Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1056)

Ocijeni...
(0 glasova)

hongkongdemonstracijeDanašnje demonstracije u Hong Kongu izmiču kontroli nakon što su lokalni mediji saopćili da je tokom protesta došlo do pucnjave na građane.

Naime, kako piše Guardian, policija je tokom okršaja sa građanima ispalila nekoliko pravih metaka, dok je najmanje jedna osoba upucana. Kako se navodi, današnji protesti su posebno osjetljivi s obzirom na 70. godišnjicu osnivanja Narodne Republike Kine, pa je eskalacija itekako moguća.

 

Demonstranti su kao i prethodnih sedmica okupirali ulice grada koji se suočava sa sve većim utjecajem Pekinga. u znak neodobravanja utjecaja, građani su uništavali znakovlje kojim se odaje počast značajnom jubileju uspostave komunističke vladavine.

Hong Kong, podsjećamo, uživa visoku autonomiju od 1997. godine nakon što ga je Velika Britanija, kao posljednju koloniju, vratila zvaničnom Pekingu.

(klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

hrvatska1Hrvatska u razdoblju od samo pet godina, zahvaljujući odseljavanju, u 2018. godini bilježi 2,4 posto stanovništva manje nego 2013. godine.

Posebno je zabrinjavajuće što stanovništvo ne uspijevaju zadržati ni veliki gradovi - središta općina u kojima, usprkos doseljavanju novih ljudi, broj onih koji su odselili i dalje premašuje doseljenike, piše u utorak Jutarnji list, prenosi agencija Hina.

U posljednjih pet godina u Hrvatsku se doselilo nešto malo više od 88.000 stanovnika, ali ju je istovremeno napustilo 189.000 ljudi.

Zahvaljujući enormnim stopama gubitka stanovništva u pojedinim ionako slabije naseljenim općinama, demografi strahuju od sve većih količina u potpunosti raseljenih prostora, na kojima će u budućnosti biti teško organizirati novi život, navodi hrvatski dnevni list.

Takvi primjeri su općine poput Civljana i Ervenika u Šibensko-kninskoj županiji, koje su u pet godina izgubile 39,3 posto, odnosno 37,8 posto stanovništva, što znači da je ovo područje u pet godina napustio svaki treći stanovnik.

"Ove općine možda su u startu imale mali broj stanovnika, međutim, uzevši u obzir na kojem se prostoru one nalaze, egzodus stanovništva ovdje za sobom ostavlja cijele dijelove Hrvatske, koji su gotovo u potpunosti prazni. Za ono malo ljudi koji su ovdje ostali živjeti život je izuzetno težak, da ne kažemo koliko je i skup, s obzirom na to da ovdje nema javnog prijevoza, zdravstvene skrbi, trgovina i ostaloga", napominje demograf Anđelko Akrap.
Odlazak i dolazak iz inozemstva

Kad je u pitanju statistika koja govori isključivo o doseljavanju iz odnosno iseljavanju u inozemstvo, ona pokazuje kako je u pet godina samo 96 gradova i općina zabilježilo rast broja stanovnika kao posljedicu doseljavanja, dok njih 463 bilježi minus zbog emigracije, a u njih 42 posto, odnosno 7,5 posto, stopa emigriranja bilježi se u dvoznamenkastim brojevima.

Statistika je još okrutnija i posebno govori u prilog centralizacije kad pogledamo statistiku koja uključuje unutarnju i vanjsku migraciju.

U tom slučaju, dvocifrenu stopu pada broja stanovnika bilježi čak 137 gradova i općina, što znači da se s manjkom stanovnika zbog migracije unutar Hrvatske te u inozemstvo susrela svaka četvrta jedinica lokalne samouprave, donosi Jutarnji list.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

bodo1Nakon Bergena (2000. god.) i Stavangera (2008. god.) možda je grad Bodo došao kao iznenađenje, jer se ne radi o glavnom gradu Oslu ili jednom od drugih većih gradova kao što je Trondheim. Ipak, Bodo je taj koji je osvojio titulu za 2024. godinu. Štaviše, ovaj grad je tome uspio bez podrške vlade.

“Neizmjerno smo sretni danas. 2024 će biti nezaboravna godina,” izjavila je gradonačelnica Ida Pinnerød za NRK, a prenosi list Forbs.

Bodo je već centar regije

Mnogi poznaju Bodo kao jednu od stanica na krstarenju obalom Norveške ili na putu za ostrva Lofoten. Pa ipak, mnogo je toga za vidjeti i raditi u ovom sjevernom gradu koji funkcioniše kao regionalni centar pokrajine Nordland.

Turizam je u ogromnom porastu proteklih godina, sa prirodnim ljepotama kao glavnom atrakcijom. Grad je stiješnjen između planina i okeana, sa sadržajima kao što su pješačenje i posmatranje ptica, do potrage za polarnom svjetlošću. Naročito je popularna vožnja brodom do mjesta Saltstraumen gdje je plima najveća na svijetu.

Dok su mnogi kulturni projekti planirani za 2024. godinu, grad je privlačan i zbog kulturnih investicija koje su već realizovane. Novoizgrađena atraktivna biblioteka na samoj obali i kulturni centar biće središte dešavanja mnogih planiranih aktivnosti.

Projekat vezan za jezik Sami

Jedan od najvažnijih projekata u aplikaciji jeste popularizacija jezika Sami u Norveškoj i šire. Sami su starosjedioci sjevera Skandinavije i ovaj narod čak ima svoje parlamente u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj. Značajni resursi uloženi su u očuvanje jezika Sami - koji je zvanični jezik Norveške– zajedno sa tradicionalnom kulturom, tako da je ovo velika pobjeda i za Sami zajednicu, navodi Forbs.

Tim koji je radio na aplikaciji želi da uvede ovaj jezik u popularnu kulturu kroz uličnu umjetnost, majice i svakodnevne predmete.

Kulturni i umjetnički direktor aplikacije Henrik Sand Dagfinrud kazao je da je cilj da svi mladi u gradu Bodo nauče da naruče kafu ili pivo na jeziku Sami. “Ideja je da se uspostavi dijalog i razumijevanje među ljudima, uključujući starosjedilačke narode i manjine”, navodi se u aplikaciji.

Prevazilaženje političkog otpora

Bodo je naišao na otpor od strane norveške vlade kada su im predočili svoje planove za apliciranje. Norveški ministar kulture Trine Skei Grande savjetovao je Bodo da se ne prijavljuje, vjerujući da je gradu potrebno još nekoliko godina prije nego što bude u poziciji da pobijedi. Takođe, vlada je odbila zahtjev za oko $11 miliona podrške projektu.

Uprkos tome, tim koji stoji iza aplikacije odlučio je da se prijavi. Finansijska podrška došla je od drugih, uključujući preduzeće u vlasništvu opštine Bodø Energi koje se obavezalo da će donirati više od $2.5 miliona. Za ukupan budžet od $33.2 miliona i dalje će biti potrebna značajna podrška od lokalnih kompanija, iako je gradonačelnica rekla da se država u međuvremenu predomislila, te da će sada takođe podržati projekat finansijski, piše Forbs.

Evropske prestonice kulture

bodo

Bodo je pobijedio Banjaluku i Mostar, i postaće prva evropska prestonica kluture smještena sjeverno od Arktičkog kruga.
Međutim, prošlo je nekoliko godina od kada je ta čast pripala samo jednom gradu, tako da Bodo mora dijeliti titulu sa još dva grada u 2024. god. Jedan je Tartu iz Estonije, dok je drugi grad iz Austrije koi će biti odabran krajem godine.

Od 1984. godine Evropska unija je uvela titulu Evropske prestonice kulture. Smatra se jednom od najuspješnijih kulturnih inicijativa Evropske unije. Ideja je da kultura može biti pogonsko gorivo za urbani razvoj zajedno sa biznisom i industrijom. Iako Norveška nije članica EU, ona se kvalifikovala za status kao članica Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu (EFTA) i Evropskog ekonomskog područja (EEA).

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

bugarskaRadnici u fabrikama u Rumuniji i Bugarskoj tvrde da im se krše osnovna prava, te su žrtve maltretiranja.

Radnici protestuju zbog neisplaćenih plata ispred tekstilne tvornice Blue Wash u Covasni, u Rumuniji.

Desetog jula, na obodu Covasne, malog planinskog grada u transilvanijskoj regiji u Rumuniji, 30-tak tekstilnih radnika koji su proglašeni viškom pokrenulo je protest ispred svog radnog mjesta, tekstilne tvornice „Blue Wash“.

Sa zaključanom kapijom zgrade iza sebe, i praznim dvorištem, zahtijevali su da im se vrate njihova radna mjesta i pozivali da im se isplate plate za protekla dva mjeseca.

„Kada smo došli ovdje prije sedmicu, tvornička kapija je bila zatvorena. Bio je to šok. Vlasnika tvornice nije bilo niti smo mogli doći do njega“, kaže Marina, 45-godišnja uposlenica, čiji se glas isticao iz ljutitog razgovora grupe.

„Od tada se ovdje okupljamo. Želimo da nas plate, da primimo svoje kupone za hranu i zahtijevamo objašnjenje za iznenadno zatvaranje ove tvornice.“

Skoro godinu, ova majka dvoje djece budila se u pet ujutro i pripremala doručak za porodicu prije nego što je odlazila tvorničkim autobusom iz svog sela na posao.

U 7 sati je bila u tvornici, šijući odjeću do 16 sati.

Sada, uzimajući u obzir finansijsku krizu u koju je ova porodica gurnuta, njena najstarija kćerka ne zna hoće li se moći upisati na fakultet i preseliti u glavni grad, Bukurešt, kako je ranije planirala.

Al Jazeera je zvala generalnog menadžera Textile Blue Washa, Anghela Gigija Mariusa u julu. Rekao je da će isplatiti radnike, bez dodatnog objašnjenja i brzo završio poziv. Dva mjeseca kasnije, obećanja još nisu ispunjena.
Život na granici siromaštva

Rumunija je jedan od najvećih tekstilnih proizvođača i ovaj je sektor među njenim glavnim izvoznicima.

Evropski modni brendovi su odavno pronašli uporište u ovoj istočnoevropskoj državi, sa najmanje 400.000 ljudi zvanično i nezvanično zaposlenih u ovoj industriji.

Ali, kako tvrde aktivisti, veliki broj rumunskih tekstilnih radnika živi na granici siromaštva, zarađujući manje od minimalne plate, budući da ih šefovi maltretiraju.

Studija koju je u maju objavila grupa pod nazivom Kampanja za čistu odjeću, koja lobira za poboljšanje uslova za tekstilne radnike, kaže da je prekovremeni rad, do 15 sati sedmično, često neplaćen u Rumuniji, a ova grupa tvrdi da mnogi radnici žive u „režimu opstanka“.

Tvornice su loše ventilirane, kažu iz ove grupe, dok je uskraćivanje osnovnih ljudskih prava od strane menadžera česta praksa.

Marini i još nekih 70 kolega, uglavnom žena u dobi između 29 i 58 godina, isplaćivana je minimalna bruto plata od 2.080 rona (482 dolara), što iznosi 264 dolara nakon poreza.

Džins koji su ove radnice šile prodaje se za približno 100 do 150 dolara za jedan par, što je polovina njihove mjesečne plate.

„Često smo radili prekovremeno. Ipak, plata se nikad nije promijenila“, kaže Marina.

Na web stranici grupe Textile Blue Wash piše da je ova kompanija osnovana u gradu Brasovu 2008.

Osam godina kasnije, objavili su profit od 8,69 miliona rona (dva miliona dolara), navodeći njemački luksuzni brend Hugo Boss kao najvećeg klijenta, zajedno sa drugim kompanijama uključujući United Colors of Benetton, italijansku marku koja sebe opisuje kao „odgovornu grupu“ koja drži do „ljudskog dostojanstva“.
'Nazivao nas je pogrdnim imenima'

Kada im je Al Jazeera postavila pitanje o njihovom odnosu sa ovom tvornicom, iz Hugo Bossa su rekli da nemaju „direktne poslovne veze“, a iz Benettona su rekli da su prekinuli saradnju u julu 2017. jer dobavljač nije zadovoljavao njihove okolišne standarde.

Menadžer tvornice Marius je zaposlio sve radnike u Covasni prošlog oktobra, nakon što je preuzeo poziciju.

Prva dva mjeseca su glatko protekla, kaže Marina.

„Ali uskoro se počeo pojavljivati, veoma rijetko. A i kada je dolazio, bio je iznimno nepristojan i nazivao nas pogrdnim imenima kada smo pitali za plate“, kaže ona.

„Proizvodnja je zavisila od narudžbi, nekada smo šili stotine pari dnevno. Imali smo pauze ali smo ih preskakali. Nije nam bilo dozvoljeno da idemo u toalet u smjeni, samo na pauzi.“

Maria* radi daleko od svog doma u južnoj Bugarskoj, nakon što je svjedočila zlostavljanju i diskriminaciji u tvornici prije tri godine Al Jazeera

Marina i nekoliko njenih kolegica sada se oslanjaju na redovne kredite da prežive.

„Ima i drugih tvornica u državi, ali su nam predaleko. Ne znam kako će moja porodica sada preživljavati samo na osnovu muževe plate“, kazala je.

Samo je 16 radnica nakon zatvaranja pronašlo novi posao. Ostale žive od socijalne pomoći.
Izrabljivanje na pravnom okviru

Ovaj sistem izrabljivanja oslanja se na pravni okvir, koji koči sindikate ograničavajući im pristup prostorijama tvornice.

Dumitru Costin, predsjednik Nacionalnog sindikalnog bloka (BNS), drugog najvećeg sindikata u Rumuniji, rekao je da BNS predstavlja samo 6.000 radnika u tekstilnoj industriji, manje od pet posto od ukupne cifre. On krivi reformu zakona o radu iz 2011. koji je mnogo kritikovan da je znatno umanjio prava radnika.

„Ovaj zakon je ograničio slobodu radnika da se udružuju i njihovo pravo da formiraju sindikate i štrajkuju, što je otežalo sindikatima da dođu do radnika“, kaže.

„Imamo prijavljene slučajeve internog mobinga u kojima su poslodavci okončali ugovore radnicima koji su počeli osnivati sindikat.“

Usvojen je i novi zakon „o socijalnom dijalogu“. Sporazum o nacionalnom kolektivnom pregovaranju (CBA), koji je ranije odredio minimalnu platu i osnovne uslove za cijelu ekonomiju, je ukinut.

Zabrinuta zbog novog radničkog statusa quo, Evropska unija je u više navrata zahtijevala promjene.

Christian Wigand, glasnogovornik za zapošljavanje i društvena pitanja Evropske komisije izdao je preporuke da se unaprijedi zakon o društvenom dijalogu, dok je pozvao Rumuniju da osigura da minimalna plata bude zasnovana na objektivnim kriterijima, konzistentnim sa kreiranjem poslova i konkurentnošću.

„Princip adekvatne minimalne plate zagarantovan je evropskim stubom socijalnih prava“, dodao je.

Iz Bukurešta kažu da su amandmani na trenutni zakon o socijalnom dijalogu sada na parlamentarnoj debati, isto tako nakon pregovora sa Međunarodnom radničkom organizacijom (ILO).

Tara Rangarajan, šefica odjela za brending ILO-ovog programa Bolji rad, koji je fokusiran na industriju odjeće, potcrtala je koliko je važno da se radnicima dozvoli da se organizuju.
Rad u režimu 'terora'

„Dobrobiti poštivanja nacionalnih zakona i međunarodnih radničkih standarda, i osiguravanje da radnici imaju pravo da kolektivno pregovaraju, rezultira boljim uslovima rada i konkurentnijim biznisom“, kaže Rangarajan.

Strahujući od posljedica, radnici iz Alexandrije, grada jugozapadno od Bukurešta, odbili su da razgovaraju s nama, pristajući samo da pišu za nas preko aplikacija za slanje poruka.

Jedna od njih je rekla da je radila u lokalnoj tekstilnoj fabrici pod režimom „terora“.

„Ne možete to izbjeći, uvrede i maltretiranje su norma“, napisala je.

Druga je to nazvala „zatvorom, u kojem se dešava zarazno ropstvo“.

Promjene državnog poreznog zakona također su pojačale radničke probleme.

U januaru 2018., Bukurešt je na radnike prebacio teret socijalnih doprinosa koja je ranije plaćao poslodavac.

Iz Ministarstva za rad rekli su Al Jazeeri da je cilj ovog poteza da smanji izbjegavanje poreza i da je donio pozitivne rezultate.

Nove odredbe, koje su smanjile porez na dohodak sa 16 na 10 posto, sada propisuju 35 posto obaveznih socijalnih doprinosa koje plaća radnik.

Poslodavci su morali povećati bruto plate uposlenicima sa doprinosima koji su oni ranije plaćali.
'Radnici se plaše progovoriti'

Ali veliki broj poslodavaca je odbio to napraviti, iako primjenjuju nova poreska pravila, kaže sindikalista Costin.

„Prošle godine je više od 1,1 miliona radničkih plata širom Rumunije direktno pogođeno“, kaže.

„Tekstilna industrija je jedna od pogođenih. Ali radnici se plaše da o tome progovore.“

Novi fiskalni potez pogađa ljude koji su više izloženi riziku siromaštva, kao što su Rumuni u ruralnim predjelima poput Covasne. Rumunska stopa siromaštva već je 10 posto veća od evropskog prosjeka.

Sjeverno od Bukurešta, u malom gradu Paulesti, Al Jazeera je razgovarala sa tekstilnom radnicom.

„Naša rumunska šefica se i sama bavi poljoprivredom. Ona razumije mnoge od naših problema. Imamo čak i odmor“, kaže 52-godišnja Andrea, dodajući da njene kolegice dobrovoljno povremeno rade prekovremeno kako bi pomogle da se završe narudžbe, većinom za britanske brendove.

Pilići i domaće životinje šeću se po njenom dvorištu, bogatom stablima šljive i jabuke, bobičastim voćem, paradajzom i povrćem.

„Svima nam plaćaju minimalne plate. Ali vještiji dobiju više kupona za hranu“, kaže.

„Bez ovog posla, naše porodice ne bi mogle sastaviti kraj s krajem. Uzgajamo svoju hranu, ne kupujemo ništa iz trgovina. Osim tog, ja pomažem drugim rođacima. Nakon tvorničke smjene, radim ovdje.“

Izvještaji o lošim uslovima rada u tvornicama prisutni su u kontekstu sve veće emigracije iz Rumunije, države od 19 miliona stanovnika.
Tabu među vlasnicima tvornica

Od 2007., kada se Rumunija priključila Evropskoj uniji, emigracija se povećala za 162 posto.

Kako bi popunili manjak tekstilnih radnika, neki biznisi zapošljavaju radnike iz Vijetnama, Pakistana, Indije, Kine i Laosa. Ali upotreba stranih uposlenika izgleda je bila tabu među vlasnicima tvornica.

U tekstilnoj fabrici stranog vlasnika u gradu Slatini, na jugu Rumunije, član menadžmenta je odbio Al Jazeerine zahtjeve da posjeti prostorije i odbio je potvrditi prisustvo stranih radnika.

Andrea*, tekstilna radnica koja zarađuje minimalnu platu, sama uzgaja hranu da joj porodica ne bi morala kupovati proizvode iz trgovina Al Jazeera

Međutim, lokalni inspektor za rad, čuvar i vlasnici obližnjih trgovina potvrdili su da je unutra bilo više od desetak uposlenika iz Nepala.

S druge strane Dunava, slika je sumorna.

Bugarski tekstilni sektor je u 2018. bio vrijedan dvije milijarde eura (2,2 milijarde dolara), čineći oko 10 posto ukupnog izvoza iz ove države, uglavnom za njemačke, francuske, grčke i talijanske brendove.

Zbog višegodišnjih neisplaćenih plata izbili su protesti.

U aprilu, nakon što nisu primili tri plate zaredom, 100 tekstilnih radnika je uložilo žalbu Izvršnoj agenciji generalnog radničkog inspektorata.

Da bi izbjegli loše uslove za rad i najmanju bruto platu širom Evrope, 560 leva (315 dolara) ili 430 leva (242 dolara) nakon poreza, mnoge su žene počele raditi od kuće.

Pedesetdvogodišnja Maria* je naučila šiti prije više od 30 godina. Zadužila se kako bi kupila pet polovnih šivaćih mašina, zajedno sa stolovima i stolicama, gotovo 4.000 leva (2.200 dolara).
Bez plaće za prekovremeni rad

Ali sada može sašiti 50 gornjih dijelova dnevno. Na svakom zaradi oko dva leva (1,10 dolara), dok su lakši predmeti, kao što su majice kratkih rukava, upola jeftiniji.

Početkom svakog mjeseca dobije ček od tvornice koja izvozi u Grčku, za koju radi.

Tokom lošijeg mjeseca, Maria zaradi 700 (394 dolara), dok za boljih mjeseci zaradi do 1.200 leva (676 dolara).

Zadnji put je radila u tvornici 2016.

„Bilo nas je 20 koje smo tamo radile, šile smo odjeću za žene“, priča Maria za Al Jazeeru dok sjedi u svojoj krojačkoj radionici.

„Nije bilo odgovarajućeg svjetla, niti prozora. Osjećale smo se kao u bunkeru. Menadžeri su vikali na radnice. Radile smo non-stop, pripremajući i ambalažu i preskačući ručak.“

U 17 h, kaže, dolazili su radnice romskog porijekla da preuzmu i rade noćnu smjenu, a prema njima su još gore postupali.

Maria je bila zadužena da ih nadzire, i radila je između 10 i 12 sati dnevno ukupno, ali nije bivala plaćena za prekovremeni rad.

Budući da su njene kolegice Bugarkinje zarađivale između 300 i 700 (170 do 394 dolara) prije poreza, kaže da je svjedočenje izrabljivanja Romkinja bilo „tužno“.

Radina Bankova predsjedava Bugarskom asocijacijom proizvođača tekstila i odjeće i članica izvoznika Euratexa (BAATPE), koja predstavlja kompanije od 120 članova različitih veličina, koje zapošljavaju između 15.000 i 18.000 radnika.
Masovno napuštanje države

„Nema regulativa“, kaže Bankova za Al Jazeeru.

„U proteklih 10 godina, vlada tekstilni sektor smatra sektorom sa niskom dodanom vrijednošću.“

Do vremena objavljivanja ovog teksta, zvaničnici bugarske vlade nisu odgovorili na nekoliko e-mailova koje je Al Jazeera poslala tražeći komentar i nisu uzvratili na telefonske pozive.

Bugari, kao i Rumuni, napuštaju svoju državu u potrazi za boljim poslovima vani. Od 1990-ih, nekih milion i po ljudi je napustilo ovu državu od oko sedam miliona stanovnika.

Sofija, kao i Rumunija želi strane radnike i trenutno pregovara sa državama koje nisu članice Evropske unije da omogući njihovo angažovanje.

Ali sindikati preferiraju uvođenje „žive plate“ koja uzima u obzir potrebe radnika na terenu, da ohrabre Bugare da se vrate ili da naprosto ostanu.

Imena označena zvjezdicom* su promijenjena da se zaštite identiteti sugovornika.

( Al Jazeera)

ponedjeljak, 30 Septembar 2019 00:00

Šta stoji iza saudijske kampanje protiv Hamasa?

Ocijeni...
(0 glasova)

hamas1Hamas je 9. septembra izdao iznenađujuću zvaničnu izjavu u kojoj osuđuje hapšenja nekih od svojih pristalica koji žive u Saudijskoj Arabiji. Od aprila su deseci palestinskih, jordanskih i saudijskih državljana uhapšeni i optuženi da pripadaju i podržavaju Hamas prikupljanjem donacija za ovu grupu.

Neki su navodno mučeni, drugi su deportovani; mnogima su bankovni računi zamrznuti, a finansijski transferi pod prismotrom. Osim tog, nametnute su stroge kontrole novčanih pošiljki na palestinske teritorije, što ih je gotovo u potpunosti odsjeklo tokom ljeta.

Mjesecima je reakcija Hamasa izostajala, u nadi da će politička medijacija moći riješiti ovo pitanje. Viši članovi Hamasa su u više navrata prilazili saudijskim vlastima u vezi ovog pitanja i pitali su različite arapske zvaničnike da naprave isto.

Zvanična izjava koja osuđuje saudijsku kampanju protiv pristalica ove grupe naznaka je da su nastojanja da se posreduje propala i da tenzije nisu razriješene. Izgleda da su saudijska povezanost sa Trumpovom administracijom i njen „sporazum stoljeća“, kao i diplomatska kampanja protiv Irana, pogoršali ovu krizu.

Odnosi Saudijske Arabije i Hamasa

Nakon što je Hamas oformljen 1980-ih, njegovo je vođstvo godinama bilo u dobrim odnosima sa Saudijskom Arabijom. Iako saudijske vlasti nikada nisu direktno slale novac ovoj grupi, dozvoljavale su prikupljanje sredstava na svojoj teritoriji.

Početkom 2000-ih, Hamas se počeo približavati Iranu, što je neizbježno utjecalo na odnose sa Saudijskom Arabijom. Nakon pobjede Hamasa na palestinskim izborima za Zakonodavno vijeće 2007. i sukoba sa Fatahom u Gazi, Rijad je pokušao posredovati u pomirenju između njih ali nije u tome uspio, što je dodatno pooštrilo saudijske stavove prema vođstvu Hamasa.

Kada je 2011. izbilo Arapsko proljeće i masovni se protesti protiv Assadovog režima proširili po Siriji, Hamas se našao u sve većem raskoraku sa Iranom. Kada je ovaj ustanak prerastao u građanski rat, ovaj je pokret odlučio podržati sirijsku opoziciju, prekinuvši odnose sa Teheranom, koji je stao na stranu Damaska.

Ovaj povoljan razvoj za Saudijce pao je u sjenu egipatskog vojnog udara iz 2013. u kojem je svrgnut egipatski predsjednik Muhamed Mursi. Saudijska podrška uklanjanju prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika i Hamasovo protivljenje pogoršali su njihove odnose, čime je stavljena tačka na zvanične posjete Hamasovog vođstva Rijadu.

Novi režim u Kairu je povećao pritisak na Gazu, dok se istovremeno produbljivala kriza u odnosima s Fatahom. To je za posljedicu imalo da se Hamas, osjećajući se sve izolovanijim, počeo okretati ka Iranu ponovo 2017.

Od tada su se odnosi s Teheranom značajno popravili, što se vidi iz zvanične posjete delegacije Hamasa Iranu u julu ove godine i njihovog sastanka sa vrhovnim vođom ajatolahom Alijem Khameneijem.

Nova kriza

Početak približavanja između Irana i Hamasa ugrubo se podudario sa preokretom američke strategije prema Iranu. Trumpova administracija se povukla iz nuklearnog sporazuma i najavila politiku „maksimalnog pritiska“ prema Teheranu, koju su s dobrodošlicom dočekali i Saudijska Arabija i Izrael.

U isto vrijeme je Washington povezao svoju politiku prema Iranu sa svojim nastojanjem da isposluje „mirovni sporazum“ između Izraelaca i Palestinaca, što uključuje podršku arapskih država i normalizaciju njihovih odnosa s Izraelom. Saudijska Arabija je jasno izrazila svoju podršku za ovaj plan.

Unutar ovog konteksta, zvanični stavovi prema Palestini počeli su se mijenjati.

Prestolonasljednik Mohammed bin Salman (MBS) počeo je vršiti pritisak na Palestinsku samoupravu (PA) da prihvati američki sporazum još 2017. Tokom 2018. kružili su izvještaji da je on prijetio i nudio finansijsku podršku da ohrabri palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa da prihvati uslove američkog sporazuma.

Onda je, ranije ove godine, Rijad usmjerio pogled ka Gazi. U aprilu su se desila prva hapšenja pristalica Hamasa, uključujući i zatvaranje dr. Mohammeda al-Khodaryja, koji je duže od 20 godina bio odgovoran za bilateralne odnose. Nakon ovog je uslijedio jasan pomak u saudijskoj retorici na društvenim i tradicionalnim medijima.

U maju je saudijski list Mecca objavio listu 40 islamskih ličnosti iz cijelog svijeta koje su okarakterisali kao teroriste pod utjecajem ideja Muslimanske braće. Među njima je bio osnivač Hamasa šeik Ahmed Yassin, bivši vođa Khaled Meshaal, trenutni vođa Ismail Haniya i vojni zapovjednici Mohammad al-Deif i Yahya al-Sinwar.

Zatim su, tokom izraelske ofanzive na Gazu istog tog mjeseca, saudijski aktivisti i blogeri pisali tvitove u znak solidarnosti sa Izraelom i napadali Hamas, optužujući ga da radi za Iran i Tursku i zahtijevajući da se Izrael suprotstavi, kako su ga nazivali, „terorizmu ubilačkog“ Hamasa. Ove komentare je Izrael dočekao s dobrodošlicom.

Prema mišljenju zvaničnika Hamasa s kojima sam razgovarao, Saudijska Arabija je rekla da treba „riješiti svoje probleme sa Amerikancima“. Iako nije jasno šta ovo tačno znači, vođstvo Hamasa vjeruje da ova kampanja ima za cilj da izvrši pritisak na ovu grupu kako bi prihvatila „sporazum stoljeća“ Trumpove administracije i da prestane sa svojim oružanim protivljenjem izraelskoj okupaciji.

Osim što pokušava zadovoljiti američku želju da izvrši pritisak na ovaj pokret i ukinuti im izvore primanja, saudijska kampanja protiv Hamasa također želi suzbiti približavanje ove grupe Iranu.

Šta dalje?

Odluka Hamasa da javno progovori o saudijskoj kampanji protiv svojih članova jasno stavlja na znanje da ova grupa odbija raditi na poboljšanju odnosa sa Saudijskom Arabijom tako što će prekinuti odnose s Iranom. Ranije je Hamas održavao izbalansirane odnose sa obje države i želi tako nastaviti.

Hamasov otpor saudijskom pritisku mogao bi nagnati Rijad da intenzivira svoju kampanju protiv ove grupe. Njihova demonizacija u saudijskim medijima će se vjerovatno nastaviti, kao i nastojanja da im se prerežu finansijski kanali.

Kraljevstvo bi također moglo izvršiti politički i ekonomski pritisak na druge arapske države da pojačaju stisak na Hamas i moglo bi lobirati Arapsku ligu da ih proglasi terorističkom organizacijom, kao što su uradili s Hezbollahom 2016.

Ako saudijski pritisak potraje i pojača se, to bi bez sumnje negativno utjecalo na Hamasovu neizvjesnu situaciju u regiji i osnažilo odnose između Hamasa i Irana, koji je ponovo uspostavio svoju vojnu i finansijsku podršku za ovu grupu.

Dok će se Hamas osjećati sve više satjeran u ćošak, palestinski narod će platiti cijenu, dok se uslovi života i ekonomska katastrofa nastave pogoršavati u Pojasu Gaze.

Hamas se, za sada, doima gorljivim da ne prekine svoje odnose sa Saudijskom Arabijom u potpunosti, uprkos trenutnim tenzijama. Pokušat će proći kroz ovu oluju u nadi da će se politička situacija u kraljevstvu i u regiji promijeniti i dovesti do eventualnog poboljšanja odnosa.

U kontekstu povećanog arapskog usklađivanja sa američkim i saudijskim pozicijama, ovu krizu Palestinci vide kao još jednu indiciju da su ih arapske vlade uglavnom ostavile na milost njihovog okupatora i njegovih zapadnjačkih prijatelja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Adnan Abu Amer (Al Jazeera English)

Ocijeni...
(0 glasova)

gretaOna je ljuta tinejdžerica koja je održala bijesan govor na UN-ovom klimatskom summitu. Ako ćete slušati neke radikalne desničare, malena je odvratna, mrzovoljna, plaćenica eko-mafije kojoj nedostaje osnovna pristojnost. Tipični leftard, što je njihov produhovljeni i pretjerano korišten termin za ljevičare-retarde. S druge strane, ako ćete slušati neke radikalne ljevičare, Greta je mesija jer ukazuje na ozbiljnu klimatsku krizu, ona je naš jedini izlaz. A ako ćete slušati zdrav razum, nećete slušati desničare. Točka! Ako ćete slušati zdrav razum, nećete slušati ni radikalne ljevičare jer su slijepi idealisti kojima prečesto nedostaje pragmatičnosti.

I tko je onda zapravo Greta?

Ona je društvena aktivistkinja s dijagnozom Aspergerovog sindroma što se tek odnedavno smatra poremećajem iz spektra autizma. Da ne ulazimo u stručan jezik, često se radi o djeci s visokim IQ-om, ali problematičnim društvenim vještinama. Greta teško uspostavlja običnu komunikaciju, slabo razumije svoje, ali i tuđe emocije, ne može uskladiti svoje ponašanje s onim što se očekuje od nje... Od tog zbunjujućeg unutarnjeg svijeta braniš se i tako da osmisliš jasna pravila koja treba slijediti, za nju je stvarnost crno-bijela. Da, da, ima i opsesivno-kompulzivni poremećaj.

Za razliku od većine odraslih, Greta nema luksuz izdaje svojih uvjerenja. Ne može ih staviti na čekanje, Greta je neprilagodljiva. Ona jednostavno ne može raditi ono što radi većina konformističkih odraslih – zanemariti ono u što vjeruje i jednostavno se uklopiti u osrednjost. Greta ne može živjeti tako da se samo uklopi. Ona svijet mora uklopiti u svoje vrijednosti, umjesto da dopusti vrijednostima da se utope u svijetu. Ona ne može odustati od svojih uvjerenja, ni milimentar. Dok je prosječna odrasla osoba spremna i kilometre odstupiti od svojih uvjerenja jer će izgubiti naklonost nekih ljudi, jer joj poslovno odgovara, jer nema hrabrosti, jer misli da čovječnost ima cijenu... Greta to ne može. Sjetite se, za nju je stvarnost crno-bijela, a ona mora biti na bijeloj strani jer se inače ne može pogledati u ogledalo.

Većina nas smo životni muljatori, bar do jedne mjere. Muljamo i sebe i druge. Odgađamo život, ne borimo se za ono što vjerujemo, smišljamo izgovore, biramo zonu konfora, prilagođavamo se... Nije čak ni da ona to ne želi. Jednostavno ne može, takva je.

I neka je! Neka je neprilagođena. Pa vječno prilagođeni, beskičmenjački konformisti su i stvorili ekološku krizu!

I neka je bijesna. Ima i zašto biti. Razumijem da će to kritičari iskoristiti kao dokaz da je nestabilna i neuračunljiva, ali realno, da im nije dala tu kost za glodanje, smislili bi nešto drugo. „Soroš je plaća ili eko-mafija, klinka je pa ne kuži ništa, koji k... ona zna kad je iz Švedske, a oni su primali migrante, ne smije se...“ Potpuno je svejedno što će joj napakirati... I zato mi je drago da je bila bijesna. Jer ima i zašto biti.Prije nekoliko tjedana iskoristio sam psovku u kolumni o tragičnoj situaciji s pomoćnicima u nastavi. Btw., asistent djece moje prijateljice ni dan-danas nije odobren. Neki su komentirali da nije primjereno psovati, ali u nekim situacijama jest. Sasvim je primjereno taj rusvaj poslati u neku stvar. Sasvim je primjereno biti ljut jer se problem ponavlja iz godine u godinu, a pati najosjetljivija skupina djeca. Ne biti ljut znači ne biti čovjek.

Isto je i u vezi klime. Ne biti ljut znači ili biti nezainteresiran ili kronično neinformiran. Jer lažu oni koji kažu da ne postoji znanstveni konsenzus oko klimatskih promjena. Budimo realni, u znanosti ne postoji 100-postotni konsenzus oko bilo čega jer će uvijek biti neki ljudi, neke struje, neki pristupi koji će biti protiv nečega. Tako npr., postoji znanstveni konsenzus oko štetnosti fizičkog kažnjavanja djece, iako ima nekih znanstvenika koji će reći da su „odgojne pljuske“ opravdane i neštetne. Ali znanost je jasna.

Tako je jasna i kod ovog pitanja klimatskih promjena. Da, bit će pojedinih znanstvenika koji će reći da nisu sigurni jesu li ekološki problemi proizvod ljudi, ali oni su stravična iznimka. Velika većina znanstvenika tvrdi suprotno i to se smatra znanstvenim konsenzusom. Zemlja jest u ozbiljnim problemima!

I zato je Gretin bijes opravdan. Njezina ljutnja je dobrodošla. Njezina poruka je nužna. Daleko od toga da ću je smatrati eko-mesijom, ali moja i prijašnje generacije su stvorile probleme, a današnja nas generacija mora vaditi jer Zemlja doista nema alternativu!

(Preuzeto sa 24 sata.hr)

Ocijeni...
(0 glasova)

nigerija1U zgradi gdje su pronađena djeca smještena je vjerska škola, među uhapšenima i učitelji, saopćila je policija.

O djeci, od pet godina na dalje, brigu su preuzele državne vlasti.

Nigerijska policija spasila je više od 300 ljudi, većinom djece, koji su bili vezani lancima i zatočeni u jednoj zgradi u gradu Kadunu na sjeveru zemlje, saopćio je glasnogovornik policije.

Glasnogovornik je kazao da je u toj zgradi bila smještena vjerska škola te da je vezi s tim događajem uhapšeno sedam osoba, prenosi Hina.
Uhapšeni učitelji škole

"O djeci, od pet godina na dalje, brigu su preuzele državne vlasti. Dvoje djece je iz Burkine Faso, a ostale su doveli roditelji iz svih dijelova Nigerije, ponajprije iz sjevernih pokrajina", objasnio je glasnogovornik Yakubu Sabo.

Među uhapšenima su učitelji škole.

Vjerske škole, poznate kao Almajiris, uobičajene su u većinski muslimanskom području sjevera Nigerije. Zemlja je podjednako podijeljena na muslimane i kršćane.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

virusNaučnik Bulent Sik je napisao nekoliko članaka pošto je uvidio da vlasti nisu preduzele nikakve mjere.

Bulent Sik je utvrdio da toksičnost tla, vode i hrane povećava rizik od dobijanja raka u nekoliko provincija.

Turski naučnik Bulent Sik osuđen je na kaznu od 15 mjeseci zatvora jer je otkrio veze između toksičnog zagađenja na zapadu Turske i opasnosti od oboljenja od raka, zato što je, kako je sud naveo, otkrio "povjerljive informacije".

Sik je prošle godine saopćio rezultate naučne studije koja je provedena od 2011. do 2015. godine za Ministarstvo zdravlja Turske, a prema kojoj je utvrđeno da toksičnost tla, vode i hrane povećava rizik od dobijanja raka u nekoliko turskih provincija na zapadu, prenosi Beta.

Toksični resursi vode

Naučnik je napisao nekoliko članaka na tu temu u listu Cumhuriyet, pošto je uvidio da vlasti nisu preduzele nikakve mjere.

Sik, koji je na slobodi, jer je uložio žalbu na presudu, izjavio je da studija jasno ukazuje da su toksični resursi vode.

"Sudska odluka pokazuje da se mogu sakriti rezultati jedne studije koja se direktno odnosi na javno zdravlje. To je neprihvatljivo", kazao je Sik.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

jemen1Bombu, koja je izbačena 28. juna u provinciji Taiz, napravila je američka odbrambena kompanija Raytheon, navodi Amnesty.
AI je analizirao fotografije ostataka nakon raketnog napada i zaključio kako je u napadu na stambenu zgradu korištena američka bomba GBU-12 Paveway II teška 230 kilogramaReuters

Koalicija predvođena Saudijskom Arabijom u Jemenu je koristila precizno navođenu municiju proizvedenu u Sjedinjenim Američkim Državama prilikom junskog zračnog udara u kojem je poginulo šest osoba među kojima su i djeca, navodi se u novom izvještaju Amnesty Internationala.

Ova grupa za ljudska prava analizirala je fotografije ostataka nakon raketnog napada, te zaključila kako je u napadu na stambenu zgradu korištena američka bomba GBU-12 Paveway II teška 230 kilograma.

Bombu, koja izbačena 28. juna u provinciji Taiz, napravila je američka odbrambena kompanija Raytheon, navodi Amnesty.

Troje djece

„Neshvatljivo je i nerazumljivo to što SAD nastavlja isporučivati oružje u jemenski razarajući sukob. Uprkos brojnim dokazima da je koalicija na čelu sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima počinila teške prekršaje međunarodnog prava, među kojima su i mogući ratni zločini, SAD i druge države koje isporučuju oružje poput Velike Britanije i Francuske ostaju nedirnute bolom i haosom koje njihovo oružje nanosi civilima“, ističe Rasha Mohamed, istražiteljica AI za Jemen.

Među šest ubijenih civila u napadu, koji se desio u selu Warzan (direktorat Khadir), bila je 52-godišnja žena i troje djece od šest, devet i 12 godina.

Iz AI navode kako je najbliža moguća vojna meta u vrijeme napada bila soba za operacije pobunjeničkog pokreta Husi udaljena kilometar dalje. No, dodaju, ta se lokacija nije koristila od višestrukih udara koalicije 2016. i 2017. godine.

Svjedoci su za AI kazali kako nigdje u blizini kuće nije bilo boraca niti vojnih instalacija u vrijeme udara.
Drugi udar

Brzo nakon početne eksplozije, desio se drugi udar na ovu lokaciju. Kuća je bila meta još jednog napada pet dana kasnije kada su članovi porodice gledali posljedice prvog napada, tada nije bilo povrijeđenih.

„Namjerno ciljanje civila i civilnih objekata, neproporcionalni napadi i nasumični napadi koji ubijaju ili ranjavaju civile su ratni zločini. Države koje daju oružje ne mogu zakopati glavu u pijesak i praviti se kako ne znaju rizike davanja oružja stranama u ovom sukobu koje sistematski krše međunarodno humanitarno pravo“, ističe Mohamed.

Deseci hiljada osoba, većinom civila, poginulo je u Jemenu od početka intervencije Saudijske Arabije i njenih saveznika marta 2015. godine, s ciljem podrške svrgnutoj Vladi. Administraciju predsjednika Abd-Rabbua Mansoura su zbacili pobunjeni Husi u prijestolnici Sani krajem 2014. godine.

Zbog borbi su milioni Jemenaca raseljeni, a 24,1 milion njih (što su dvije trećine ukupne populacije) treba humanitarnu pomoć.

Iz UN-a opisuju Jemen kao najgoru humanitarnu krizu na svijetu.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

malezijaVlasti Turske Malezije i Pakistana osnovat će zajednički televizijski kanal za borbu protiv islamofobije, javlja Anadolija.

Na marginama zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija u New Yorku su se sastali turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan, malezijski premijer Mahathir Mohamed i premijer Pakistana Imran Khan.

Program na engleskom jeziku

“Predsjednik Erdogan, premijer Mahathir i ja smo dogovorili da zajednički pokrenemo kanal na engleskom jeziku kako bismo se borili protiv islamofobije i promovirali vrijednosti islama i kako bismo se borili protiv predrasuda i iskrivljenih tumačenja naše uzvišene vjere“, saopćio je pakistanski premijer Khan.

Khan je u poruci na društvenim mrežama također naveo da će televizijski kanal imati edukativne i informativne sadržaje i da će proizvoditi serije i filmove o historiji muslimana.

(Agencije)

Stranica 8 od 76

S5 Box