dekontaminaciju.

O tome svjedoči i sama kapija kultnog zdanja pokojne Borke Pavićević u Birčaninovoj 28 preko koje su “nepoznati autori” zalijepili poruke na kojima piše: “U Srebrenici nije bilo genocida”. Sve se to događa nedaleko od “čuvene” muzičke fontane na Slaviji, a nije daleko ni zgrade Vlade Srbije u Nemanjinoj, odakle je i sama netom reimenovana premijerka Ana Brnabić znala ponoviti kako se u Srebrenici dogodio “strašan i užasan zločin, ali nikako i genocid”, što je mantra koju ponavljaju i Šešelj i Vučić, a potom i svi ostali koji imaju bilo kakve veze s vlašću, a bogme i sa značajnm dijelom opozicije.

Autoru prijete i vješanjem

I nema na balkanskom jugoistoku ničeg novog i iznenađujućeg jer, kako kaže sam Paković, sve je na njihovoj strani. Ponajviše argument brutalne sile. Zato niko nije ni očekivao da tabloidi i ružičaste televizije koji treniraju raspamećeni puk da misle baš onako kako im se servira, najedanput postanu zagovornici pravde i istine, niti da, ničim izazvano, pohrle u pozorište u koje nikad i ne ulaze. Pogotovo ako je riječ o djelu proskibiranog autora čijim je predstavama na ovaj ili onaj način onemogućeno igranje na pozorišnim scenama u Srbiji pod banalnim izgovorom renoviranja ili klimatizacije dvorana. Kao da pitaju šta ste drugo očekivali kad se govori o najtrumatičnoj temi i najvećem zločinu posle Drugog svjetskog rata u Evropi – genocidu u Srebrenici.

Očekivane psovke, prijetnje i uvrede pljušte nakon premijere, a terciraju im srbijanski mediji sa tekstovima o “skandaloznoj predstavi usred Beograda” ili tipa “Srpsku zastavu bacili pod noge, svoj narod optužili za genocid”.

Pokrenuta je prava hajka, u kojoj se autori i protagonisti nazivaju monstrumima, a nisu rijetki ni oni “pravovjerni” koji pozivaju da ih se kazni koje se, kako kome padne napamet, kreću od novčanih do vješanja. Pakovića nazivaju “prodanom dušom”, “fašistom” ili “bolesnikom” uz ocjene kako je njegova predstava “morbidna” jer napada SPC i Srbiju te upoređuje Srbe sa nacistima”.

Oglasio se i Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji koji je i producirao predstavu sa pozivom nadležnim organima da reaguju “povodom brutalnih prijetnji glumcima i autoru predstave”, a kritičkoj javnosti, pozorišnim i drugim institucijama kulture da osude takve reakcije na pokušaj da se progovori o zločinu.

Cilj tih surovih i vulgarnih prijetnji usmjeren je na sprječavanje daljih izvođenja u Srbiji uz želju da se na taj način želi ušutkati kritički dio društva koji govori o najtraumatičnijim procesima i događajima iz novije istorije regiona “prije svega o istorijsko-političkoj odgovornosti srpskih intelektualnih elita za rat i zločine nad bošnjačkim stanovništvom, uključujući i genocid u BiH”.

“To je prva pozorišna predstava u Srbiji koja u epicentar stavlja jedno od najvažnijih moralnih pitanja za društvo u Srbiji - priznanje genocida u Srebrenici”, ukazao je Helsinški odbor. Njegova izvršna direktorka Izabela Kisić je napisala da pozorišta i institucije kulture - šute.

“Kao producentkinja predstave, pitala sam uprave svih beogradskih pozorišta da otvore vrata za uvodni perfomans u ovu predstavu na samo jedan dan. Svi su odbili. Političko-istorijska odgovornost traje dok traje poricanje zločina. Kolektivno izbegavanje da se zločin osudi je moralni zločin”, rekla je Kisićeva.

Kukavička srpska kulturna elita

Govoreći o svojoj priči o Srebrenici i potrebi suočavanja sa zločinima, a ne njihovom upornom poricanju, podnaslovljenoj kao liturgija, Paković već u jednom od prvih intervjuu poslije premijere ističe jedan od najbitnijih slojeva kritiku srpske kulturne političke elite koju otvoreno proziva za kukavičluk.

“Veza malograđanštine blazirane beogradske kulturne elite, đilkoškog nacionalizma bećkovićevske provenijencije, razotrkrivena je u predstavi, a nekoliko njenih ministranata u kulturi sedelo je u publici. Najdivniji gest prema mom radu učinile su kolege iz Narodnog pozorišta Tuzla. Došli su iz grada u kojem je Vojska Republike Srpske 25. maja 1995, artiljerijskom granatom ispaljenom na sam centar grada, ubila 71 čoveka mlađeg od 27 godina, a taj grad ni pre toga ni posle toga do dana današnjeg, za svoju vlast nijednom nije izabrao nacionalnu stranku. Sa tim sam prekrasnim ljudima u januaru ove godine izveo premijeru svoje „Crkve bosanske“, kojom smo urbi et orbi pokazali da nema nikakve teološke prepreke da se u džamiji venčaju dve muslimanke po šerijatskom pravu, ako su u ljubavi. Mi smo taj obred obavili u pozorištu, zato što je u pozorištu moguće ono što u realnom životu nije čak ni verovatno. Tako je i sa predstavom-liturgijom „Srebrenica. Kad mi ubijeni ustanemo“. Ona je građanski obred konstituisanja javnosti, koja je u Srbiji razorena.”

Paković nije propustio priliku da se direktno obrati kulturnim poslenicima, uostalom kao što to čini i u svojim tekstovima i na sceni.

“Ako su vam usta puna priče o angažovanoj umetnosti, političkom teatru, a sa Brehtom na usnama počinjete svaku svoju kritiku, zašto da ćutite nad predstavom u kojoj se osuđuje kulturno vrelo koje ne samo što je proizvelo genocid u Srebrenici, brojne druge pokolje i etnička čišćenja, nego će to i dalje proizvoditi, naravno, onda kad toj eliti, u sprezi kultura-religija-politika-biznis rat na ovim prostorima opet postane finansijski unosniji od mira?“ I zašto, kad se već bunite protiv postavljanja orijaškog spomenika-skalamerije Stefanu Nemanji, protiv antiekološkog plana izgradnje u Košutnjaku itd, zašto da ćutite o predstavi „Vox Dei - građanska neposlušnost“, u kojoj su po važećim zakonima kompletnoj vladi, javnom tužiocu i predsedniku države, sudili oni koji su likvidirani zbog svoje građanske časti i hrabrosti? Ćutati znači lagati. Ćutati znači ubijati. Srpska kulturna elita je kukavička.
Medenica: Dva opravdanja za “blasfemiju”

Da je moguće čitati “Srebrenicu” u krležijanskom ključu i prepoznavati je i kao Pakovićev obračun s njima, potvrđuje ugledni dramaturg i pozorišni kritičar Ivan Medenica u svom odgovoru na prozivku u samoj predstavi u kojoj igraju ili se pored Medenice, spominju i porodica Bećković, vladika Nikolaj, Dobrica Ćosić, Milorad Ekmečić, Biljana Plavšić, Nikola Samardžić, Emir Кusturica, Biljana Srbljanović pa čak i Marina Abramović.

U kritici u nedjeljniku NIN “Ovo nije moj obračun s njim”, Medenica ocjenjuje kao neumjesno da u predstavi koja komemoriše genocide u Srebrenici u prvi plan izbija upravo autorov sukob sa “kulturnom elitom” koja ga ne prihvata ili osuđuje, nalazeći da za ovu “blasfemiju” postoje dva opravdanja.

“Prvi je koncept koji Paković razvija u svojim poslednjim predstavama: on aktivno učestvuje u njima, а u liku koji stoji na razmeđi brehtovskog komentatora i “kontekstualizatora” događanja i svešteneika svojevrsnog rituala čišćenja zajednice od zločina i krivice zajednice od zločina i krivice. Drugi jeste činjenica da se u predstavi genocid u Srebrenici posmatra iz perspektive odgovornosti njegovih podstrekivača iz redova srpske nacionalističke elite, koja tu odgovornost ne prihvata, optužbe izvrće i vraća svojim kritičarima, među kojima je Paković jedan od sigurno najistaknutijih”, piše Medenica.

Jedan od vodećih ljudi u srpskom pozorištu tvrdi da je “Srebrenica”, ipak, prevashodno Pakovićeva samosvesna verzija „mog obračuna s njima“, ali da nisu zanemarene ni žrtve: javljaju se stilizovane, oratorijumske ispovesti srebreničkih žrtava ili njihovih rođaka, ali i onih srpskih koje su stradale zbog skrivanja ratnih zločinaca (topčiderski gardisti i drugi).

Po njemu su najbolji dio predstave glumci “jer je u osnovi problema Pakovićev tekst, a ne glumačka igra”. Glumci su uspešno oblikovali komičke krokije: autoritarni nacoš, vladika-akademik (Vahid Džanković), njegov slabi i ljigavi sin, advokat s književnom ambicijom (Boris Milivojević), snaha, samouverena predstavnica kulturne elite, direktorka Narodnog pozorišta (Кatarina Jovanović), unuk, blazirani i svetski priznati ratni fotograf, neosetljiv na sudbine svojih „modela“ (Ivan Jevtović) i najmlađi član klana, unuka-konceptualna umetnica, isto blazirana, ali još uvek buntovna (Andreja Кargačin).

O genocidu se mora govoriti

Nema nikakve sumnje da će Paković odgovoriti Medenici, kao što nema sumnje i da se dvojica stvaralaca slažu na mnogo načina o ulozi angažovanog pozorišta, pa i konkretnoj Pakovićevoj predstavi. U toj polemici biće i već ih ima i udaraca “ispod pojasa” ali je utisak da se o predstavama, pogotovo onima koje govore o velikom zlu kakvo je genocid u Srebrenici, može i mora govoriti i na sceni i van nje jezikom u kojem nema – mržnje. Koja, nažalost, izbija iz svake riječi buljuka “komentatora” na društvenim mrežama koji i ne znaju za drugi jezik. Zbog njih i, naročito, onih koji misle da jesu ili stvarno jesu srpska kulturna elita a šute, ovo i jeste više pokušaj njihovog obračuna s Pakovićem nego Pakovićev obračun s njima.

Možda “Srebrenica”, kako kaže Medenica, pati od nekih zanatskih slabosti, ali je sigurno da govori jezikom žrtava od kojih mnogi strijeljani ni poslije 25 godina nisu čak ni ukopani. Kao što je sigurno da će biti prikazana u pratećem programu na Bitefu iduće godine. Ostaje da se vidi kakav će njen prijem biti kada krene na turneju po Srbiji.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Goran Mišić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

plastikamoreStudijom australske naučne agencije CSIRO je utvrđeno da se na morskom dnu nalazi 14 miliona tona mikroplastike. To je 35 puta više od ranije procjene o količini plastike koja se nalazi u moru.

Studija je jučer objavljena u magazinu "Frontiers in Marine Science". Istraživači tvrde da je ovo prva studija o procjeni količine mikroplastike prisutne na morskom dnu. Kako su naveli, riječ je o fragmentima manjim od pet milimetara, prenosi CNN.

Za dobijanje podataka koristili su robotiziranu podmornicu i to na dubini od 3.000 metara na šest lokacija Velikog australskog zaljeva. Utvrđeno je da se na morskom dnu nalazi 25 puta više mikroplastike u odnosu na ranije podatke.

Naučnici su napomenuli da je zagađenje okoliša plastikom jedan od, kako su naveli, ključnih ekoloških izazova generacije. Riječ je o trajnom zagađenju, a sve je više onih koji su zabrinuti zbog utjecaja ovog zagađenja na zdravlje čovjeka. Zabrinjavajuće je i to što se očekuje da će se povećati proizvodnja plastike, pa samim tim i zagađenja.

Do 2040. godine okoliš bi mogao biti zagađen sa 710 miliona tona plastike, pokazala je jedna studija. Zato stručnjaci pozivaju da se što prije počne rješavati ovaj problem.

(klix.ba)

Stranica 14 od 120

S5 Box