Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1642)

Ocijeni...
(0 glasova)

plinovod5Američka ambasada u Berlinu obavijestila je vlasti u toj zemlji o planovima za uvođenje novih restriktivnih mjera kompanijama koje rade na izgradnji rusko-njemačkog plinovoda Sjeverni tok 2.
Prema informacijama iz njemačkih medija, Washington bi nove sankcije zbog izgradnje Sjevernog toka 2 trebao nametnuti ruskom brodu "Fortuna" i kompaniji "KBT-Rus" koja je vlasnik brodova koji trenutno rade na plinovodu.

Također, američke vlasti upozorile su i druge evropske partnere koji rade na izgradnji plinovoda da ukoliko nastave sa izgradnjom mogu očekivati slične sankcije na osnovu tzv. Zakona o suzbijanju aktivnosti američkih konkurenata putem sankcija (CAATSA), a koji u Berlinu smatraju nezakonitim.

O novim sankcijama zbog izgradnje plinovoda obaviješteni su i u njemačkom Saveznom ministarstvu ekonomije i energetike iz kojeg su kratko poručili kako žale zbog ovakve odluke SAD-a.

Ova odluka dolazi nekoliko dana nakon što je nastavljeno polaganje cijevi za plinovod u vodama koje su pod kontrolom Danske.

U decembru 2020. godine, upravo je ruski brod Fortuna položio 2,6 kilometara cijevi u ekonomskom pojasu Njemačke unutar Baltičkog mora, a iz Rusije i Njemačke su tom prilikom izjavili kako se uskoro može očekivati spajanje ove dvije zemlje putem novog plinovoda.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

tunis4Policija je samo u nedjelju privela 632 osobe poslije nereda širom zemlje, koji uključuju pljačku i napade na imovinu.

Stotine mladih sukobilo se noćas s policijom u gradovima širom Tunisa, bacajući kamenje i “Molotovljeve koktele” u glavnom gradu, dok su snage sigurnosti koristile suzavac i vodene topove u pokušaju da uguše nemire.

Organizacija Amnesty International pozvala je na uzdržanost komentirajući snimak na kojem se vidi kako policajci tuku i vuku ljude koje su priveli i pozvala na hitno oslobađanje Hamze Nassrija Jeridija, aktivistu za prava uhapšenog u ponedjeljak, prenosi Tanjug.

Glasnogovornik Ministarstva unutrašnjih poslova rekao je u ponedjeljak da je policija samo u nedjelju privela 632 osobe poslije nereda širom zemlje, koji uključuju pljačku i napade na imovinu.

Bez ‘dnevnog reda’ i političkog vodstva

Većina pritvorenih imala je od 15 do 20 godina, piše u izvještaju Amnestyja.

Neredi i protesti uslijedili su poslije desete godišnjice revolucije, koja je, kako navodi britanska agencija, “donijela demokratiju”, ali malo materijalnih dobitaka za većinu Tunižana, a bijes je rastao zbog hronične nezaposlenosti i loših državnih službi.

Međutim, bez jasnog dnevnog reda, političkog vodstva ili podrške glavnih stranaka, nije jasno da li će demonstracije dobiti zamah ili zamrijeti, kao što se desilo s mnogim prethodnim krugovima protesta od 2011. godine, navodi Reuters.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

klima1Samo 10 posto Kineza i 19 posto Evropljana spremno je radikalno promijeniti životne navike u borbi protiv klimatskih promjena.

Prema anketi o klimatskim promjenama koju je nedavno provela Evropska investiciona banka (EIB), samo 10 posto Kineza i 19 posto Evropljana spremno je radikalno promijeniti životne navike u borbi protiv klimatskih promjena, dok bi čak 27 posto Amerikanaca to učinilo.

Evropljanima bi bilo lakše odreći se avio-usluga (40 posto, u poređenju sa 43 posto koliko je zabilježeno u Kini i 38 posto u SAD-u) nego da prestanu jesti meso, kupovati novu odjeću, voziti automobil ili koristiti usluge videostreaminga, prenosi Tanjug.

Tako je 39 posto Evropljana i 38 posto Amerikanaca izjavilo da bi im najteže bilo odreće se svog automobila, navedeno je u saopćenju EIB-a.

Neupitno putovanje avionom

Međutim, 72 posto Evropljana smatra da njihovo ponašanje može doprinijeti smanjenju negativnih posljedica klimatskih promjena.

Također, 75 posto Amerikanaca, 71 posto Kineza i 67 posto Evropljana kažu da je mala vjerovatnoća da će u narednom periodu koristiti javni transport zbog brige oko zaraze korona virusom i bolesti COVID-19.

Kada je u pitanju aviotransport, 37 posto Kineza, 22 posto Evropljana i 22 posto Amerikanaca kaže da će i u narednim godinama izbjegavati putovanja avionom zbog zagađenja životne sredine.

Zatim, 42 posto Evropljana kaže da će se opredijeliti za odmor u svojoj ili obližnjoj zemlji kako bi smanjili emisiju štetnih gasova koju nastaje kod dalekih putovanja, a 29 posto Evropljana (u poređenju sa 29 posto Kineza i 35 posto Amerikanaca) izjavilo je da će nastaviti putovati avionom kao i prije pojave pandemije.

Većina ispitanika (79 posto Kineza, 67 posto Amerikanaca i 58 posto Evropljana) kaže da ih više brine COVID-19 nego lični dugoročni utjecaj na klimatske promjene.

Međutim, ipak vjeruju da njihovo ponašanja može pomoći usporavanju klimatskih problema, pogotovo mlađi ispitanici u odnosu na starije stanovnike Evrope i SAD-a, dok ta razlika nije zabilježena u Kini.

Ubrzavanje zelene tranzicije

“Period nakon završetka pandemije COVID-19 bit će prilika da se napravi zaokret ka nisko-ugljeničnoj ekonomiji, koja ne ugrožava životnu sredinu. Zeleni oporavak bi nam mogao pomoći da dostignemo ciljeve u smanjenju emisije gasova staklene bašte koji se očekuju do 2030. godine”, rekao je potpredsjednik EIB-a Ambroise Fayolle.

Kako kaže, ljudi širom svijeta svjesni su da mogu doprinijeti promjenom svog ponašanja.

“Kao ‘klimatska’ banka Evropske unije, naša uloga u EIB-u je da ubrzamo zelenu tranziciju kroz finansiranje čiste energijom, održivog transporta i inovacija, koji će omogućiti ljudima da promijene svoje navike kako bismo se izborili s klimatskim promjenama”, naveo je Fayolle.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

vakcinaTedros Adhanom Ghebreyesus je osudio ‘egoistički’ stav bogatih zemalja i oštro kritikovao proizvođače vakcina.

Šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) upozorio je danas da će se svijet suočiti sa „katastrofalnim moralnim neuspjehom“ ako bogate zemlje prigrabe vakcine protiv COVID-19 nauštrb siromašnih zemalja.

„Treba da budem otvoren. Svijet je na ivici katastrofalnog moralnog neuspjeha, čija cijena će biti plaćena životima i sredstvima za život u najsiromašnijim zemljama svijeta”, rekao je generalni direktor WHO-a Tedros Adhanom Ghebreyesus na otvaranju virtualnog sastanka upravnog odbora organizacije u Ženevi, prenijela je Beta, pozivajući se na AFP.

On je osudio “egoistički” stav bogatih zemalja i oštro kritikovao proizvođače vakcina koji traže regulatorna odobrenja u bogatim zemljama, radije nego da podnesu svoje podatke WHO-u da dobiju zeleno svjetlo za upotrebu njihove vakcine na svjetskom nivou.

Ocijenivši da je kompromitovan ravnopravan pristup vakcinama protiv korona virusa širom svijeta, on je rekao da je 39 miliona doza vakcina protiv korona virusa dato u svijetu u 49 bogatih zemalja.

‘Pristup osuđen na neuspjeh’

On je naveo primjer da je jednoj siromašnoj zemlji dato samo 25 doza.

“Ne 25 miliona, ne 25.000, nego samo 25”, rekao je Tedros ne navodeći o kojoj zemlji je riječ.

Tedros je pohvalio naučno dostignuće proizvodnje vakcina za manje od godinu od izbijanja pandemije u Kini.

Istovremeno je ukazao da, iako neke zemlje daju uvjeravanja o ravnopravnom pristupu vakcinama, one daju prioritet svojim sporazumima sa proizvođačima, čime podižu cijene i pokušavaju zaobići red.
Reklama

Rekao je da su 44 sporazuma potpisana u 2020. između tih zemalja i proizvođača i najmanje 12 od početka godine.

“Taj egoističan pristup ne samo da ugrožava najsiromašnije i najosjetljivije u svijetu, nego je također osuđen na neuspjeh”, upozorio je on.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

egipatDeset godina nakon Arapskog proljeća, ova regija rizikuje da izgubi još jednu deceniju zbog loše vođenih ekonomskih politika.

Prije deset godina, Tunižani su se pobunili protiv predsjednika Zinea El Abidinea Ben Alija i svrgnuli su ga. Odbacili su njegov režim, njegove politike i njegove korumpirane prakse i pozvali su na poslove, slobodu i dostojanstvo. Ovo je bio povik miliona mladih ljudi frustriranih zbog arogancije nepotizma, sve većeg jaza u ekonomskim prilikama i gušenja slobode govora.

Uskoro je želja za promjenom u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku bila okidač za talase protesta širom regije. Ti rani talasi nade – koje su neki nazvali „Arapsko proljeće“ – doveli su do pada vlada u Egitpu, Libiji i Jemenu. Ali kao što sada znamo, taj talas je udario u vrtlog razočarenja, političkog oportunizma, diktature, nasilja i građanskog rata.

Deceniju nakon tih dramatičnih događaja, šta se desilo sa dostojanstvom i slobodom? Šta se desilo sa ekonomskim prilikama? Je li mladima u regiji MENA bolje danas nego što im je bilo prije deceniju?

Uprkos povećanim težnjama i ograničenom političkom otvaranju koje je postignuto u nekim državama i uprkos znatnoj podršci od međunarodne zajednice, duboke promjene u ekonomskom upravljanju i ishodima nisu se materijalizirale u protekloj deceniji.

Sa veoma malim izuzecima, države iz regije MENA su napravile neodrživi javni dug i povećale su svoju ovisnost o prilivu stranog kapitala. Iako su neki u regiji, prvenstveno u Zaljevu, pokazali poboljšanja u lakoći obavljanja posla, sveukupna konkurentnost država regije MENA zaostaje za potencijalom u ovoj regiji.

Prema novoj anketi Guardiana i YouGova, većina ispitanika u Sudanu, Tunisu, Alžiru, Iraku i Egiptu ne žali zbog protesta. Ipak, više od polovine ispitanika u Siriji, Jemenu, Libiji i Sudanu kažu da im je život gori nego prije ustanka.

Čak i u Tunisu, državi najbližoj demokratskoj priči o uspjehu – 50 posto ispitanika kaže da im je danas život teži, dok svega nešto više od četvrtine ispitanika kaže da im je život sada bolji. Nada se gubi: većina ispitanika iz Jemena, Sirije, Iraka, Libije, Sudana i Tunisa vjeruje da će njihova djeca imati goru budućnost od one prije protesta.

Ta budućnost je daleko od neizbježne. Ali bez velike promjene u putanji, vjerovatno ćemo imati još jednu izgubljenu deceniju u regiji MENA.

Gradnja novog društvenog ugovora

Nezadovoljstvo koje je porodilo značajne promjene prije jednu deceniju danas je možda još i snažnije. Mladi iz MENA-e pate od manjka prilika i imaju nejasne nade za budućnost. Da bi izbjegle još jednu izgubljenu deceniju, MENA vlade moraju popraviti pokvareni društveni ugovor i iskrivljujuću i korumpirajuću ulogu države u ekonomiji.

Po trenutnim demografskim trendovima, regija MENA će trebati proizvesti 300 miliona novih radnih mjesta do 2050. Ovo je dalekosežni izazov ali je blizu. Nema vremena za pripremu. Svjetska banka procjenjuje da će države MENA-e trebati početi kreirati 800 000 radnih mjesta po mjesecu – počevši odmah – samo da bi održale korak sa novim radnicima koji ulaze na tržište.

Ove milione novih radnih mjesta neće kreirati vlade, niti ih može apsorbovati javni sektor. Jedini način da se iskoristi energija mladosti iz regije je da se revitaliziraju ekonomije, otvori više vrata privatnom sektoru, da se ulije transparentost, odgovornost i upravljanje u pitanja države, i da država odigra svoju ulogu fer regulatora.

Nažalost, izazova ima u izobilju. Širom većeg dijela regije, obrazovni sektor je još zaglavljen i koristi stari kurikulum i zastarjele metode podučavanja. COVID-19 je bolno otkrio slabosti zdravstvenih sistema. Programi socijalne zaštite pucaju po šavovima. Najnoviji izvještaj Svjetske banke o indeksu ljudskog kapitala otkrio je da će djeca rođena danas u MENA-i biti malo manje od upola produktivna (57 posto) kao što bi bila da izvuku koristi od potpunog obrazovanja i punog zdravlja.

Paradoksalno, gradnja ljudskog kapitala jedna je od ključnih uloga države. Međutim, prisutno je zjapeće odsustvo državnog vođstva u mnogim državama MENA-e. Vlade, koji igraju svoju ulogu, trebaju načiniti ogroman napor da opreme svoje mlade da rastu i takmiče se u sve više globaliziranom svijetu.

To mora biti više od finansijske investicije, jer MENA već troši velike dijelove BDP-a na zdravstvo i obrazovanje, sa većinom nezadovoljavajućim ishodima. Ovoj regiji je potrebna racionalnija upotreba resursa i bolje upravljanje zdravstvenim i obrazovnim sistemima.

Otvaranje većih prilika za žene i njihovo ekonomsko osnaživanje još je jedna temeljna osovina napretka. U MENA-i ostaje rodni paradoks: žene su daleko više obrazovane i bolje djeluju u akademskom okruženju od muškarca, ali samo dio njih su ekonomski aktivne.

Vlade MENA-e također moraju ponovo razmisliti o svom pristupu socijalnoj zaštiti, koja se trenutno oslanja na skupe, pogrešno usmjerene, subvencije. Predugo su države birale politički lagan i ekonomski razoran put ka manjkavom društvenom ugovoru, dok su osnovne robe i usluge učinjene dostupnim po „zaštićenim“ cijenama da se kupi politička odanost i „društveni mir“.

Ove politike više nisu održive. Vlade ne mogu držati korak s cijenama a ljudi, posebno mladi, više ne prihvataju uslugu za uslugu koja ušutkuje njihove probleme i guši njihove aspiracije.

Neuspjeh ovog zastarjelog i manjkavog društvenog ugovora, u veoma velikoj mjeri, doveo je do nemira širom regije prije 10 godina. Sada je vrijeme da se usvoje osnažujuće politike koje bi oslobodile državu tereta koje više ne može podnijeti i preusmjerile oskudne resurse prema jačanju ljudskog kapitala i pripremanju današnje omladine za poslove sutrašnjice.

Vladina uloga u ekonomiji

U zdravoj ekonomiji, privatni sektor i poduzetništvo trebaju prostor za razvoj. Vlada igra ključnu ulogu kao regulator ekonomije. To obuhvata postavljanje jasnih i predvidivih pravila, osiguravanje tržišne konkurentnosti da se spriječe monopolske prakse i osnaživanje pravosudnog sistema da se provodi vladavina zakona. Ovo su osnove za svaku ekonomiju otvorenog tržišta i uslovi da se privuku domaće i strane investicije.

Postoji tračak nade jer neke države rade naporno da saviju svoj luk razvoja. Maroko se izdvaja: na putu je otvaranja države prema svijetu i velikog ulaganja u modernost, dok čuva svoju makroekonomsku stabilnost. Budući da je fokus većine svijeta danas na kratkoročnom upravljanju odgovorom na pandemiju COVIDA-19, Maroko implementira ključne nove reforme koje bi potencijalno mogle pomoći transformisati budućnost ove države i njenog naroda.

Međutim, važno je istaknuti da makroekonomski indikatori znaju biti varljivi. Mogu sakriti oštre socijalne stvarnosti i slabo upravljanje, kao što je bio slučaj u Tunisu prije 10 godina. Širom MENA-e, široko rasprostranjene ekonomske i društvene reforme i snažan signal nulte tolerancije za nažalost, još raširene korumpirane prakse, još su na snazi.

Nažalost, ove politike su iznimka a ne pravilo. Veliki sektori ekonomija MENA-e još su pod lošim upravljanjem državnih tijela koja djeluju izvan tržišnih stvarnosti. Trenutni ekonomski pejzaž ove regije nameće teško breme na poreske obveznike i zatvara vrata za previše privatnih investitora.

Niko se ne zalaže za automatsku privatizaciju državnih kompanija. Vlade MENA-e trebaju otvoriti tržišta za konkurenciju, uvesti javno-privatna partnerstva i revitalizirati segmente svojih ekonomija koje su neefikasne ili uspavane. Vlade trebaju imati političku hrabrost i legitimitet da objasne ove reforme i usvoje socijalne politike da zaštite svakoga ko zaostaje.

Nevezana decenija

Deset godina nakon najznačanijeg pomaka u stoljeću, ništa nije riješeno u regiji MENA. Frustracije koje su zapalile Arapsko proljeće i dalje dominiraju, zajedno sa još nasilja, društvenih nemira i, u mnogim slučajevima, slabijim, još korumpiranijim vladama. Više mladih ljudi, mnogi sa fakultetskim diplomama, sanjaju o boljoj budućnosti negdje drugo u svijetu.

Da bi izbjegli još jednu izgubljenu deceniju, glasan poziv da se poduzme nešto mora odjeknuti širom MENA-e – od „okeana do Zaljeva“. Ono što treba odmah uraditi je otvoriti vrata privatnim poduzetnicima, pobijediti otpor liberalnim ekonomijama i osnažiti mlade s prilikama koje su u skladu sa njihovim neograničenim potencijalom.

Vlade trebaju provoditi fer zakone, usvojiti osnažujuće regulative i provoditi ih pošteno. To će osloboditi energiju miliona mladih koji će odabrati da kreiraju prilike i bogatstvo u domovini umjesto da nose svoj talenat vani ili rizikuju život prelazeći more.

Države u regiji trebaju ostaviti poduzetnicima, kreatorima i onima spremnim na visoke rizike za visoke nagrade da preobraze ekonomije MENA-e. Oni će kreirati poslove i unijeti nadu za mlade u regiji. Dajte im prostor i podršku, slijedite ih i gledajte kako će nevezana decenija izgledati širom regije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Ferid Belhaj (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

brazil1Promjena socio-ekonomskog stanja društva, kao posljedica raznovrsnih stresnih situacija, dovodi i do promjena određenog prostora. Ratovi, tranzicije, ekonomske krize, COVID i zemljotresi su etablirali pojam gentrifikacije širom svijeta, a sve prisutniji je i u našoj regiji.

U pitanju je proces promjene susjedstva ekonomskim ulaganjem u historijski deinvestiranom prostoru putem ulaganja u nekretnine i useljenja novih stanovnika s višim dohotkom, kao i demografske promjene, ne samo u smislu nivoa dohotka, već i u promjenama na obrazovnoj ili rasnoj strukturi stanovnika.

“Gentrifikacija postaje sve prisutnija u svakom kutku svijeta i naziva se globalnom, čak planetarnom. Deseci megapolisa u nerazvijenim zemljama se ‘pune’ i naseljavaju najsiromašnijim slojevima stanovnika, koje iz siromašnih ruralnih dijelova naseljavaju gradove. Ali, prvenstveno ostaju u rubnim i perifernim dijelovima, takozvanim slumovima i favelama, koje najšešće nikad ne napuste i stoga nikad ne postaju pravim građanima gradova. No, to je jedan od vodećih urbanizacijskih i svjetskih problema koji eskaliraju rastom urbanog stanovništva i fenomena urbanog siromaštva. Iz toga zatim dolazi do sve češćih pojava negativnih socio-prostornih procesa, kao što su favelizacija, gentrifikacija, polarizacija, pauperizacija (osiromašenje), dualni gradovi, utvrđeni (gated) gradovi…”, kaže Anđelina Svirčić Gotovac sa Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Povratak ‘formalnom ruralizmu’

Jasno je da su procesi doseljavanja u gradove doveli do jednog problema i da bi odgovor mogao probleme uduplati. Radnička naselja su već postala prošlost i na njihovim mjestima su novi objekti, a sadašnji trend ili potreba postavlja se kao idila mirnog porodičnog života s vlastitom kućom u predgrađu. Imućniji dio stanovništva i u ovome slučaju prednjači procesima koji dovode do “urban blighta”, sa sve manjim brojem stanovnika u gradskoj jezgri, a selo to više nije.

“Već dulje vrijeme pratim kako rastu cijene onoga što zovemo ‘countryside’. Na našem jeziku to je kao selo, ali sela više nema, urbanizacije 20. stoljeća potpuno su promijenile način poljoprivredne proizvodnje, kontrolu resursa, ruda, šuma, voda, mora i onoga što možemo nazvati ‘starom prirodom’. Cijene parcela u Istri, na otocima hrvatskog Primorja i Dalmacije vrtoglavo rastu, takva će se praksa sigurno sada pojaviti i u Bosni, Srbiji i Sloveniji, gdje se u okolici Bleda već ne može naći parcela. Ljudi naprosto traže povratak nečemu čega objektivno nema, traže duh mjesta i prostor koji su nedovršene modernizacije ostavile po strani, zanemarile. To može biti jako opasno u smislu da se vraćamo nekom formalnom ruralizmu, novom-primitivizmu, kojeg ste vi u Bosni i Hercegovini davno anticipirali krajem 80-ih godina. Zapravo nam prijeti potpuna urbanizacija planeta i gentrifikacija ruralnih područja i novog sela”, poručuje Idis Turato, arhitekta i profesor Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.

Ovu pojavu smatra možebitnom prijetnjom za eko-sistem, proizvodnju hrane i održivost društva kakvog smo poznavali, iako se to kosi s njegovom profesijom.

“Arhitekti, nažalost, u zadnje vrijeme ne misle baš puno, oni jednostavno samo rade. Jeftino im platite projekt za selo ili grad i arhitekt je u većini slučajeva poslušan, pokoran i umiren. Ja pokušavam drugačije shvaćati struku… Za posljedicu ćete imati novi val potpunog infrastrukturnog opremanja ‘sela’ svim potrebnim dobrobitima i datostima modernog svijeta. To su infrastruktura prometa, komunikacije, grijanja, hlađenja, smart-instalacije, potpuna digitalizacija svega, svih i svakoga. Istovremeno se komfora, sigurnosti i udobnosti na koju su svi stanovnici gradova na planeti navikli kroz proizvode masovne potrošnje neće htjeti tako lako odreći”, upozorava Turato.
‘Vraćanje vjere u urbano’

Slovenija i Hrvatska se već duži period suočavaju s ovim vidom promjene. Sjetimo se glasnih negodovanja za projekte apartmanizacije, betoniranja morske obale. No, i zemlje u unutrašnjosti sada imaju projekte zatvorenih naselja te sve veću ekspanziju gradnje na planinama, obalama jezera, pa i zaštičenim područjima. S tim da se ne upotrebljava uvijek pravi termin za tu pojavu.
Reklama

“Zbrojite samo sve postojeće stare kuće, vikendice, sve parcele u gradićima, selima, zaselcima, poljoprivrednim gospodarstvima na Jadranskoj obali i u zaleđu, prođite kroz Hercegovinu, Crnu Goru, preko Srbije, sve do Makedonije, Grčke i njezinih otoka. Dobit ćete jednu neprekinutu mrežu, totalnu urbanizaciju, potpunu infrastrukturnu opremljenost, wi-fi i 5G dostupnost, koja će se pružati gotovo beskonačno po cijelom planetu. Brojke su evidentne, svugdje gdje čovjek može doći izvan grada u selo postat će prostor migracija, roba, usluga, energije, informacija, medija, ljudi i životinja. Iz ovog razloga potrebno je što prije vratiti vjeru u urbano, vjeru u grad. To nam je, valjda, jasno“, kaže Turato.

A šta danas nudi grad? Ekonomski stresovi i krize izazivaju netrpeljivost među socijalnim grupama. Pa pandemija i zemljotresi. Susreti po višespratnicama i liftovima, strah, panika i nehtijenje da se sretnemo, vidimo i budemo viđeni.

“Sada nove, preuređene i skuplje dijelove grada, što uzrokuje rast cijena nekretnina na tržištu, naseljava elitnija klasa, jer se u tim dijelovima grade ekskluzivniji rezidencijalni i komercijalni sadržaji. Nositelji investicija su najčešće privatni investitori, koji su u suglasnosti s gradskom politikom, koja na taj način ‘lakše rješava problem obnove gradova’. No, time se zapostavljaju pravi urbani problemi današnjih gradova. Da je stanovanje prvenstveno priuštivo, pristojno i mješovito. Također i pravo pripadanja svih građana gradu (pravo na grad), jer se ovim putem pokazuju sve više socijalne razlike i dovodi do polariziranosti društva (bogati-siromašni) te produbljuje proces socijalne segregacije. U osnovi se stoga gentrifikaciju ne može smatrati samo ekonomskim procesom, već prvenstveno socijalnim, s brojnim implikacijama na prostor gradova i kritičari najčešće navode da da su one u većini negativne”, poručuje Svirčić Gotovac.
Novi koncept življenja

Dodaje kako se primjećuju trendovi da mlađe i obrazovanije stanovništvo sve češće odlučuje za odlazak na selo. Ali, to ne vidi kao suburbanizaciju, nego više dijelom novijeg i poželjnijeg koncepta življenja, koji su odlike najrazvijenijih dijelova svijeta. Ipak, procjenjuje da značajnije i brže širenje na ovom podneblju priječe naslijeđeni socio-prostorni problemi i posebno demografski trendovi, i to oni negativni (egzodus, depopulacija, senilizacija…)

Međutim, riječki arhitekta nudi pesimistične prognoze, na osnovu upravo zapadnoevropskih primjera i volje tržišta. Između redova upozoravajući na sužavanje životnog prostora u najširem smislu tog pojma.

“Razvoj post-pandemijskog turizma, koji će snažno eksplodirati sredinom ove godine, preferirat će fluidni, disperzivni turizam, kojeg smo već mogli vidjeti posljednjih godina u Toscani, Provansi, u austrijskim i švicarskim selima. To će za posljedicu imati vrtoglavo dizanje cijena sela, seoskog, šumskog i prirodnog okoliša, koji će podignuti cijene i nekretninski biznis iz grada preseliti izvan njega. Jednostavno, na selo će moći samo onaj koji može to platiti. Živjet ćemo u kućama koje će izgledati kao da su iz prošlog vremena, bit će građene od ‘kao prirodnih’ materijala, a hranu i piće ćemo kupovati i dalje u marketima koji nemaju veze s autohtonom poljoprivredom, ali će eko-proizvodnja, zaštita okoliša i očuvanje energije biti samo povod za povećanje cijena i daljnju potrošnju. Vrlo jednostavno…” zaključuje Idis Turato.

Stoga bi gentrifikacija i njene posljedice mogle biti sve češća tema u najširoj javnosti, jer živjeti se negdje mora. I pritome još nešto jesti…

(Al Jazeera)

subota, 16 Januar 2021 00:00

Bitcoin – zlatno doba digitalnih valuta

Ocijeni...
(0 glasova)

bitcoinVrijednost bitcoina u januaru je premašila 40.000 dolara, a na početku pandemije korona virusa je bila oko 5.000 dolara.

Digitalne valute od prvih dana većini ljudi naviklih na dobru, staru gotovinu zvuče prilično čudno i nejasno, ali vijesti o ogromnim skokovima vrijednosti takvih valuta privlače pažnju čak i onih koji izbjegavaju i plaćanja putem kreditnih kartica. A kako i ne bi kada se uzme u obzir da je vrijednost bitcoina ovog mjeseca premašila 40.000 dolara, udvostručivši se za manje od mjesec dana.

Vrijednost bitcoina na početku pandemije korona virusa je bila oko 5.000 dolara.

Bitcoin je prva kriptovaluta, nastala 1. marta 2009. godine, a njen osnivač (čiji stvarni identitet nije poznat),Satoshi Nakomoto zamislio je Bitcoin kao P2P (Peer-to-Peer) digitalni cash, odnosno anonimno, sigurno i transparentno sredstvo prenosa vrijednosti bez potrebe za posrednikom, pojašnjava David Orešković sa Hrvatskog Bitcoin Portala.

Decentraliziranost valuta i finansija

“Blockchain tehnologija je temelj Bitcoina i ostalih kriptovaluta, jer omogućuje decentraliziranost, nepromjenjivost te sigurnost ovakvih valuta. Ostale kriptovalute nastale su po uzoru na Bitcoin, ali pravu renesansu na ovom tržištu ostvario je Ethereum, trenutačno druga najveća kriptovaluta, koja je izašla 2015. godine. Trenutno je preko 90 posto kripto ekosustava izgrađeno na Ethereumu. Ideja Ethereuma je biti ‘svjetsko računalo’, odnosno decentralizirani sustav na kojemu će se graditi ostali sustavi poput trenutno aktualnih ‘decentraliziranih financija’ [DeFi]”, dodaje.

Orešković pojašnjava da stvaranje kriptovaluta ovisi o konsenzus algoritmu, koji je odabran u određenom projektu, te da stoga postoji više načina, ali najpoznatiji je stvaranja novih kriptovaluta Proof-of-Work algoritam, koji koristi Bitcoin.

“Proof-of-Work je konsenzus algoritam, čiji sudionici (rudari) ulažu računalne resurse (rudare) te tako provjeravaju svaku Bitcoin transakciju, osiguravaju mrežu te omogućuju nove transakcije. U zamjenu za utrošenu električnu energiju i rad za korist Bitcoin mreže, rudari su nagrađeni u novim (izrudarenim) Bitcoinima. Tako nastaju novi Bitcoini. Na rudarenje Bitcoina se godišnje utroši više struje nego što potroši cijela Švicarska”, govori Orešković.

Tek je u začecima i sigurno će napredovati

Drugi najpoznatiji konsenzus algoritam je Proof-of-Stake, koji će Ethereum realizirati u narednih 18 mjeseci. Iako u teoriji zvuči privlačno, jer će smanjiti trošak električne energije, P-o-S se još mora dokazati, smatra suradnik Hrvatskog Bitcoin Portala.

Svaki blockchain projekt mora imati svoju kriptovalutu, a otuda proizlazi njihova korisnost, dodaje.

“Blockchain tehnologija tek je u začecima te će zasigurno napredovati u narednim godinama, ali već sada možemo vidjeti razne disruptivne projekte koji imaju popratne kriptovaluta. Te kriptovalute se koriste za održavanje određenih ekosistema, prenos vrijednosti, kao potvrda vlasništva nad nekom imovinom ili za špekulaciju oko kretanja cijena. Ovo su samo neke od stavki za koje se koriste kriptovalute”, kaže Orešković.

Kako uobičajene valute imaju svoje pokriće u “opipljivim” vrijednostima, poput zlata, kriptovalute kod mnogih izazivaju sumnjičavost u vezi stvarne vrijednosti i njihovih prednosti.

Enorman profit i(li) katastrofalan gubitak

Ekonomski analitičar Igor Gavran govori da ako kriptovalute posmatramo kao oblik ulaganja, onda je njihova prednost što im vrijednost može znatno porasti u kratkom roku i omogućiti njihovim vlasnicima enorman profit. Naravno, ova nestabilnost ima i drugu stranu, jer može vlasnike odvesti u katastrofalan gubitak kada im vrijednost padne, dodaje.

Ukoliko se koriste kao sredstvo plaćanja, mogu osigurati viši nivo zaštite privatnosti podataka, jer se prilikom transakcija ne dijele svi oni podaci koji se dijele prilikom uobičajenih digitalnih transakcija (naprimjer korištenjem kreditnih kartica), već se autorizacija obavlja digitalnim ključem. Ali, taj potpuno digitalni karakter opet ima i svoju manu, jer nikada ne možete “podići gotov novac” ili koristiti ga za plaćanja bilo gdje poželite, niti koristiti jednako kao i klasična sredstva plaćanja u svim prilikama, navodi neke primjere Gavran te dodaje da prednosti i mane ovise i o samom korisniku, ličnim preferencijama i konkretnoj namjeni.

Orešković ističe da su ključne prednosti kriptovaluta (van rasta cijena) vlasništvo nad vlastitom imovinom te, po prvi put, mogućnost prenosa vrijednosti putem interneta bez posrednika, bilo gdje u svijetu, gotovo trenutno te za izuzetno nisku naknadu ili čak bez naknade pomoću nekih kriptovaluta.

U ‘sadejstvu’ s nacionalnim valutama

Gavran se osvrnuo i na pitanje sigurnosti i pouzdanosti korištenja ovih digitalnih valuta. Iako se nazivaju valutama i mogu koristiti za neka plaćanja, kriptovalute još velikim dijelom predstavljaju investicioni proizvod, ulaganje iz očekivanja da će njihova vrijednost dalje rasti, odnosno oblik imovine, pojašnjava.

Kao i kod svih ulaganja, to podrazumijeva i rizik, koji je prilično visok, jer su njihove cijene veoma nestabilne. Iako postoji i valutni rizik i nacionalne valute također mogu dobijati i gubiti na vrijednosti, rizik kod kriptovaluta je mnogo viši i nestabilnost njihove vrijednosti mnogo veća. Sama pouzdanost u tehnološkom smislu kod vodećih takvih valuta je prilično visoka, kao i sigurnost korištenja u smislu zaštite privatnosti, ali postoji veliki broj kriptovaluta i sigurnost i pouzdanost među njima znatno variraju, dodaje ekonomski analitičar.

Gavran se osvrnuo i pitanja hoće li kriptovalute istisnuti iz upotrebe domaće valute i klasičnu gotovinu.

“Iako je nemoguće prognozirati sve što se ‘jednog dana’ u budućnosti može dogoditi (teorijski je praktično sve moguće), mislim da je mnogo vjerovatnije da kriptovalute poput bitcoina nastave postojati paralelno s nacionalnim valutama, s tim da se njihova razlika u funkcionalnosti umanji, jer će se i nacionalne valute u sve većoj mjeri digitalizirati i virtualizirati. Ukoliko se njihova vrijednost stabilizira i povjerenje u njihovu pouzdanost poveća, moguće je i šire prihvatanje i korištenje kriptovaluta. Mislim da nije realno u nekoj doglednoj budućnosti da ovakve valute u potpunosti zamjene nacionalne i da se ustanove kao univerzalno sredstvo plaćanja, ali značajniji udio u ukupnim globalnim transakcijama svakako da je vjerovatan.”

Nesumnjive posljedice po gotovinu

Što se tiče “opipljivog novca”, digitalne valute dodatno će doprinijeti smanjenju udjela gotovine u transakcijama i potaknuti bržu i veću digitalizaciju i virtualizaciju nacionalnih valuta, ali i bez kriptovaluta ovaj trend se odvija i gotovina gubi na značaju.

“Neke su centralne banke već izdale svoje digitalne valute, a neke se pripremaju ili analiziraju ovu mogućnost. Dakle, trend je pokrenut i vodi ka daljem umanjenju značaja gotovine, a postupno vjerovatno i nestanku iz upotrebe. Ipak, ne toliko skoro, kao što se čini u ovome trenutku, jer nije sve do tehnološkog razvoja, već je riječ i o kulturološkom i psihološkom momentu, povjerenju ili odsustvu povjerenja i finansijski sektor…”

Orešković ističe da ne bi sve kriptovalute definirao kao valute, zbog raznih načina na koje se koriste. Bitcoin se, primjerice, često definira kao moderno zlato i sredstvo čuvanja vrijednosti, iako ta definicija također ima mane, ističe.
Automobil u Hrvatskoj kupljen kriptovalutom

Postoje kriptovalute koje zasigurno mogu biti korištene kao valuta (za svakodnevne transakcije) te su čak i efikasnije od klasičnih (fiat) valuta, a u nekim svjetskim gradovima već je moguće plaćanje računa kriptovalutama. Kako kaže, sve su popularniji kripto platni procesori, koji omogućuju prihvaćanje kriptovaluta od trgovaca.

“Sve se češće može vidjeti kako trgovci u Hrvatskoj prihvaćaju kriptovalute kao način plaćanja. Na primjer, nedavno je kupljen prvi auto koji je plaćen bitcoinom, a kripto zajednica često prikuplja sredstva u razne humanitarne svrhe. Zadnja humanitarna akcija bila je suradnja s Crvenim križem, kada su se prikupljala sredstva putem kriptovaluta za unesrećene u razornom potresu u Petrinji i Sisku. U Hrvatskoj se trenutno radi na implementaciji mogućnosti plaćanja javnih usluga kriptovalutama u gradu Sv. Nedelja, a vjerujem da će ostali gradovi slijediti ovaj trend”, navodi novinar Hrvatskog Bitcoin Portala.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

holandijaHolandska vlada premijera Marka Ruttea dat će kolektivnu ostavku nakon što su hiljade porodica lažno optužene da su varale na dječjem doplatku pa su morale vratiti novac.

Holandska vlada premijera Marka Ruttea dat će kolektivnu ostavku nakon što su hiljade porodica lažno optužene da su varale na dječjem doplatku pa su morale vratiti novac, javlja Index.hr.

Porodice su pretrpjele “neviđenu nepravdu”, rekao je Rutte.

Puno njih je migrantskog porijekla i stotine su se našle u financijskom škripcu.

Rutte će ostavku cijele vlade kasnije predati kralju, navode mediji.

Borba protiv pandemije

Ta odluka dolazi u osjetljivo vrijeme borbe protiv pandemije COVID-a 19.

Zemlja je zatvorena i ministri razmatraju još strožije mjere za suzbijanje zaraze. Očekuje se da će Rutteova vlada upravljati zemljom do parlamentarnih izbora u martu.

Ovo nije prvi put da holandska vlada odstupa u znak kolektivne odgovornosti. Godine 2002. kabinet je dao ostavku nakon što su mediji kritizirali ministre i vojsku da nisu spriječili masakr nad Bošnjacima u Srebrenici 1995. tokom rata u BiH, piše Index.

(Agencije)

petak, 15 Januar 2021 00:00

Kuba reformira socijalistički sistem

Ocijeni...
(0 glasova)

kubasadRiječ je o finansijskoj reformi, kojom će, kako kaže Vlada, smanjiti subvencije građanima, preurediti valutni kurs i povećati plate.

Vlada Kube provodi finansijsku reformu, kojom će, kako kaže, smanjiti subvencije građanima, preurediti valutni kurs i povećati plate.

Više od 60 godina Kuba je građanima gotovo besplatno davala rižu, mlijeko, grah, šećer, piletinu, čak i cigarete, skoro besplatna je bila i struja, što je mnogima omogućilo da pristojno žive, prenosi Beta, pozivajući se na AP.

Mjesečnu korpu sa 19 osnovnih namirnica Kubanci su do kraja prošle godine plaćali svega 0,75 dolara (0,6 eura), a od ovog mjeseca ih ona košta deset puta više – sedam dolara (5,76 eura).

‘Mora se naći posao’

Novim mjerama Vlada želi povećati produktivnost i ublažiti ekonomsku krizu preuređujući socijalistički poredak, ali zadržavajući opće beneficije za građane u zdravstvu i obrazovanju.

“To je veliki pomak za društvo koje je 62 godine živjelo i funkcioniralo na isti način“, rekao je kubanski ekonomista Ricardo Torres i dodao kako je osnovna “poruka: za iole lagodan život mora se naći posao“.

Pored pandemije korona virusa, s kojom se bori cijeli svijet, Kuba se bori i s padom bruto domaćeg proizvoda za 11 posto i gubitkom od 5,6 milijardi dolara prihoda zbog ekonomskih sankcija koje je protiv te zemlje ponovo uveo odlazeći predsjednik SAD-a Donald Trump.

Obrazovne i zdravstvene usluge i dalje su besplatne, a Vlada će i dalje davati mlijeko za djecu do sedam godina i hranu ugroženim grupama.

Nezaposleno 2,7 miliona ljudi

Međutim, mnogi smatraju kako će reforme dovesti do povećanja nejednakosti u društvu.

Politički analitičar Harold Cardenas je ocijenio da bi bilo pretjerano reći kako je ovo početak kraja kubanskog socijalističkog sistema, ali da će se mnoge stvari promijeniti.

Oko sedam od 11 miliona Kubanaca je radno sposobno, a nezaposleno je 2,7 miliona ljudi, koji dane povode na ulicama u besposlici.

Vlada ne kaže kako će ih zaposliti, već je samo za kraj ove godine načelno najavila zakon o “podsticanju privatnog biznisa“.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

potres3Najmanje su 34 osobe poginule i više od 600 povrijeđene, a više zgrada, među kojima bolnica, srušile su se od siline potresa magnitude 6,2.

Najmanje su 34 osobe poginule i više od 600 povrijeđene, a više zgrada, među kojima bolnica, srušile su se od siline potresa magnitude 6,2 koji je u petak pogodio otok Sulawesi u Indoneziji, saopćile su vlasti.

Nakon zemljotresa raseljeno je 15.000 ljudi.

“Bolnica je uništena. Pod ruševinama ima pacijenata i osoblja, radimo na njihovu izvlačenju”, rekao je za AFP Arianto, čelnik spasilačke ekipe u gradu Mamujuu, pogođenom potresom, prenosi Hina.

Ocijenio je da je u ruševini zatrpano 10 do 20 ljudi, ali nije mogao potvrditi jesu li živi.

Vlasti su potvrdile da je 26 osoba poginulo, a deseci su ozlijeđeni u Mamujuu u kojemu su oštećeni hotel i guvernerov ured.

Pokrajinsko središe ima gotovo 110.000 stanovnika.

Potres je potaknuo paniku među stanovnicima na zapadu Sulawesija koji su se sklonili na uzvisine. Otok je i 2018. pogodio potres u kojemu je bilo mrtvih.

“Ceste su napukle a više zgrada se srušilo, pa tako guvernerov ured i bolnica koja je sravnjena sa zemljom”, rekao je Hendra, 28-godišnji očevidac, stanovnik Mamujua.

‘Vatreni prsten’

Potres magnitude 6,2, koliko je izmjerio Američki institut za geofiziku, dogodio se u petak u 2:18 sati po lokalnom vremenu (četvrtak u 19:18 sati po srednjoevropskom). Epicentar potresa bio je 36 km južno od Mamujua, na dubini od 18 km, dodaje USGS.

Nakon potresa otvorila su se klizišta, zapriječivši pristup jednoj od glavnih prometnica u pokrajini.

Zasad nije oglašena uzbuna na cunami.

Indonezijsko otočje je na pacifičkom “vatrenom prstenu”, području snažne seizmičke aktivnosti.

U septembru 2018. grad Palu na Sulawesiju pogodio je iznimno snažan potres magnitude 7,5, koji je prouzročio razoran cunami.

U toj je katastrofi poginulo i nestalo više od 4.300 ljudi, a najmanje 170.000 je moralo napustiti svoj dom.

(Agencije)

Stranica 5 od 118

S5 Box