Godišnje ćemo samo na osnovu prirodnog priraštaja, gubiti 30 000 ljudi, a ako ovome dodamo ogromne migracije- jasno je, ističe, da BiH prijeti neviđena kataklizma. / 16. August 2021
Bosna i Hercegovina se nalazi u fazi demografskog kolapsa.
Jasno to pokazuju i najnoviji podaci- u 2020. godini u BiH je razlika između novorođenih i umrlih iznosila ogromnih 16 809. Samo godinu dana ranije, razlika je iznosila oko 10 000, dok je 2018. prirodni priraštaj iznosio podnošljivih -6.000.
Ove zabrinjavajuće podatke saopštio je poslovni analitičar Adnan Fehratbegović koji se već godinama bavi demografijom i upozorava na ovo čemu sada svjedočimo.
Naveo je i da će, prema preliminarnim podacima iz prve polovine 2021. godine, razlika između umrlih i novorođenih će još više rasti u odnosu na rekordno crnu 2020. godinu, i sasvim sigurno će preći -22 000.
Naime, FBiH i RS kumulativno bilježe pad prirodnog priraštaja za 6.200 za prvih 6 mjeseci u odnosu na 2020. godinu, i očekivati je, zaključuje Fehratbegović, da će u 2021. godini Bosna i Hercegovina imati možda i 25 000 umrlih više nego novorođenih.
U narednim godinama ova razlika će još više rasti i Fehrtbegovićeva procjena je da će BiH u narednih tri do četiri decenija godišnje bilježiti preko 30 000 umrlih više nego rođenih. Tako ćemo godišnje samo na osnovu prirodnog priraštaja, gubiti 30 000 ljudi, a ako ovome dodamo ogromne migracije- jasno je, ističe, da BiH prijeti neviđena kataklizma.
“Shvaćaju li nadležni veličinu problema!? Gdje je populaciona politika? Razumije li javnost veličinu problema sa kojim se suočavamo!? Nije smanjenje populacije samo po sebi problem - tu je bezbroj drugih popratnih posljedica- starenje stanovništva i povećanje broja penzionera, smanjenje radne snage, smanjenje broja učenika i studenata. Zamolio bih posebno mlade ljude da šire svijest o veličini ovog problema i da što je moguće više vrše pritisak na nadležne. Bosna će ovim tempom vrlo brzo nestati”, kategoričan je Fehratbegović.
PRONATALNE MJERE KOJE TO NISU
Svi demografski stručnjaci se slažu da postoje mnoge oblasti u kojima država i institucije mogu djelovati, ako žele i znaju.
A našim izgleda nedostje i želje i znanja.
Naime kako je pokazao revizorski izvještaj mjere koje su u RS donesene prethodnih godina, u cilju podsticanja rađanja i održivog demografskog razvoja, donošene su ad hoc, bez cilja, svrhe i prijeko potrebne analize.
Tako 30 mjera koliko ih trenutno provode iz različitih oblasti, a koje imaju direktan ili indirektan pronatalitetni karakter, navode revizori, nisu sistematizovane ni u jednom zvaničnom dokumentu, dok neke, iako se realizuju u kontinuitetu od skoro 15 godina, još uvijek nisu adekvatno formalizovane, a dio ih se provodi na osnovu usmene odluke ministra.
Poražavajuća je i činjenica da su predstavnici nadležnih institucija obuhvaćenih revizijom izjavili da ne znaju, niti je po njihovim saznanjima rađena analiza od strane
nadležnih institucija koja sadrži podatak koliko RS na godišnjem nivou izdvaja budžetskih/javnih sredstava za provođenje identifikovanih mjera koje imaju
pronatalitetni karakter. Do tih podataka došli su revizori- na godišnjem nivou izdvaja se oko 190 miliona KM, od čega je oko 80 odsto finansirano iz sredstava prikupljenih u sistemu obaveznih doprinosa.
Tako imamo situaciju da, iako su se u posljednje četiri godine za mjere pronatalitetne politike povećala finansijska sredstva, izdvojeno je skoro 940 miliona maraka, istovremeno su se prava korisnika smanjila!
Kako je u revizorkom izvještaju navedeno u periodu 2002-2020. godina, samo po osnovu negativnog prirodnog priraštaja Republika Srpska je izgubila preko 75.000 stanovnika i trenutno joj nedostaje oko 7.200 ili oko 43% djece za zamjenu generacija na godišnjem nivou.
ODLAZAK STANOVNIŠTVA ODGOVARA POLITIČARIMA
Dr. sc. Tado Jurić smatra da je najveći uzrok iseljavanja korupcija- sami sebi smo krivi, uz blagoslov onih koji to koriste.
"Većina će reći da ljudi odlaze zbog ekonomske situacije i da je rješenje za ostanak ljudi u zemlji jednostavno, a to je veća plata. To je tačno i siguran sam da bi ljudi uz platu od 5.000 KM umjesto 450, ostali u svojoj zemlji, ali pitanje je zašto ne možemo imati veće plate. Veće plate naprosto ne možemo imati zbog korupcije i klinjentelizma i jer političarima iseljavanje odgovara. Naravno niko od njih to neće priznati. Političari u iseljavanju vide rješavanje socijalnih problema, smanjivanje nezaposlenosti, u isto vrijeme dobijaju doznake, s druge strane manipulišu izborima, neki kradu glasove, neki kao u slučaju Hrvatske manipulišu, jer se hrvatsko iseljeništvo uopšte ne broji kao iseljeništvo, nego kao stanovnici regija iz kojih su otišli. U BiH smo nedavno vidjeli konkretne dokaze o krađi identiteta osoba koje su iselile. I osnovno zašto političari ništa ne čine je zato što svako od njih gleda svoj krtkoročni interes. A za promjenu demografskih trendova trebaju dugoročne strategije koje da danas budu pokrenute rezultate mogu početi da daju tek za 10 godina. To je naravno sada povezano i sa biračima, koji honoriraju potpuno pogrešne prakse i daju poruku da su trivijalne teme važnije od onih strukturnih”.
Tatjana Čalić (6yka.com)
Vlastima Bosne i Hercegovine u utorak je uručena donacija iz Austrije od 500 hiljada doza vakcina protiv korona virusa čiji je proizvođač AstraZeneca.
Predstavnicima Ministarstva civilnih poslova BiH pošiljku vakcina predala je ambasadorica Austrije u Sarajevu Ulrike Hartmann koja je kazala kako je vlada njezine zemlje ovime željela pokazati koliko joj je važno pomoći zemljama Zapadnog Balkana u suočavanju s pandemijom.
“To možemo riješiti samo zajedničkim snagama. U pandemiji nitko nije siguran i stoga je naš zajednički interes da zemljama Zapadnog Balkana osiguramo dostatne doze vakcina”, kazala je Hartmann, prenosi Hina.
U BiH i dalje pokušavaju nadoknaditi zaostajanje u postupku vakcinacije stanovništva prouzročeno poteškoćama u nabavci vakcina od početka godine.
Prošle sedmice u tu je zemlju dopremljeno pola milijuna doza kineske vakcine što je je interventnim uvozom nabavila vlada Federacije BiH.
Do kraja mjeseca očekuje se i isporuka dodatnih 500 hiljada doza vakcina Pfizer/BioNtech što ga je odlučila donirati vlada SAD-a.
Opada interes za vakcinu
U međuvremenu se i BiH suočila sa sve manjim zanimanjem stanovništva za vakcinaciju pa tako već danima nema redova na centralnom punktu u Sarajevu gdje se trenutno vakciniše AstraZenecom.
Epidemiološka situacija u toj je zemlji i dalje razmjerno stabilna jer je dnevni boj novozaražnih još uvijek dvoznamenkasti a takav je trend od sredine juna.
Prema podacima Ministarstva civilnih poslova BiH trenutno se u toj zemlji bilježi nešto manje od 154 aktivna slučaja zaraze na 100.000 stanovnika.
Od izbijanja pandemije u martu prošle godine u BiH je registrirano nešto više od 206 hiljada slučajeva zaraze korona virusom a do danas je preminulo nešto manje od 9.700 zaraženih osoba.
(Agencije)
Kome je u cilju da uništava jedno od najvećih bogatstava kojima raspolaže Bosna i Hercegovina, a to je pitka i čista voda?
Sa dolaskom vrelog ljeta, užari se gradski asfalt i gradsko stanovništvo pohrli na obale rijeka širom Bosne i Hercegovine. Bistre, brze, čiste i rashladne pozivaju na skokove u duboke zelene virove, uživanje pod krošnjom na njihovim obalama ili vožnju čamcima njihovim kanjonima.
I sve je dobro i razigrano dok se u njihovim koritima ne pojave mašine, a na obalama znakovi da počinje izgradnja male hidroelektrane i da je na tom mjestu zabranjen pristup nezaposlenima. Rekao bi čovjek da će to postrojenje zaposliti barem 50 lokalaca, pa sve računa: “pa hajde, neka ima posla i koristi za sve nas kada se ovo čudo izgradi, a i rijeka nastavlja da teče, pa neće biti neke štete”. Al’ kad se čudo izgradilo, i rijeku strpalo u cijev, i ostavilo suho korito, ribe na izdisaju, kupače, ribare i veslače na suhom kamenju, a krošnje posječene, postade jasno da je i broj zaposlenih minimalan. Zbog visoke automatizacije malih hidroelektrana, one zapošljavaju maksimalno jednog radnika po postrojenju. Pa ko je onda vodu preusmjerio na svoj mlin i kome ona donosi korist? Pojedincu. Investitoru. I nikome više.
Prema Analizi ekonomske opravdanosti koncesionih naknada i podsticaja za male hidroelektrane na teritoriji BiH koja je urađena po narudžbi Centra za životnu sredinu, zbog gradnje malih hidroelektrana Bosna i Hercegovina godišnje gubi više od dva miliona evra. A kolika je korist od malih hidroelektana za lokalne zajednice govore i podaci da npr. Srednjobosanski kanton, gdje je dosad izgrađeno ukupno 35 malih hidroelektrana (skoro trećina ukupnog broja u BiH), koncesionim naknadama ubire svega 0,46 posto svog ukupnog prihoda.
Kada je postalo jasno da male hidroelektrane uništavaju rijeke, biljni i životinjski svijet u njima i oko njih, ugrožavaju pitku vodu i stanovništvo koje živi od rijeke i za rijeku, lokalne zajednice širom Bosne i Hercegovine digle su glas protiv ovih projekata.
Opštine bez brana
Lokalci i aktivisti okupili su se u Koaliciju za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, a pokrenuta je i i inicijativa “Opštine bez brana”, čiji se potpisnici, načelnici opština i gradonačelnici, obavezuju da neće izdati nikakvu koncesiju, dozvolu ili preporuku za izgradnju brane ili hidroelektrane na teritoriji njihove opštine bez konsultacija sa građanima.
Grad Ljubuški jedan je od prvih koji su se pridružili ovoj inicijativi i čiji je gradonačelnik potpisujući Deklaraciju “Opštine bez brana”, u septembru prošle godine, rijeku Trebižat, nazvao venom zavičaja o čijoj zaštiti “ne smije biti kalkulacija ili kompromisa”.
I ne smije. Jer je Trebižat čudesna rijeka. Rijeka koja pravi brojne kaskade, magične virove i čarobne vodopade, od kojih je najpoznatiji vodopad Kravica. U njoj i oko nje naselio se jedinstven biljni i životinjski svijet. A oni koji su prošli barem dijelom njenog toka u čamcima, znaju da je na nekim mjestima potpuno divlja, nenaseljena i okružena samo nesputanom prirodom koja uranja i izranja u nju i iz nje i sakriva je od ostatka svijeta, uljuljkanu u zvukove njenih egzotičnih stanovnika skrivenih od ljudskog oka.
Trebižat je pritoka donjeg dijela Neretve, najveće i najznačajnije rijeke u Hercegovini, koja je sa sa svojim pritokama, prepoznata kao jedan od najznačajnijih centara biodiverziteta u BiH, ali i šire. Pored Trebižata, pritoke njenog donjeg sliva su Buna, Bunica i Bregava. Sve ove rijeke su od presudnog značaja za život ljudi na području Hercegovine.
Oko njih su se razvila stalna ljudska naselja, a pored pitke vode, koja je najveća dragocjenost u ovim bezvodnim krajevima, rijeke omogućavaju čovjeku svježinu tokom ljetnih žega, navodnjavanje oranica, napajanje stoke, mogućnost bavljenja ribolovom, turizmom i drugim rekreativnim aktivnostima, i nebrojene druge blagodati. Zbog toga se značaj ovih rijeka za život čovjeka na ovom prostoru ne može ni mjeriti niti dovoljno iskazati: rijeke su ovdje osnov života i najveći dar.
Istraživanja biodiverziteta Bune, Bunice, Bregave i Trebižata
Upravo iz ovog razloga, Centar za životnu sredinu je u okviru projekta “Koraci ka zaštiti pritoka Neretve: Buna, Bunica, Bregava i Trebižat” podržanog od strane CEPF (The Critical Ecosystem Partnership Fund) fondacije angažovao stručnjake i naučnike koji su tokom 2020. godine proveli istraživanja nekoliko grupa organizama na ovom području. Istraživali su floru i vegetaciju, ptice, briofite, vodozemce i gmizavce, leptire, vodene makrobeskičmenjake i sitne sisare.
Rezultati istraživanja pokazuju da su uz ove hercegovačke rijeke i u njima prisutne brojne ugrožene, rijetke i ranjive vrste, kao i staništa koji su od značaja za zaštitu i zahtijevaju izdvajanje područja evropske ekološke mreže Natura 2000.
Popis flore i faune koji je dobijen kroz istraživanja predstavlja jedno od prvih stručnih i metodološki pripremljenih istraživanja datih rijeka što će značajno doprinijeti poznavanju brojnosti i distribucije pojedinačnih vrsta na datom prostoru, kao i zagovaranju zaštite. Među dobijenim nalazima za npr. ptice po značaju se izdvajaju sivi soko (Falco peregrinus), suri orao (Aquila chrysaetos), zmijar (Circaetus gallicus) i buljina (Bubo bubo), koje spadaju u najrjeđe i najugroženije vrste ptica naše zemlje. Registrovano je šesnaest tipova staništa od značaja za zaštitu, a riječ je o vrlo osjetljivim i ugroženim ekosistemima. Takođe, u rijeci Bregavi utvrđeno je i prisustvo bjelonogog raka (Austropotamobius pallipes) koji se nalazi na Crvenoj listi Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH, broj 66/13) i smatra se ugroženom i zaštićenom vrstom.
Hidroelektrane ugrožavaju ekosisteme i razvoj turizma
Porazno je da su prirodne ljepote i potencijal ovih rijeka za razvoj turizma, biodiverzitet i staništa uz ove rijeke već ugroženi izgrađenim malim hidroelektranama, a da postoje projekti sa planovima izgradnju novih.. Na velikim i malim rijekama izrazitog bujičnog toka ova postrojenja prave ogromne štete po ekosisteme i živi svijet u vodama i uz vodotoke koji je hiljadama godina prilagođen na postojeće uslove životne sredine, a u hercegovačkim rijekama se odlikuje i značajnim endemizmom, naročito životinjskog svijeta.
Zbog toga se očuvanje rijeka nameće kao prioritet svih prioriteta, kako za očuvanje prirode, tako i za opstanak i ostanak ljudi na ovim područjima!
Razvijene zemlje svijeta već više od deceniju unazad, sistematski i oprezno uništavaju ranije izgrađena postrojenja, sa ciljem da se, u najvećoj mogućoj mjeri, ovi ekosistemi restauriraju i da im se omogući prostor za obnavljanje osnovnih funkcija.
Tokom istraživanja tokova rijeka Bune, Bunice, Bregave i Trebižata, zabilježen je i niz drugih štetnih uticaja, prije svega antropogenih, odnosno uticaja koji nastaju dejstvom čovjeka, a koji direktno utiču na staništa i populacije živih organizama u ovom području i predstavljaju prijetnju njihovom dugoročnom opstanku.
Cilj svih nas bi trebala da bude njihova zaštita, i to što prije na svim nivoima. To je jedini način da ih sačuvamo za buduće generacije.
Sa tim ciljem, Centar za životnu sredinu je snimio i kratki film „4 žile kucavice Neretve Istraživanje biodiverziteta i identifikacija problema” koji govori o istraživanju i specifičnosti ovih rijeka, a sljedeći korak je pokretanje zvanične inicijative za zaštitu ovih rijeka prema nadležnim institucijama. Jer voda je život, a naše rijeke su zeleni i plavi krvotoci Bosne i Hercegovine. Borba za rijeke je borba za opstanak!
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Dragana Kovačić Jošić (AJBalkans)
Na Dodikove istupe reagovao je i predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je rekao da u takvom ponašanju ne vidi ništa novo i nešto što već nije viđeno ranije.
Predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić smatra kako sastanak člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i političara iz bh. entiteta Republika Srpska s Aleksandrom Vučićem, predsjednikom Srbije, nije ništa novo i što se nije vidjelo ranije, javlja Anadolija.
“Ništa novo, već smo bezbroj puta imali priliku da to vidimo. Dodik pritisne opoziciju pa svi zajedno odu. Koliko sam vidio, sad su to ipak bili odvojeni susreti s Vučićem. On tamo dođe, ciči, pišti, vrijeđa sve ovdje u BiH, Vučić to polako smiruje, pokušava da hendla situaciju, Dodik promijeni mišljenje i sad će tražiti način kako da se vrati nekim aktivnostima koje su bile redovne, pa čak i njegovom poslu u Predsjedništvu BiH”, pojasnio je Komšić.
Kako je kazao, nije to ništa što nije bilo očekivano.
“Nažalost, već treću godinu mandata Dodika u Predsjedništvu gledamo isti scenarij po ko zna koji put. Nadam se da je i posljednji”, dodao je Komšić.
Džaferović: Dodikove poruke sramne
Sjećat ćemo se sa ponosom naše prošlosti i naše odbrambeno-oslobodilačke borbe, nikada to nećemo zaboraviti i prenosit ćemo to na buduće generacije, poručio je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović na centralnom programu manifestacije “Odbrana BiH – Igman 2021.” na Šehidskom mezarju Kovači u Sarajevu, javlja Anadolija.
Poručio je da BiH, 28 godina nakon slavne bitke za odbranu Sarajeva i Igmana, ide dalje.
“I BiH će, ako Bog da, u konačnici postati funkcionalna, efikasna država, članica EU i NATO saveza. Svi ljudi u BiH će u konačnici biti ravnopravni, bez obzira u kojem dijelu BiH da žive. Ovih dana možemo da čujemo i drugačije poruke, koje dolaze iz entiteta Republika Srpska, sramne su to poruke i neka je stid i sram svakog onog ko takve poruke izgovara. Žao mi je što moram pomenuti njegovo ime jer ne zaslužuje to večerašnja manifestacija ali moram. Poruke koje je jučer i prekjučer poslao Dodik, pogotovo koje su upućene Bošnjacima kao narodu, su sramne poruke, to ozbiljni i odgovorni političari nikada ne rade”, dodao je Džaferović.
(Agencije)
Pronađeno je prisustvo etilen-oksida, pesticida koji se koristi pri dobivanju aditiva E410.
Ovih dana širom regije iz prodaje se povlače proizvodi u kojima je pronađeno prisustvo etilen-oksida, pesticida koji se koristi pri dobivanju aditiva E410.
Pesticid korišten u uzgoju uvezenog rogača i sezama
Taj se aditiv, koji se u navedenim proizvodima koristi kao zgušnjivač, dobiva od brašna sjemenki rogača, pri čijem je, pak, uzgoju korišten taj pesticid. Iznimka su krekeri, u kojima je etilen-oksid nađen u sjemenkama sezama koje su njihov dio.
"U proizvodnji povučenih proizvoda korišten je nesukladni aditiv (aditiv E410), u kojem je utvrđeno prisustvo etilen-oksida, a čije korištenje je zabranjeno u EU. Radi se o iznimno malim količinama aditiva koji se dodaje u proizvod tijekom proizvodnje, a izmjerene količine etilen-oksida u aditivu bile su također relativno niske", saopštilo je u ponedjeljak Ministarstvo poljoprivrede Hrvatske.
Ministarstvo je pritom napomenulo da su tijekom lipnja i srpnja u EU održani sastanci, gdje je usvojen zaključak da se proizvodi u ovom slučaju povlače čim se utvrdi prisutnost aditiva koji sadrži etilen-oksid, što inače nije uobičajen postupak, kao i da EU ima najstrože zakone o sigurnosti hrane na cijelome svijetu te njeni potrošači uživaju najveću moguću zaštitu.
Koristi se i za sterilizaciju u bolnicama
"Upravo kao posljedica koordiniranog i ujednačenog postupanja država članica ovakav povećan intenzitet povlačenja događa se na području cijele Europske unije", tvrde u Ministarstvu.
Da potrošači u EU uživaju najveću zaštitu, svakako je utješno čuti. No kako je onda etilen-oksid ipak završio u sladoledima, jogurtima, vrhnjima i krekerima na našim policama? I koliko je to opasno? Drugim riječima, koliko bismo trebali biti zabrinuti?
Za početak, kako se navodi na stranici Otrovno.com Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, etilen-oksid (CAS 75-21-8) je pri sobnoj temperaturi bezbojan plin koji služi kao međuproizvod u mnogim organskim sintezama. Upotrebljava se kao sredstvo za suzbijanje štetočina (fumigant) za namirnice i tekstil, za sterilizaciju kirurških instrumenata te kao sirovina za pripravu organskih spojeva poput akrilonitrila, etanolamina, etilen-glikola (antifriza) i neionskih površinski aktivnih tvari.
Etilen-oksid je kancerogen, otrovan ako se proguta ili udiše, može uzrokovati i neplodnost
Prema podacima Europske agencije za kemikalije (ECHA), etilen-oksid razvrstava se na sljedeći način:
H220 Vrlo lako zapaljivi plin
H301 Otrovno ako se proguta
H314 Uzrokuje teške opekline kože i ozljede oka
H318 Uzrokuje teške ozljede oka
H331 Otrovno ako se udiše
H335 Može nadražiti dišni sustav
H336 Može izazvati pospanost ili vrtoglavicu
H340 Može izazvati genetska oštećenja
H350 Može uzrokovati rak
H372 Uzrokuje oštećenje živčanog sustava tijekom produljene ili ponavljane izloženosti
H360Fd Može štetno djelovati na plodnost. Sumnja na mogućnost štetnog djelovanja na nerođeno dijete
Ovo svakako zvuči prilično zabrinjavajuće. Zbog njegovih otrovnih svojstava etilen-oksid je u Europskoj uniji, odnosno tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici, zabranjen u hrani još 1981. godine, navodi se na Otrovno.com.
Iako je zabranjen u EU, nalazi ga se u uvezenoj hrani
Međutim, i dalje ga se može naći na tisućama prehrambenih proizvoda u obliku kontaminacije koja se uglavnom povezuje s uvozom hrane iz trećih zemalja. Tako je bilo i ovaj put sa sezamovim sjemenkama iz Indije - više od polovice europskog godišnjeg uvoza 70.000 tona sezama dolazi iz Indije.
Upravo zbog pojave različitih incidenata na tržištu EU i potrebe za brzom komunikacijom zemlje članice EU već 40 godina imaju uspostavljen sustav brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje, tzv. RASFF (Rapid Alert System for Food and Feed), a sličan sustav uspostavljen je i na nacionalnoj razini.
No, iako je u nekim hranama bio prisutan u koncentracijama i do tisuću puta iznad maksimalno dopuštenih granica za rezidualne tvari u EU (primjerice, na sezamovim sjemenkama ga smije biti najviše 0.05 mg/kg), etilen-oksid je proglašen tek potencijalnim kroničnim rizikom, jer bi potrošač morao konzumirati kontaminirane sjemenke svaki dan života, i to u velikim količinama, da bi zdravlje bilo ugroženo, navodi se na Otrovno.com.
U povučenim sladoledima nađen je u "iznimno malim količinama"
A pritom valja naglasiti da su u povučenim sladoledima Marsa Hrvatska, kako ova tvrtka ističe u svom priopćenju, pronađene količine etilen-oksida "iznad zakonskih granica za sastojak u Europi", ali koje su i dalje "minimalne". To je, ponovimo, potvrdilo i Ministarstvo poljoprivrede, koje je naglasilo da je riječ o "iznimno malim količinama aditiva".
Upravo zbog te relativno niske razine rizika za zdravlje ljudi ili životinja pojedini se proizvodi, poput tih kontaminiranih etilen-oksidom, iako su došli do krajnjeg potrošača, ne opozivaju, što je stroža mjera, već ih subjekti samo povlače s tržišta.
Razlog je taj što su utvrđene vrijednosti, iako premašuju propisane granične koncentracije, daleko ispod svojih toksičnih doza i ne predstavljaju rizik po zdravlje potrošača.
Etilen-oksida nema u masovnom optjecaju. Slučajevi trovanja tim spojem uglavnom su ograničeni na proizvodne pogone u kojima se on proizvodi, određeni broj ljudi mu je izložen kroz udisanje cigaretnog dima ili kroz medicinske i kozmetičke proizvode u kojima se on koristi kao sterilizator.
Pojačane kontrole i povlačenja u cijeloj EU ovog ljeta
Dakle, dok je etilen-oksid u Europi dozvoljen u kemijskoj, ali zabranjen u prehrambenoj industriji, u drugim zemljama, poput Indije, on se i dalje koristi kao pesticid u poljoprivredi ili sterilizator u prehrambenoj industriji. To je bio slučaj i s brašnom rogača iz Indije, od kojeg se izrađivao spomenuti aditiv E410.
Međutim, kako piše gastronomska stranica Kult Plave kamenice, španjolska agencija za hranu ovog je ljeta zatražila da sve članice EU odmah zabrane bilo kakvu prisutnost etilen-oksida u hrani jer je opasan i u najmanjim količinama. Nakon savjetovanja sa stručnjacima i članicama Europska komisija odlučila se na "usklađeni pristup" u provjerama i uklanjanju ovog rizika.
Europska komisija krajem lipnja je ponovno procijenila situaciju, posebno prisutnost etilen-oksida u aditivu E410, koji se dobiva od sjemenki rogača. Kako se E410 često koristi u industriji sladoleda za stabilizaciju sladoleda, počele su pojačane kontrole sladoleda, s nalogom da se povlače samo oni sladoledi u kojima se pronađe nedopuštena razina etilen-oksida u konačnom proizvodu. Dopuštena razina za uvoz sezama je 0.05 miligrama po kilogramu.
Irena Ježić Vidović: Razina etilen-oksida je nedozvoljena, ali to ne znači da je otrovna
O tome smo razgovarali s dvoje toksikologa koji su nam pomogli razjasniti nedoumice i odagnati strahove o etilen-oksidu koji je pronađen u hrani.
"Europska unija je propisala dozvoljenu koncentraciju etilen oksida. To znači da je kod povučenih proizvoda detektirana nedozvoljena koncentracija te tvari, međutim ne govori o koncentraciji koja će našteti nečijem zdravlju", kaže nam voditeljica Službe za toksikologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Irena Zorica Ježić Vidović: "Naime, maksimalne se koncentracije kontaminanata u hrani određuju koristeći se faktorima sigurnosti, a ti faktori sigurnosti se uglavnom kreću od 10 pa do
1000, ovisno o tome kako je neka tvar razvrstana."
"Etilen oksid može izazvati genetska oštećenja i karcinogen je, tako da vjerujem da je ovdje korišten faktor sigurnosti 1000, ako ne i više. To znači da je razina propisana uredbom tisuću puta manja od one koja u principu utječe na zdravstveno stanje", objašnjava nam Ježić Vidović: "U svakom slučaju, dopuštena koncentracija je izračunata korištenjem faktora sigurnosti. U slučaju da je koncentracija povišena unutar korištenog faktora sigurnosti, najvjerojatnije neće biti opasna po ljudsko zdravlje."
Ježić Vidović: Koncentracija u namirnicama puno je niža od one koja je opasna po zdravlje
Zbog čega onda naše inspekcije nalaze ovaj pesticid u proizvodima iz naših trgovina, kojim je kontaminirana zgušnjivač od brašna rogača koji je, koliko znamo, uvezen iz Indije? Znači li to da ova uredba Europske komisije još nije zaživjela, odnosno da se ne poštuje?
"Uredba je zaživjela, ali to je uredba koja se primjenjuje na teritoriju EU-a, a Indija, Kina, Amerika, Australija i druge države svijeta nemaju ista pravila koja ima EU, tako da oni i dalje koriste sredstva za zaštitu bilja koja nisu dozvoljena u EU.", kaže Ježić Vidović.
Na pitanje znači li to da ima još proizvoda koji sadrže etilen oksid u tragovima, a koji još nisu otkriveni, naša sugovornica kaže da je to "lako moguće". Ipak, to ne znači da potrošači trebaju paničariti.
"Takvi proizvodi se povlače s tržišta. Ne radi se o opozivu u smislu da to morate automatski vratiti u dućan jer će vam se nešto dogoditi. Riječ je o tome da se zdravstveno neispravne namirnice kontaminirane etilen oksidom povlače s tržišta, a ako ih je netko i konzumirao, najvjerojatnije neće biti posljedica po zdravlje", umiruje nas ova toksikologinja.
Franjo Plavšić: Neki misle da jedna molekula može izazvati rak, to je pretjerivanje
"Drago mi je da se kontroliraju razne opasne tvari na različitim mjestima - bilo u zraku, vodi, hrani... Ali stručnjaci se baš ne slažu oko toga koja je količina tvari opasna ili nije, što mi nije drago. Ja razumijem stav Europske komisije da se za svaki slučaj uklanjaju proizvodi s takvim tvarima, pogotovo zbog ranjivih skupina, kao što su djeca, bolesnici i drugi. Zbog toga je bolje da toga nema u hrani, jer svi smo različito osjetljivi na takve tvari", kaže za Index toksikolog i osnivač Hrvatskog zavoda za toksikologiju Franjo Plavšić.
"Zato moramo zaštititi one koji su najosjetljiviji i zato se ide na ta povlačenje. Inače, etilen-oksid je bila jako važna kemikalija, pogotovo u zdravstvu, za sterilizaciju medicinskih instrumenata, opreme i drugdje", dodaje Plavšić.
"S vremenom se razvio strah od etilen-oksida jer je pronađen u hrani poput rogača iz Indije, odnosno u sastojcima i aditivima iz hrane, jer on teoretski može biti opasan. Što se kancerogenosti tiče, ima stručnjaka koji smatraju da jedna molekula može izazvati rak. To je, po meni, apsolutno pretjerivanje", navodi Plavšić.
Plavšić: I u domaćem pekmezu možete naći mikotoksine
"I u domaćem pekmezu, na primjer, pekmezu od marelice, možete naći mikotoksine. Naša hrana je puna različitih toksina. Pesticida imate koliko hoćete u namirnicama koje kupujemo na placu. Bitno je koliko, o kolikoj dozi se radi. Još je renesansni liječnik Paracelsus rekao da je razlika između lijeka i otrova samo u dozi", ističe Plavšić.
Taj renomirani toksikolog s dugim stažem smatra da nema mjesta panici među potrošačima, pa ni onima koji su eventualno konzumirali povučene proizvodi.
"Inače možemo sve prestati jesti. Ni kontrola ne može biti stopostotna. Uvijek postoji određeni rizik, ali vjerujem da moje kolege iz naših laboratorija i zavoda dobro obavljaju svoj posao po pitanju kontrole i analize", zaključuje Plavšić.
(Index.hr)
Prema raspoloživim informacijama lokalnog centra za obavještavanje, dijete je iz Avganistana, a stradalo je pri pokušaju porodice da na rijeci Uni pređe u Hrvatsku.
Prelazak granice pokušala je porodica, roditelji i četvoro djece, a dijete koje je stradalo ispalo je ocu iz ruku.
Policiji je događaj prijavio mještanin, koji je čuo jauk roditelja.
Na licu mjesta bili su pripadnici Policijske stanice Novi Grad, Teritorijalne vatrogasne jedinice Novi Grad, Doma zdravlja, a potrazi su se priključili i mještani sa čamcima.
Tijelo djeteta je pronađeno nakon četrdesetak minuta i poslije neuspjelog pokušaja reanimacije prevezeno je u mrtvačnicu u Domu zdravlja Novi Grad.
Porodica je u Policijskoj stanici Novi Grad, a o događaju je obaviješteno tužilaštvo.
(6yka.com)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je presudio kako se ovakva vrsta ugovora ne može zaključiti bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine, na čijoj bi se teritoriji trebali izvoditi radovi.
Kamen-temeljac za novu hidroelektranu kod Foče na Drini sredinom maja položili su predsjednici vlada Srbije Ana Brnabić i RS-a Radovan Viškovi (Al Jazeera/Arhiva)
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u petak je osporio odluku kojom su vlade Srbije i bh. entiteta Republika Srpska dogovorile gradnju novih hidroelektrana na Drini ne tražeći za to saglasnost tijela vlasti Bosne i Hercegovine kao države.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je presudio kako se ovakva vrsta ugovora ne može zaključiti bez saglasnosti države Bosne i Hercegovine, na čijoj bi se teritoriji trebali izvoditi radovi, odnosno kako Vlada RS-a nije mogla dati koncesiju za to bez mišljenja Komisije za koncesije Bosne i Hercegovine, prenosi Hina.
Kamen-temeljac za novu hidroelektranu kod Foče na Drini sredinom maja položili su predsjednici vlada Srbije Ana Brnabić i RS-a Radovan Višković, a tada su najavili kako će zajednički biti izgrađene još dvije hidroelektrane na istoj rijeci.
Projekat osporili i iz Crne Gore
Višković je tada tvrdio kako Bosna i Hercegovina kao država nema nikakvih ovlasti nad ovakvim projektima, jer se oni realiziraju na teritoriji koja je “u sastavu RS-a”.
Ana Brnabić je kazala kako su pravni stručnjaci Vlade Srbije “sva dobro analizirali i utvrdili kako u dogovoru Beograda i Banje Luke nema ničega nezakonitog”.
Uz prigovore sa državnog nivoa u Bosni i Hercegovini, projekt su osporili i iz Crne Gore, jer bi gradnja hidroelektrana mogla utjecati na okoliš i ugroziti kanjon rijeke Tare, koji je pod zaštitom UNESCO-a.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine ostavio je rok od tri mjeseca Komisiji za koncesije Bosne i Hercegovine da riješi sporna pitanja između države Bosne i Hercegovine i entiteta RS nastala u vezi s dodjelom koncesija.
(Agencije)
Onog trenutka kada organi vlasti shvate da se javnost mora pitati jer su u pitanju prirodna bogatstva i javna dobra u cilju zadovoljenja javnog interesa, tada će se okrenuti politika davanja koncesija od kojih bi lokalna zajednica trebala imati korist...
Ratko Pilipović, eksterni saradnik Udruženja Centar za životnu sredinu iz Banjaluke, jedan od autora Analize „KONCESIJE JAVNO DOBRO ZAJEDNICE ILI PRIVATNO VLASNIŠTVO VLADA“. Za BUKU Pilipović govori o dodjeli koncesija, Zakonu o koncesijama, potrebama da se taj zakon promijeni i drugim temama.
Kako se pitanje koncesija reguliše u BiH, šta bi se u Zakonu o koncesijama trebalo mijenjati?
Svaka administrativna jedinica /država, entiteti, kantoni, Distrikt Brčko/ ima svoj zakon o koncesijama, pa je su tako koncesije oblast koju u BiH reguliše 14 Zakona o koncesijama i još mnogo više podzakonskih akata. Svaki zakon reguliše koncesije u skladu sa svojom teritorijalnom nadležnošću.
Zakone o koncesijama treba mijenjati i omogućiti javnosti da aktivno učestvuju u planiranju i dodjeli koncesija kroz razne mehanizme učešća javnosti u skladu sa međunarodnom konvencijama, ali i domaćim, već usvojenim propisima (Arhuska konvencija). Uključivanje javnosti u planiranje koncesija podrazumijeva uključivanje u izradu Dokumenta o politici dodjele koncesija, a uključivanje javnosti u dodjelu koncesija podrazumijeva uključivanje u konkretni projekat koji se tiče dodjele koncesije lokalne zajednice.
Zašto bi javnost trebala biti uključena kada je riječ o koncesijama?
Do sada javnost nije bila uključena u planiranje i dodjelu koncesija. Zakonom o koncesijama u Republici Srpskoj predviđen je uključivanje javnosti u donošenju Dokumenta o politici koncesija, ali to se u praksi nije desilo. Ostali zakoni u drugim administrativnim jedinicama nisu predvidjeli ovakvu mogućnost.
Javnost bi trebala biti uključena u planiranje i dodjelu koncesija, jer se radi o prirodnom bogatstvu ili javnom dobro jedne lokalne zajednice. Sada u BiH imamo mnogo primjera u kojima javnost nije znala za koncesije, sve dok se nisu pojavili bageri. Da je bilo drugačije, ne bi dolazilo do toga da se javnost, otvoreno, buni protiv koncesija u pojedinim lokalnim zajednica.
Kako se dijele koncesije u BiH?
Zakonima su utvrđena dva postupka, tenderski postupak i samoinicijativna ponuda.
Koliko je pitanje koncesija pitanje životne sredine, odnosno koliko se vodi računa o životnoj sredini prilikom dodjele koncesija?
S obzirom da se radi o davanju na korišćenje prirodnih bogatstva i javnih dobara, pitanje planiranja i dodjele koncesija bi trebalo biti oblast koju obuhvataju i međunarodni propisi iz oblasti životne sredine, kao što je primjena Arhuske konvencije ili Konvencije o pristupu informacijama, učešću javnosti u. odlučivanju i pristupu pravdi u pitanjima životne sredine. Kako što sam ranije naveo, ne postoji politika dodjele koncesija, a samim tim ne postoje ni ostali dokumenti koji su potrebni kao što su strateška procjena uticaja dodjele koncesija ili slični drugi strateški dokumenti koji bi pokazali štetnost ili korisnost dodjele koncesija na životnu sredinu.
Koji su pozitivni primjeri kada govorimo o dodjeli koncesija?
Pozitivni primjeri dodjele koncesija su svi oni koji služe za zadovoljenje javnog interesa uz poštovanje svih propisa, što posebno podrazumijeva da se propisi u oblasti životne sredine poštuju. Rijetko, ali postoje pozitivni primjeri učešća javnosti u dodjeli koncesija kao npr. primjer davanje mišljenja Grada Banja Luka u dodjela koncesije HE Krupa na Vrbasu, kada je tadašnji gradonačelnik išao u nekoliko mjesnih zajednica i na zborovima građana tražio njihovo mišljenje o tom projektu. Tada je i vidio, da su MZ uglavnom bile protiv takve izgradnje.
A koji su negativni primjeri?
Negativni primjeri dodjele koncesija su svi oni projekti u kojima se ne poštuju zakoni, a to je skoro u svim oblastima koje jedan projekat mora uglavnom proći: koncesije, vode, životna sredina, energetika, građenje objekta. U svim ovim oblastima izdaju se potrebne dozvole koje se uglavnom ne poštuju. Poseban aspekt čini nepostojanje učešća javnosti u procesu planiranja i dodjele koncesija, pa se iz toga razloga lokalne zajednice sve više otvoreno protive izgradnji mini-hidro elektrana.
Koliko je potrebno mijenjati zakone kada je ovaj zakon u pitanju, šta je najhitnije da se uradi?
U analizi su data dva prijedloga u vezi sa izmjenama i dopunama svih zakona o koncesija. Prvi je da se u zakon jasno definiše učešće javnosti u skladu sa odredbama Arhuske konvencije, a drugi je da se koncesioni ugovor, s obzirom na prirodu postojanja, definiše kao javno pravni ugovor. Ovakav pristup je u današnjem društvenom uređenju i vremenu kojem živimo neophodan. Koncesije daju javni organi u službi zadovoljenja javnog interesa, a javnost se ne pita o tome, niti mu je zakonski omogući da pred sudom osporava štetnost koncesionog ugovora. Iz tog razloga mora se napustiti koncept koncesija kao privatno pravni ugovor i definisati ga kao javno pravni ugovor.
Dok se zakon ne promijeni na koji način se zainteresovani građani mogu uključiti u ovu problematiku?
Javnost je do sada pokazala u slučajevima mini hidro elektrana kako i na koji način se uključuje što je posljedica ne transparentnosti planiranja i dodjele koncesija i rada organa vlasti. Postoje zakonom predviđene mogućnosti koje zainteresovanoj javnosti dozvoljavaju traženje informacija, učestvovanje u donošenju odluka i pravo na pristup pravdi u pojedinim postupcima i to je svakako što civilni sektor u ovom trenutku i radi. Pokreće postupke i traži pravdu pred sudovima. Pored toga, javnost u svom djelovanju koristi sva zakonom dozvoljena sredstva kako bi iskazala svoje nezadovoljstvo.
Onog trenutka kada organi vlasti shvate da se javnost mora pitati jer su u pitanju prirodna bogatstva i javna dobra u cilju zadovoljenja javnog interesa, tada će se okrenuti politika davanja koncesija od kojih bi lokalna zajednica trebala imati višestruku korist, a da se pri tome ne narušava životna sredina.
Maja Isović Dobrijević (6yka.com)
Najavljena poskupljenja hljeba i pekarskih proizvoda, a kojima je već prethodilo poskupljenje ulja, samo su uvod u seriju poskupljenja svih osnovnih životnih namirnica
Najavljena poskupljenja hljeba i pekarskih proizvoda, a kojima je već prethodilo poskupljenje ulja, samo su uvod u seriju poskupljenja svih osnovnih životnih namirnica koje građani Bosne i Hercegovine neće moći ispratiti i koji će ugroziti njihovu egzistenciju, naveli su iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
"Ovisnost naše zemlje od uvoza pšenice (uvozimo 80 posto potrebne pšenice), maćehinski odnos nadležnih prema domaćoj poljoprivredno-prehrambenoj proizvodnji, nepostojanje robnih rezervi, te poskupljenje pšenice na globalnom nivou u iznosu od 23 posto, međunarodnog transporta (cijena prijevoza kontejnera proizvoda iz Kine umjesto 800 američkih dolara sada košta 9.000) i nafte, doveli su nas u poziciju da ćemo do kraja godine biti suočeni i sa nedostatkom osnovnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda i sa enormno visokim cijenama proizvoda koje budemo imali u našim prodavnicama", navodi se u saopštenju.
Savez samostalnih sindikata BiH već mjesecima poziva nadležne da zaštite domaće proizvođače, preusmjere novac iz raznih fondova i donacija u poljoprivredu i time osiguraju proizvodnju proizvoda koji će zadovoljiti najveći dio potreba građana BiH.
"Upozoravali smo da se mora iskontrolisati rast cijena osnovnih životnih namirnica, a sve s ciljem da se zaštite radnici, njihove porodice, penzioneri i druge ugrožene skupine, ali i svi građani Bosne i Hercegovine. Krajnji je momenat da se fokus nadležnih prebaci na iznalaženje načina kako da se otkupe svi viškovi poljoprivrednih proizvoda od domaćih proizvođača, napune robne rezerve i na taj način spriječi crni scenarij koji nam, bez adekvatne i brze reakcije nadležnih, definitivno slijedi", upozoravaju iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
(6yka.com)
Na Svjetski dan izbjeglica, stotine hiljada iračkih izbjeglica i dalje žive u teškim uvjetima, dok blijede nade u bolje sutra.
Milioni Iračana bili su prisiljeni pobjeći iz svoje zemlje zbog političkih, sigurnosnih i ekonomskih uvjeta i previranja u posljednje tri decenije. Na Svjetski dan izbjeglica, koji se obilježava 20. juna, stotine hiljada iračkih izbjeglica i dalje žive u teškim uvjetima, dok blijede nade u bolje sutra.
Motivi koji su doveli do raseljavanja
Irački novinar Ahmed Saeed kaže da je veliki dio mladih napustio Irak tokom devedesetih zbog nametnute ekonomske blokade. Međutim, nakon američke invazije 2003. godine, kršćansko stanovništvo i pripadnici vjerskih manjina bili su među prvima koji su se raselili jer su postali direktna meta.
Saeed ističe da o napuštanju zemlje najviše razmišlja mlađa populacija, jer oni traže bolji život i žele izgraditi budućnost, međutim, u državi vlada haos, sigurnosna i ekonomska situacija je sve gora, a rješenja za ove probleme nema ni na pomolu.
Riskantan put
U početku su Iračani pokušavali potražiti utočište na legalne načine, putujući prvo u Tursku, Jordan, Egipat i druge zemlje, a zatim preko ureda Ujedinjenih nacija za imigraciju u Ameriku, Australiju, Kanadu isl. Izbjeglicama je trebalo gotovo dvije godine da dovrše procedure za odlazak u neku zapadnu zemlju, kako objašnjava vođa volonterskog tima za spašavanje utopljenih izbjeglica Ahmed Younes.
Za Al Jazeeru je pojasnio da je UN-ovo odlaganje zahtjeva za stjecanje statusa izbjeglice nagnalo brojne Iračane da krenu ilegalnim rutama: poput krijumčarenja ljudi preko Turske u Grčku, a odatle u ostale zemlje morskim ili kopnenim putem. Iračani su se odlučivali za takav potez uprkos brojnim poteškoćama, riskirajući vlastite i živote svojih porodica nadajući se boljoj budućnosti u dijaspori.
Younus je spomenuo mnoge opasnosti s kojima se suočavaju Iračani na migrantskim rutama, među kojima su i opasnosti koje vrebaju na kopnenim putevima. Primorani su putovati kroz šume i preko rijeka u kojima su se mnogi utopili. Mnogi su umrli i od gladi i žeđi nakon što su se izgubili u šumama, a pojedini se na grčkim granicama suočavaju sa vojnim snagama koje vrše represiju nad migrantima i ponovo ih vraćaju u Tursku.
Opasan je i pomorski put, nastavio je dalje, jer se irački migranti voze gumenim čamcima čija je veličina šest metara. U čamcima se vozi 50 do 60 migranata, iako ova plovila ne mogu podnijeti tako veliki broj putnika, zbog čega putovanje završava utapanjem.
Younus, trenutno nastanjen u Turskoj, govorio je o hiljadama žrtava ovih čamaca, koje je nazvao “čamcima smrti”. Groblja u Turskoj i groblja neznanih u Grčkoj puna su takvih stradalnika, a većina njih su Iračani i Sirijci, pored mnogih nestalih osoba čija je sudbina nepoznata.
Skrenuo je pažnju na velike iznose koje izbjeglice plaćaju krijumčarima na putu do Evrope, pa tako troškovi putovanja gumenim čamcima do Grčke dostižu i do 1.400 dolara po osobi, dok troškovi putovanja kopnom dostižu 2.500 dolara, pod izgovorom da je to sigurnija opcija, mada nije ništa manje opasna od putovanja morem. Cijena prebacivanja izbjeglica motornim čamcima kreće se do 1.800 dolara.
Younus je naglasio da krijumčari, prilikom dogovora, obmanjuju migrante da će prevoz morem vršiti sigurnim turističkim trospratnim brodovima, po cijeni do 2.500 dolara po osobi. Međutim, kada migranti stignu na mjesto polaska, shvate da se umjesto tih brodova zapravo nalaze gumeni ili drveni čamci, nakon čega krijumčari spuštaju tu cijenu.
Mapa migracije
Ne postoje tačni i centralizirani statistički podaci o broju iračkih izbjeglica u inostranstvu, s tim da prije 2003. godine taj broj nije bio veći od dva miliona. Od 2014. godine, taj se broj povećao za oko tri miliona, no sve su to približne brojke, smatra Hussein Arab, zamjenik šefa Odbora za rad i migracije u iračkom parlamentu.
O raspoređenosti raseljenih osoba i izbjeglica, za Al Jazeeru kaže da je većina Iračana utočište potražila u Evropi i Americi, a neki su pronašli posao u Jordanu, Emiratima, Egiptu i drugim zemljama.
Dodao je da su Njemačka i Amerika zemlje koje su primile najviše iračkih izbjeglica, dok ostale zemlje imaju stroga pravila i upute da ograniče taj broj. Ističe da Irak potiče dobrovoljni povratak, ali da se protivi prisilnoj deportaciji koju provode neke zemlje prema iračkim izbjeglicama.
Arab primjećuje da su iračke vlasti intervenirale kako bi riješile probleme iračkih imigranata u nekim zemljama, međutim, nije učinjeno dovoljno kako bi migranti mogli reći da su zadovoljni, jer je njihov broj velik, a ambasade ne mogu doći do njih brzo i na način koji je neophodan.
U istom kontekstu, prema podacima nevladine organizacije SFRDA, koja se bavi pitanjem iračkih izbjeglica i raseljenih osoba, broj izbjeglica u petogodišnjem razdoblju, u periodu između 2015. i 2020. godine, iznosio je 562.293 ljudi, raspoređenih u 35 zemalja svijeta. Organizacija napominje da je 242 ljudi umrlo na tom putu, dok se 171 osoba vodi kao nestala, a ova statistika nije obuhvatala izbjeglice koje se privremeno nalaze u Turskoj i drugim zemljama.
Nepoznata sudbina
Većina iračkih izbjeglica živi danas u uvjetima koji su, najblaže rečeno, surovi. Uskraćivanje prava, glad i stanje socijalne potrebe neke su od glavnih karakteristika ovih uvjeta u kojima žive u različitim zemljama, izuzev pojedinih sretnika koji su dobili azil u državama koje postupaju bolje prema izbjeglicama od drugih, smatra profesor sociologije, dr. Waad Ibrahim Khalil.
Za Al Jazeeru dodaje da je obrazovanje jedan od glavnih problema s kojima se suočavaju iračke izbjeglice, što je povezano s nekoliko faktora, od kojih je prvi razlika u metodama obrazovanja u tim zemljama. Također, to mogu biti i jezične barijere i poteškoće koji se odnose na materijalne uslove vezano za troškove obrazovanja. No, najvažniji od svega su irački zakoni koji ne priznaju neke diplome koje su studenti stekli.
S druge strane, istraživač i novinar Mahmoud al-Najjar kaže da se iračke izbjeglice ne žele vratiti u svoju domovinu uprkos teškim uvjetima u kojima se nalaze. Smatraju da u Iraku nema budućnosti zbog dominacije političkih stranaka nad mogućnostima i potencijalima države, te zbog ubistava, hapšenja i atentata koje izvode oružane skupine.
Objašnjava da izbjeglica iz Iraka traži bolju budućnost za svoju djecu i porodicu ili barem priliku da živi u slobodi i dostojanstvu do kraja života, stoga prihvata da strpljivo čeka dok ne dobije posao i prilagođava se životu u sigurnom okruženju koje poštuje čovjeka.
Al-Najjar je izrazio čuđenje zbog ravnodušnosti iračke vlade prema situaciji u kojoj se nalaze iračke izbjeglice i zbog činjenice da iračke ambasade ili konzulati u stranim zemljama ne obavljaju svoju ulogu u rješavanju problema imigranata. Štaviše, s njima se postupa na neciviliziran način.
Isključio je mogućnost da vlada ima planove za poticanje povratka izbjeglica u domovinu imajući u vidu sigurnosna previranja i pogoršanje ekonomske situacije.
Taha al-Ani (Al Jazeera)
