Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1064)

srijeda, 20 Novembar 2019 00:00

Da li je blizu rješenje krize u GCC-u?

Ocijeni...
(0 glasova)

saudija5Napadi na Aramco 14. septembra natjerali su Saudijsku Arabiju da revidira svoje politike prema regiji i GCC-u?

Lideri članica GCC-a poziraju tokom samiza Vijeća zaljevske saradnje u Meki 30. maja ove godineReuters

Znakove deeskalacije situacije nedavno su se počeli pojavljivati u Zaljevu, sugerirajući kako se, nakon više od dvije i po godine, Vijeće zaljevske saradnje (GCC) možda kreće ka rješenju.

Ranije govor mjeseca su Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein, države koje su nametnule blokadu Kataru u junu 2017. godine, zvanično objavili kako će učestvovati u nogometnom turniru Kup Arabijskog zaljeva koji će se kasnije ovog mjeseca održati u Dohi.

„Nogometna odluka je veoma politička odluka“, komentirao je Abdulkhaleq Abdullah, profesor političkih nauka koji je poznat po bliskosti sa krugovima koji donose odluke u Abu Dabiju. „Ovo je priprema za veće stvari“, dodao je.

Nadalje, visokopozicionirani zvaničnik kazao je novinarima kako Katar pravi „ohrabrujuće pozitivne korake“ na popravljanju odnosa sa susjedima.
Jemen, Iran, Trump

Proteklih sedmica, sukobljene kampanje na društvenim mrežama obje strane su smanjene kao mjera izgradnje samopouzdanja kako bi se stvorilo bolje okruženje za razgovore svih strana.

Sve ovo se dešava nakon posjete katarskog premijera Abdullaha bin Nassera bin Khalife Al Thanija Saudijskoj Arabiji na vanrednom samitu GCC-a u Meki nakon napada na naftne tankere u Omanskom zaljevu. To je bila posjeta najvišeg zvaničnika kraljevstvu od početka opsade.

Ovi koraci deeskalacije se ne dešavaju u vakuumu i povezani su sa regionalnim faktorima među kojima su rat u Jemenu, tenzije sa Iranom i politike Trumpove administracije prema Bliskom istoku.

Dok je bilo nekoliko događaja koji su utjecali na stanje u regiji i učinili je podložnijom za obnovu dijaloga, čini se kako su napadi bespilotnim letjelicama 14. septembra na naftna postrojenja saudijskog Aramca imali značajan utjecaj na Rijad. Oni su bili prekretnica saudijske vanjske politike na mnogim nivoima, uključujući krizu GCC-a.

Utjecaj napada na Aramca je bio daleko veći od finansijskih gubitaka kompanije koji su zabilježeni kao posljedica štete njenih postrojenja i privremenog smanjenja svakodnevne proizvodnje nafte.

Bez obzira odakle su letjelice došle – iz Jemena, Iraka ili Irana – činjenica da su mogle doći do postrojenja Aramca predstavlja najveći američki neuspjeh u Zaljevu otkako je Donald Trump na vlasti. Zbog toga su napadi poljuljali odnose, za koje su mnoge mislili da su veoma jaki, između Rijada i Trumpove administracije na barem dvije instance.
Nepovjerenje prema SAD-u

Prvo, uspješan napad je doveo u pitanje sposobnost Saudijske Arabije da se zaštiti kroz savez sa SAD-om i korištenjem američke vojne tehnologije. Tako, pošto napredni američki protivraketni odbrambeni sistem Patriot nije uspio zaštititi vitalne nacionalne ciljeve kao što je Aramco od dronova, postavlja se pitanje: Zašto saudijski lideri žele kupiti još oružja i vojne tehnologije od SAD-a?

Tako da napadi nisu samo opasno potkopali vrijednost dogovora o oružju teških 110 milijardi dolara koje je Trump obećao saudijskim liderima proljeća 2017. godine, no ono što je važnije je to da su otkrili veliku ranjivost Saudijske Arabije i izazvali veliku brigu ako bi eventualno nekada došlo do eskalacije situacije sa Iranom ili Husima.

Drugo, incident od 14. septembra je također ukazao na nelojalnost Trumpove administracije saveznicima. Washington je odbio napasti Iran u znak odgovora i, umjesto toga, počeo se cjenkati sa Saudijskom Arabijom ko bi trebao pokrivati troškove američkog vojnog angažmana. Skoro mjesec dana nakon napada, SAD šalje 3.000 vojnika u Zaljev, a američki predsjednik trijumfalno govori: „Saudijska Arabija nam je, na moj zahtjev, pristala platiti sve što radimo“.

Ubrzo nakon toga je došla Trumpova odluka da se povuče sa sjeveroistoka Sirije, čime je u konačnici napustio svoje saveznike u borbi protiv oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL ili ISIS), odnosno kurdske Jedinice narodne zaštite (YPG) uoči vojne operacije Turske za koju je YPG teroristička organizacija. U Rijadu su ova dešavanja tumačena kao dodatni dokaz da se SAD-u ne može vjerovati.

Ove dvije spoznaje – kako svo američko naoružanje ne može zaštitit državu i kako SAD više nije pouzdan partner – izgleda da je ponukalo reviziju saudijske vanjske politike i strategije nacionalne sigurnosti. Rezultati toga su već jasni.
Ogromni izazovi regije

Krajem oktobra, Saudijska Arabija je nadgledala pregovore između jemenskog predsjednika Abd Rabbua Mansoura Hadija i secesionističkog Južnog tranzicijskog vijeća koje se borilo za kontrolu nad južnim Jemenom. U novembru je objavljen mirovni dogovor koji je prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) opisao kao važan korak ka „političkom rješenju u Jemenu“.

U međuvremenu je Saudijska Arabija tražila načine za deeskalaciju sukoba sa Iranom. Nedavno je New York Times izvijestio kako su „Saudijska Arabija i Iran su poduzeli korake ka indirektnim razgovorima kako bi pokušali ublažiti međusobne tenzije“. Saudijski glavni saveznik iz regije, UAE, također učestvuje u pokušajima deeskalacije. Ranije ovog mjeseca je emiratski ministar vanjske poslove Anwar Gargash kazao kako dalja eskalacija sa Iranom „nikome ne služi“ i kako nema prostora za „kolektivnu diplomatiju“.

U ovom kontekstu, otvaranja država koje blokiraju Katar ka Dohi ne trebaju iznenađivati. Napredak u zamrznutom regionalnom sporu je veoma moguć. U konačnici, pošto Trump nije uspio osigurati regionalnu bezbjednost, Saudijska Arabija definitivno treba jak i jedinstven GCC kako bi se nosila sa ogromnom regionalnim izazovima. Kuvajtski stalni napori u posredovanju tokom posljednje dvije i po godine su osigurali da vrata ka direktnim pregovorima ostanu široko otvorena.

Nejasno je da li će ovi rani znakovi ponovnog povezivanja dovesti do potpunog restarta odnosa između Katara i susjeda koji ga blokiraju. Ipak, sigurno se može reći kako nadolazeći samit GCC-a, koji treba biti održan sredinom decembra u UAE-u, već ima predispozicije da bude značajno drugačiji od onog iz 2017. koji je trajao samo dva sata, a ne dva dana, i dodatno produbio jaz.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.


Ibrahim Fraihat (Al Jazeera English)

Ocijeni...
(0 glasova)

ukrajinaMinistar vanjskih poslova Ukrajine uoči sastanka četiri zemlje kaže da je Kijev spreman prihvatiti kompromis za okončanje sukoba.

Čelnici Ukrajine, Rusije, Njemačke i Francuske trebali bi se sastati sljedeći mjesec i pokušati okončati sukob.

Ukrajina je spremna prihvatiti "razuman kompromis" na sastanku na vrhu o rješenju sukoba u istočnoj Ukrajini, izjavio je ministar vanjskih poslova Vadim Pristajko.

Čelnici Ukrajine, Rusije, Njemačke i Francuske trebali bi se sastati sljedeći mjesec u takozvanom normandijskom formatu i pokušati okončati sukob ukrajinskih vojnika i snaga koje podržavaju Rusi, u kojem je u pet godina ubijeno više od 13.000 ljudi.

"Idemo na sastanak s otvorenim idejama, umom i spremni smo prihvatiti razuman kompromis", rekao je Pristajko novinarima tokom susreta s njemačkim kolegom Heikom Maasom.
Doći do trajnog rješenja sukoba

Maas je kazao da će Njemačka i Francuska sve učiniti kako bi pomogle pronaći trajno rješenje sukoba i dodao da se njima čini da "je vrijeme da Rusija nešto poduzme" i pomogne u okončanju sukoba.

Sastanak na vrhu bit će prvi susret čelnika četiri zemlje u više od tri godine, a pratit će ga niz mjera Kijeva i Moskve, uključujući razmjene zatvorenika i postupna povlačenja vojnika.

Rusija je anektirala ukrajinski poluotok Krim 2014. godine, nakon što je predsjednik kojeg je podržala Moskva zbačen sa vlasti poslije uličnih protesta.

Rusiji su ubrzo nametnute međunarodne sankcije.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

talibani1Talibani su na jugu Afganistana oslobodili Amerikanca i Australca, koji su više od tri godine bili zatočenici.

Talibani nisu htjeli da oslobode dvojicu profesora dok ne dobiju dokaz da su njihovi ljudi stigli u Katar, navodi APEPA.

Talibani su objavili da su na jugu Afganistana oslobodili dvojicu taoca, Amerikanca i Australca, koji su više od tri godine bili zatočenici.

Predstavnik talibana je saopćio da su Amerikanac Kevin King i Australac Timothy Weeks oslobođeni u provinciji Zabul u oblasti koja je većim dijelom pod kontrolom talibana, prenosi Tanjug.

Za sada nije poznato da li su Amerikanac i Australac, obojica profesori na američkom univerzitetu u Kabulu, predati predstavnicima afganistanske vlade, posrednicima ili američkim snagama, prenosi AP.

Razmjena zatvorenika

Oni su oslobođeni nekoliko sati nakon što je afganistanska vlada oslobodila trojicu talibanskih zatvorenika koji su prebačeni u Katar.

Ranije su talibani objavili da će trojica talibanskih zatvorenika koje je oslobodio Kabul biti razmijenjeni za američkog i australskog taoca.

Među trojicom talibanskih zatvorenika je i Anas Haqqani, mlađi brat Sirajuddina Haqqanija koji predvodi zloglasnu mrežu Haqqani.

Po svemu sudeći, talibani nisu htjeli da oslobode dvojicu profesora dok ne dobiju dokaz da su njihovi ljudi stigli u Katar, primjećuje američka agencija.

 

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

pariz3Bio je 17. oktobar 1961. Ako na Googleovom pretraživaču upišete taj datum, vidjet ćete da se ništa bitno nije događalo. "Hit the Road Jack" bila je najslušanija pjesma u Americi, Nikita Hruščov u Moskvi je održao govor koji je trajao punih 6 sati i 20 minuta. Niko bitan nije rođen i niko bitan nije umro tog dana, osim dvjestotinjak nebitnih Alžiraca, čija su tijela plutala Senom kroz Pariz.

Razumijem. Nikad niste čuli za krvavi pir poznatiji kao Pariski masakr. Nisu mnogi, čak ni u samoj Francuskoj jer je sve do 1990-ih to bila tabu tema francuskog društva, baš kao što je u Italiji sve do kraja 20. stoljeća bilo zabranjeno prikazivanje filma Lion of the Desert. Brisanje kolektivne memorije o barbarstvima s polovine 20. stoljeća uobičajeno je u Italiji i Francuskoj jer se nikako ne uklapaju u mit o civiliziranju prekomorskih (kolonijalnih) teritorija. Alžirsko-francuski rat (1954–1962) u Francuskoj javnosti poznat je kao bezimeni rat, a učesnici u ratu tek su 1974. dobili status veterana, kao i kolektivno pomilovanje bez obzira na zvjerstva koja su činili. Kakav je rat vođen najbolje ilustrira činjenica da su nad živim Alžircima vezanim za stubove u alžirskim pustinjama obavljana testiranja atomskih bombi. Ubistva nisu izostala ni na samom tlu kontinentalne Francuske, a tek potkraj prošlog stoljeća u francuskim sudskim i policijskim arhivima, i dalje uz velike restrikcije, počelo se istraživati i pisati o tome.

Britanski historičar Martin Evans u knjizi Algeria: France Undeclared War, o Pariskom masakru piše sljedeće:

U 5:30 ujutro, pod jakom kišom, u Pariz se sručilo 30.000 nenaoružanih Alžiraca, došavši iz okolnih mjesta i siromašnih predgrađa – Nanterre, Colombe, Gennevilliers. Demonstrante su uglavnom sačinjavali mladići i žene, ali i starije osobe i poneke majke s malom djecom. To je bio još jedan primjer političke angažiranosti Alžiraca, koji su se kretali od margina ka centru kako bi zauzeli javni prostor. Ovog puta, međutim, taj izazov bio je glavni grad kolonijalnog neprijatelja, a gašenje protestne šetnje bilo je nemilosrdno. Neke su jurili po ulicama i stanicama podzemne željeznice, druge su pretukli do smrti i bacili u Senu, mnogi drugi, njih 11.538, natrpani su u kamione i otpremljeni na stadione, nakon čega je većina deportirana u Alžir.

Simone de Beauvoir u svojim memoarima La Force des choses piše da su Alžirce jurili ulicama i po stanicama podzemne željeznice, uhapšenima su vezivali ruke udarajući ih pendrecima, bacajući ih zatim u Senu – neki su bili još živi, nakon čega bi se u agoniji utopili. Više od 10.000 zatočenih odvedeno je u Vel' d'Hiv', poput Jevreja u Drancy ranije. Među uhapšenim demonstrantima, osim većinski Magrebljana, bilo je i Portugalaca, Španaca i Italijana. Torture su provođene i u policijskim stanicama, hiljade ljudi zatočene su i mučene bez ikakve optužnice. Tog dana tijela desetaka Alžiraca završila su u pariskoj rijeci Seni.

Kako je moguće da se jedno takvo zvjerstvo dogodilo u srcu Francuske? Zar je moguće da su Parižani sve nijemo posmatrali?

Prema tvrdnji Le Mondea, tadašnji ministar policije Maurice Papon zataškao je cijeli slučaj. Francuskom je zavladala medijska blokada. Sutradan, 18. oktobra, tada 30-godišnji član parlamenta Ahmed Djebbour pozvao je vladu da se očituje o događajima koji su se zbili, kao i da ukine neshvatljive poteze prema muslimanima u društvu čiji je slogan "Sloboda, jednakost, bratstvo". Prethodno, 5. oktobra, Papon je Alžircima u Parizu uveo policijski sat od 20:30 do 5:30 svakog dana, na taj način prisilno uklanjajući Alžirce s ulica držeći ih zatvorenim u kućama. Jedini izuzetak bio je posao, ali čak i takav izlazak morao je odobriti sektorski koordinator banlieuea (četvrti). Tokom karijere višeg zvaničnika u upravnim trupama između 1940. i 1962. Papon se neprestano kretao na relaciji Alžir – Maroko – Pariz, a kad je u martu 1958. postavljen za ministra policije, trebao je primijeniti svoje veliko kolonijalno znanje represivne tehnike u borbi protiv FLN-a u Parizu.

Protest Ahmeda Djebboura, koga su podržali i socijalisti u parlamentu, primorao je vladu da se očituje o događanjima 17. oktobra u Parizu. Tadašnji ministar unutrašnjih poslova Francuske Roger Frey izvijestio je da su 17. oktobra stradala dvojica nenaoružanih Alžiraca.

Paponove akcije 1961. obuhvaćene su općom amnestijom i cijeli incident nikad nije bio predmet službene istrage. Policajce koji su optuživani za ubistva sudovi su sistematski oslobađali bilo kakve krivice. Iako je postao francuski ministar u vladi 1978, tri godine kasnije bio je primoran podnijeti ostavku zbog otkrića njegove uloge i saradnji s nacistima.
Vladino opstruiranje bilo kakve istrage

U sljedećim godinama Vlada je opstruirala bilo kakve istrage, a 1979. donesena je zakonska zabrana koja ograničava pristup arhivima, čime je historičarima onemogućeno da konsultiraju zvanične policijske i pravosudne zapise koji se odnose na 17. oktobar 1961. Ta zabrana primorala je istraživače da tragaju za svim mogućim alternativnim informacijama, od novinarskih izvora do usmenih svjedočenja i privatnih radova.

Michel Levine objavio je 1985. knjigu Les Ratonnades d’octobre: Un meurtre collectif à Paris en 1961, koja se zasnivala na savremenim traktatima, novinskim izvještajima, dnevnicima, arhivima FLN-a i intervjuima s brojnim učesnicima ili posmatračima iz Alžira i Francuske. Iako je zaključio da broj umrlih vjerovatno nikad neće biti poznat, složio se da broj žrtava vjerovatno iznosi do 200. U to vrijeme nije bilo gotovo nikakvog zanimanja javnosti za taj događaj, pa je Levine, razočaran zbog tolike nezainteresiranosti, uništio sve svoje vrijedne istraživačke bilješke.

Godinu kasnije detaljna historija FLN-a u Francuskoj Alija Harouna, Le 7e Wilaya, izazvala je veliko interesovanje, s obzirom na to da je Haroun bio istaknuti član FLN-a i imao pristup raznim FLN-ovim arhivima i dokumentima, kao i intervjuima s pripadnicima FLN-a u to doba. Zaključak njegovog istraživanja bio je 200 brutalno ubijenih Alžiraca i 2.300 teško povrijeđenih.

Godine 1988. Papon je objavio autobiografiju Les Chevaux du pouvoir, u kojoj je pisao o svojim herojskim poduhvatima protiv FLN-a, ponavljajući sumnjivu verziju događanja od 17. oktobra. Tvrdio je da se nikakav masakr nije dogodio i da su naoružani FLN-ovci pucali na policiju kako bi izazvali krvoproliće, te da su njegovi ljudi pokazali odvažnu samodisciplinu u sprečavanju opasnog napada na sjedište Vlade tokom kojeg su stradala samo dva Alžirca. Iako se Papon mogao pozivati na ključne dokumente u svom privatnom vlasništvu, izvještaje identične onima koje smo kasnije pronašli u arhivima Ministarstva policije, njegova selektivna upotreba tog materijala, od kojih nijedan nije bio dostupan historičarima do 1998, značila je da njegova autobiografija nije ponudila nikakve nove informacije ili uvide nego da je to pokušaj skretanja pažnje s optužbi koje su tada podignute protiv njega zbog uloge u deportaciji Jevreja iz Bordeauxa u plinske komore tokom perioda 1942–1944.

Godine 1991. izašlo je najrevolucionarnije i najutjecajnije istraživanje o 17. oktobru 1961. francuskog historičara i političkog aktivista Jean-Luca Einaudija, La Bataille de Paris, 17 octobre 1961, u kojem je, također, konsultirao arhive FLN-a, ali najvažniji dio istraživanja bili su intervjui s učesnicima s obje strane, koji su mu pružili detaljne i grafičke prikaze policijskog nasilja. U februaru 1999. Papon je tužio Einaudija za klevetu. U sudnici se ovog puta zvanično koristio termin masakr i nije se igralo po pravilima političkog davljenika Papona. Unatoč tužbi i potrebi za odbranom svojih stajališta, francuske vlasti i dalje nisu dopuštale pristup policijskim i sudskim arhivima. Dana 26. marta 1999. sud je zvanično odbacio njegovu tužbu. Tek u decembru 2000. Einaudiju je dopušten djelomičan pristup policijskim arhivima, ali to se dogodilo punih 30 mjeseci nakon davanja dopuštenja Jean-Paulu Brunetu, autoru knjige Police contre FLN, čije se cjelokupno istraživanje svodilo na minimiziranje broja žrtava i opovrgavanje teze da se dogodio masakr.

Kraj 40-godišnje šutnje

Četrdesetogodišnju šutnju i zataškavanje Pariskog masakra prekinula je 1999. istraga Vlade Francuske u kojoj je zaključeno da se 17. oktobra 1961. dogodilo samo 48 utapanja i 142 slične smrti Alžiraca tokom sedmica prije i poslije, od kojih je 110 pronađeno u Seni. Niko nikad nije odgovarao niti je osuđen za Pariski masakr i brutalna ubistva Alžiraca, čija su tijela danima kasnije plutala Senom.

Paponu za to nikad nije suđeno, ali mu je suđeno 1997. za deportaciju Jevreja u plinske komore. Osuđen je na deset godina zatvora, međutim, tokom žalbenog postupka pobjegao je u Švicarsku pod imenom Robert de La Rochefoucauld. Sljedeće godine švicarske vlasti isporučile su ga Francuskoj. Pravi Robert de La Rochefoucauld bio je heroj francuskog otpora koji je dugo poznavao Papona, pa mu je dao svoj pasoš da pobjegne u Švicarsku. Po povratku u Francusku služio je zatvorsku kaznu, a Jacques Chirac uporno je odbijao njegove molbe za amnestiju zbog lošeg zdravstvenog stanja. Ipak, francuski sud nakon tri godine nagodbom je odobrio prijevremeno puštanje na slobodu uz plaćanje kazne od 65.000 eura. Umro je 2007. u 96. godini.

Dana 17. oktobra 2001, na 40. godišnjicu stradanja, socijalistički gradonačelnik Pariza Bertrand Delanoe svečano je postavio spomen-ploču na mostu Saint-Michel u znak sjećanja na ubijene u Pariskom masakru, a 2002. francuski predsjednik Jospin priznao je da su Alžirci i francuski Alžirci ubijeni uslijed krvave represije, ali nije rekao ko je odgovoran niti je iskazao službeno izvinjenje žrtvama i alžirskom narodu.

Resul Mehmedović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

holandijaU Amsterdamu je prvi put pušten ezan, poziv na molitvu, preko zvučnika, javlja Anadolu Agency (AA).

U Plavoj džamiji u holandskoj prijestolnici gdje se mole većinom marokanski muslimani, unatoč opstrukcijama od prošle sedmice, pušten je ezan koji je pozvao vjernike na džuma-namaz, molitvu muslimana petkom.

Amsterdam je tada odbacio zahtjev uprave džamije da ezan puštaju preko zvučnika. Kako navode lokalni mediji, Gradsko vijeće je donijelo odluku kojom nije podržalo prijedlog da se ezan s džamije u Amsterdamu pušta preko zvučnika.

Početkom oktobra ove godine u Amsterdamu je pokrenuta inicijativa da ovaj holandski grad dobije prvu džamiju u kojoj bi se ezan, poziv na molitvu, puštao preko zvučnika.

Međutim, građani su na tom području izašli na ulice kako bi čuli ezan preko zvučnika u džamiji u ovom holandskom gradu. Neki su i snimali telefonom prvo učenje ezana.

Nourdeen Wildeman, glasnogovornik zajednice ove džamije, izjavio je za AA, da su sretni i ponosni što je ovog petka učen ezan, koji je bio spriječen prošle sedmice.

Wildeman je podsjetio da se ezan preko zvučnika uči na sedam posto džamija u Holandiji ali da to nije bio slučaj u Amsterdamu, sve do danas kada je prvi put proučen.

“Postoje razlilčite reakcije mještana na učenje ezana preko zvučnika. I da ima kritika, generalno su pozitivni komentari. Mi smoi muslimani koji žive u Amsterdamu, ovo je naša kuća i zbog toga smo dio ovog kraja”, kazao je Wildeman.

Ursula van Spronsen, jedna od građanki Amsterdama, koja je u petak bila na ulici, izjavila je da je učenje ezana jako lijepo slušati.

“Slušala sam i kada je bilo otvorenje džamije. Mnogo mi se svidjelo. Živim blizu džamije”, kazala je Spronsen.

Ezan nije učen preko zvučnika jer su presječeni kablovi koji su išli na krov džamije.

Imam džamije Yassin Elforkani je ranije u izjavi za medije kazao kako vjeruje da bi ovim religiju islam na najljepši način predstavili u Amsterdamu.

Ideja je odmah naišla na oštre kritike i komentare u holandskoj javnosti, posebno na društvenim mrežama, a najglasniji su iz radikalno desničarske i euroskeptične holandske Slobodarske partije (PVV) koju predvodi Geert Wilders.

Muslimanski poziv na molitvu u Holandiji ima isti status prema zakonu kao i crkvena zvona, ali ipak gradska vijeća imaju ovlasti da utvrde moguća ograničenja.

U Holandiji, u kojoj je ustavom predviđeno da se omogući slobodno življenje vjerskih uvjerenja, zakon reguliran ’80-ih dozvolio je da se poziv na molitvu reguliše po vlastitom vjerovanju.

U gradu Leerdamu, naprimjer, lokalnoj džamiji je dozvoljeno da ezan za džumu-namaz pušta preko zvučnika. Ipak, poziv na molitvu svaki dan, poput džamije Ulu u Utrechtu, izuzetno je rijetka praksa u toj zemlji. U Holandiji ima oko 500 džamija.

(AA)

Ocijeni...
(0 glasova)

avion5Rusija i Egipat potpisali su ugovor o isporuci 20-ak borbenih aviona tipa Su-35 i njihovih sistema za oružje u Kairo.

Su-35 je ušao u vojnu službu 2015. godine, nadmašivši svoju konkurenciju u svijetuReuters - Ilustracija

Sjedinjene Američke Države zaprijetile su da će uvesti sankcije Egiptu ako ne odustane od dogovora s Rusijom o kupovini borbenih aviona tipa Su-35.

List The Wall Street Journal objavio je da su američki državni sekretar Mike Pompeo i ministar odbrane Mark Esper pozvali egipatskog ministra odbrane da otkaže sporazum o kupovini ruskih ratnih aviona Su-35.

Sklapanje ugovora o oružju s Rusijom zakomplicirat će buduću američku vojnu podršku i sigurnosnu pomoć Egiptu, navodi se u pismu. Zvaničnici američkog Ministarstva odbrane također su upozorili egipatskog komandanta zračnih snaga na moguće posljedice dovršetka sporazuma.

Pompeo: Valjda razumiju prijetnju sankcijama

U aprilu je američki državni sekretar Mike Pompeo zaprijetio Egiptu sankcijama ako kupi borbene avione od Rusije.

"Jasno smo stavili do znanja da će, u slučaju kupovine ovih sistema, na osnovu zakona CAATSA biti potrebno uvesti sankcije ovom režimu", rekao je u izjavi senatskom Pododboru za raspodjelu budžetskih sredstava za strane operacije.

"Dobili smo uvjerenja s njihove strane da oni to razumiju. Zaista se nadam da neće nastaviti dalje s tom nabavkom", dodao je.

Ruski list Kommersant objavio je u martu da su Rusija i Egipat potpisali ugovor o isporuci više od dvadeset borbenih aviona tipa Su-35 i njihovih sistema za oružje u Kairo, koja bi mogla početi već 2020. ili 2021. godine.

Prema The Wall Street Journalu, egipatski zvaničnici su više puta tražili od Trumpove administracije da snabdije Kairo s oko 20 borbenih aviona F-35. Međutim, američka administracija je uvela potpunu zabranu prodaje ovih aviona na Bliskom Istoku, osim Izraelu, glavnom kupcu, što je možda nagnalo Kairo da krene naprijed vezano za dogovor o kupovini ruskih aviona.

Povećanje pritiska na Moskvu

Sjedinjene Američke Države u više navrata su prijetile drugim zemljama koje žele kupiti rusko oružje uvođenjem sankcija na osnovu Zakona o suprotstavljanju američkim suparnicima kroz sankcije (CAATSA), koji je potpisan u avgustu 2017. Zakon ima za cilj povećati pritisak na Moskvu.

Egipatsko-američki odnosi mogu se opisati kao bliski i strateški, posebno na vojnoj razini. Otkako je Egipat 1979. godine potpisao mirovni sporazum s Izraelom, Sjedinjene Američke Države daju Egiptu 1,3 milijarde dolara vojne pomoći godišnje.

Su-35 je borbeni avion četvrte generacije s visokim specifikacijama i njim upravlja jedan pilot. Zahvaljujući uređajima kojima je opremljen u stanju je izvoditi misije s visokim stepenom preciznosti, tako da može pratiti 30 ciljeva i istovremeno napadati osam zračnih ili dva kopnena cilja.

Su-35 je ušao u vojnu službu 2015. godine, nadmašivši svoju konkurenciju u svijetu kao što je francuski Rafale F-16.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

njemackaPrema američkoj studiji Pew, 70 posto ilegalaca živi u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji i Francuskoj.

MigrantiInstitut smatra 'ilegalcima' strance koji su ušli nezakonito, one čija je dozvola boravka istekla...EPA - Arhiva

Između 3,9 i 4,8 milijuna ilegalnih imigranata, većinom mladih, nedavno pristiglih muškaraca, živjelo je u Europi u 2017. godine, pokazuje istraživanje američkog instituta Pew.

"Manje od jedan posto od 500 milijuna ljudi koji su 2017. godine živjeli u Europi bili su ilegalni imigranti, a u Sjedinjenim Američkim Državama bilo ih je tri posto od 325 milijuna ljudi", ističe Pew usporednoj studiji, prenosi Hina.

Pew je za Europu analizirao podatke zemalja Europske unije i Europske slobodne trgovinske zone (Švicarska, Liechtenstein, Norveška i Island).

Institut smatra "ilegalcima" strance koji su ušli nezakonito, one čija je dozvola boravka istekla, one kojima je određen izgon i tražitelje azila čiji je zahtjev u obradi, što je približno milijun ljudi, s obzirom na nisku stopu izdanih odobrenja.
Najviše ilegalaca 2016. godine

Pew navodi da je najviše ilegalaca u Europi bilo 2016. godine (između 4,1 i 5,3 milijuna).

Blizu 30 posto ilegalnih stranaca dolazi iz Azije-Pacifika (tu se ubrajaju i Afganistanci), 23 posto iz europskih zemalja koje nisu članice EU-a ni EFTA-e, 21 posto iz Sjeverne Afrike i s Bliskog istoka, 17 posto iz Afrike južno od Sahare i osam posto s američkog kontinenta.

Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo. koji imaju po 1,2 milijuna ilegalaca, prihvatili su polovinu njihova ukupnog broja.

Zajedno s Italijom i Francuskom, 70 posto ilegalaca živi u tim četirima zemljama koje čine polovinu ukupnog europskog stanovništva.

U Italiji, koja prihvaća velik broj migranata koji su došli preko Mediterana, odlukom susjednih zemalja da kontroliraju svoju granicu mogao bi se protumačiti velik broj od 700.000 ilegalaca, navodi Pew.

U SAD-u između 10,3 i 10,7 miliona

Naprotiv, njihov manji broj u Francuskoj, njih 400.000, može se protumačiti mogućnošću regularizacije.

Godine 2017. ilegalci su uglavnom bili muškarci mlađi od 35 godina koji su došli u zadnjih nepunih pet godina.

Polovica njih su tražitelji azila, a u SAD-u su tek 20 posto.

Pew ocjenuje da je u toj zemlji broj ilegalaca između 10,3 i 10,7 milijuna.

Golema većina ih dolazi iz Latinske Amerike, od čega gotovo polovina iz Meksika i došli su prije barem deset godina.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

cavusogluŠef turske diplomatije Mevlut Cavusoglu optužio je SAD za kršenje međunarodnog prava preuzimanjem kontrole nad naftnim poljima na istoku Sirije.
“Oni otvoreno priznaju da su tamo zbog naftnih rezervi”, rekao je diplomata, prenosi Anadolija.

Cavusoglu je rekao da je nečuveno da SAD koriste prihode od nafte, koja pripada sirijskom narodu, za finansiranja kurdske policije.

On je ovo rekao tokom zajedničke konferencije za novinare sa generalnim sekretarom Organizacije ekonomske saradnje Hadijem Soleimanpurom. Organizacije ekonomske saradnje je regionalna međuvladina organizacija.

Sirijska kurdska policija je u Ankari na listi terorističkih organizacija, navodi RT.

(Vijesti.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

solarnaenergijaAfrika je spremna da predvodi najčišću svjetsku ekonomsku revoluciju koristeći obnovljive izvore energije za pokretanje masovnog širenja urbanizacije, kaže se u izvještaju Međunarodne agencije za energetiku (IEA).
IEA predviđa da će solarna energija odigrati veliku ulogu i pružiti podršku porastu broja stanovnika na kontinentu te industrijalizaciji u narednih 20 godina, piše Guardian.

Afrika sada ima manje od polovine solarnih instalacija viđenih u Velikoj Britaniji, uprkos sunčanijim uvjetima. Međutim, IEA predviđa solarni procvat u zemljama širom kontinenta čime bi stotine miliona domova prvi put dobilo električnu energiju

Izvještaj IEA predviđa da će apetiti Afrike za obnovljivom energijom u narednim decenijama rasti dvostruko brže od globalnog prosjeka, dok kontinent ne prestigne Kinu i Indiju kao najnaseljenije regiju na svijetu.

Očekuje se da će stanovništvo Afrike porasti na više od dvije milijarde ljudi do 2040. godine, što je porast od 800 miliona stanovnika od danas ili ukupno ekvivalentno stanovništvu SAD-a i Evrope, kaže se u izvještaju.

Očekuje se da će se ljudi okrenuti afričkim gradovima i mjestima do sada neviđenom brzinom te da će potražnja za novim kućama i infrastrukturom biti nezapamćena.

Fatih Birol, izvršni direktor IEA-e, rekao je da Afrika ima "jedinstvenu priliku" da preskoči ovisnost o fosilnom gorivu u drugim industrijaliziranim regijama i ugosti prvu ekonomsku transformaciju koja će doprinijeti borbi protiv klimatske krize.

"Optimističan sam u pogledu energetske budućnosti Afrike. Iznenadit će pesimiste. Imam velika očekivanja za energetsku industriju u godinama koje dolaze, kako u pogledu pružanja energetskog pristupa stanovnicima Afrike, tako i pokretanja ekonomskog rasta", naglasio je Birol.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

jordanNa osnovu mirovnog sporazuma iz 1994. plodna jordanska kotlina data je Izraelu na korištenje na 25 godina.

Predsjednik okupirane doline kaže da će izraelskim poljoprivrednicima biti zabranjen ulazak u to područje.

Vlada Jordana obavijestila je Izrael da će od sljedeće sedmice građanima te države zabraniti ulazak u područje Al-Baqura u Jordanskoj dolini.

Idan Greenbaum, predsjednik Jordanske doline, izjavio je da će izraelskim poljoprivrednicima biti zabranjen ulazak u Al-Baquru, prenosi izraelska televizija Channel 7.

Jordanska dolina je plodna kotlina, koja čini četvrtinu teritorije Zapadne obale i u kojoj živi približno 9.500 jevrejskih doseljenika, prenosi Anadolija.

Najava raskida ugovora

Na osnovu mirovnog sporazuma Jordana i Izraela potpisanog 1994. Al-Baqura i Al-Ghamar dati su Izraelu na korištenje na 25-godišnji period s mogućnošću produženja roka.

Jordan je u oktobru 2018. najavio da će raskinuti ugovor o zakupu i preuzeti te dvije oblasti.

Izrael smatra da je Jordanska dolina važna tampon-zona za ekonomiju i sigurnost te zemlje i zahtijeva da ti prostori budu pod njegovom kontrolom.

(Agencije)

Stranica 3 od 76

S5 Box