Naše nove projekcije stanovništva za Bosnu i Hercegovinu, koje smo predstavili u decembru prošle godine, šokirale su cijelu zemlju. Glavna poruka medija je bila da će, ukoliko se postojeći trendovi nastave, demografski kolaps sigurno biti neizbježan.
Uistinu, projekcije su dramatične: broj stanovnika Bosne i Hercegovine će do 2070. godine biti manji od 1,6 miliona, ukoliko stope emigracije i nataliteta ostanu iste. To bi bilo manje od polovine sadašnjeg broja stanovnika zemlje i nešto više od jedne trećine stanovništva Bosne i Hercegovine 1991. godine. Preko 40 posto ljudi bi bilo u dobi od 65 i više godina (u odnosu na sadašnjih 17 posto). Ovakva projekcija predstavlja znatne rizike po privredu, socijalnu zaštitu i usluge, infrastrukturu zemlje, posebno u ruralnim sredinama, iz kojih se ljudi naročito iseljavaju.
Bosna i Hercegovina nije jedina zemlja koja se suočava s demografskim izazovima u Evropi; mnoge zemlje, posebno one u Istočnoj i Južnoj Evropi, suočene su s problemom smanjenja broja stanovnika i starenja stanovništva. Ali, ovaj trend je posebno izražen u Bosni i Hercegovini, čije su stope fertiliteta među najnižim u Evropi (1,25 djece po ženi u reproduktivnoj dobi) i iz koje se masivno iseljava stanovništvo, posebno mladi.
Možda zvuči kao nerazuman zahtjev
Bez obzira koliko su ove projekcije sumorne, važno je imati na umu da demografija nije sudbina i da demografska zla kob nikad nije nužna. Tek kada shvatimo osnovne pokretače demografskih promjena, moći ćemo iznaći rješenja i takvo stanje promijeniti.
Uglavnom nam je poznato zašto toliko mladih ima manje djece i zašto planiraju svoju budućnost van vlastite zemlje. Među razlozima su i neka krupnija pitanja, kao što su ekonomska i politička nestabilnost, dugotrajna korupcija i nepostojanje dobre uprave. Postoji i niz socijalnih i kulturoloških faktora: obrazovni sistem, koji nije usklađen s potrebama tržišta rada, nedostatak ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci i socijalne podrške roditeljima te rasprostranjene rodne nejednakosti.
Također, znamo iz desetljećima dugog iskustva u radu s institucijama vlasti širom svijeta da ograničena, brza rješenja generalno nemaju efekta. Stoga je potreban sveobuhvatan i cjelovit pristup, kojim se uzimaju u obzir svi faktoru koji utječu na život i mogućnosti mladih ljudi. U suštini, mi trebamo od Bosne i Hercegovine napraviti zemlju u kojoj će ljudi željeti živjeti, u kojoj će planirati svoju budućnost i odvažiti se rađati djecu.
Ovo možda zvuči kao nerazuman zahtjev. Ali, iskustvo drugih zemalja – Irska je dobar primjer – pokazuje da je to ipak moguće. Svakako trebamo biti realni: potrebno je vrijeme da bismo ostvarili utjecaj na demografske trendove, čak i pod najboljim okolnostima. Bosna i Hercegovina će u doglednoj budućnosti gotovo sigurno morati živjeti sa smanjenjem i starenjem stanovništva. Ali se ona s tim može nositi i to ne mora podrivati ekonomski i društveni napredak.
Ustvari, broj stanovnika nije mjera uspjeha. Šest od deset zemalja s najvišom vrijednošću indeksa humanog razvoja su male države. Ali, za to je potrebno odmah poduzeti ispravne korake, kojim će se ublažiti rizici i stvoriti nove mogućnosti. UNFPA je nedavno pokrenuo program kako bi pomogao zemljama regije da povećaju otpornost prema demografskim promjenama i ponudio pravce koji vode u prosperitetnu budućnost. U sklopu tog novog programa sarađujemo s vlastima Bosne i Hercegovine i drugim partnerima na pronalaženju rješenja i pružanju potrebnih vidova podrške.
Rad na zdravom i aktivnom starenju
Jedan konkretan primjer je naš rad na unapređenju rodne ravnopravnosti. Istraživanja pokazuju da su tradicionalne rodne uloge među osnovnim uzrocima niskog fertiliteta u razvijenim zemljama. Razlog je taj što se od žena očekuje da snose najveći teret neplaćenog rada vodeći brigu o drugim članovima domaćinstva i kućnim poslovima, što, ustvari, znači da mnoge žene moraju birati između karijere i porodice, između zaposlenja i djece.
U zemljama u kojima žene i muškarci mogu kombinirati rad van kuće i porodicu i ravnopravnije dijeliti obaveze u domaćinstvu, kao, naprimjer, u nordijskim zemljama, roditelji imaju znatno veći broj djece. Zemlje mogu uraditi puno toga da bi se to desilo: veći broj ustanova za dnevnu njegu i brigu o djeci rane i predškolske dobi, fleksibilniji uvjeti rada, bolje plaćen roditeljski dopust za oba roditelja, bolja integracija žena u tržište rada i veći fokus na iskorjenjivanje staromodnih rodnih normi.
Drugi primjer je naš rad na zdravom i aktivnom starenju. Osobe starije životne dobi predstavljaju značajan stub društva i mogu dati veliki doprinos privredi i svojim zajednicama tokom dugog perioda nakon umirovljenja. U društvu koje brzo stari jednostavno sebi ne možemo dozvoliti da isključimo one koji čine veliki udio stanovništva sa svojim vještinama, talentom i svim onim čime mogu dati doprinos.
Nije kasno za pozitivnu promjenu
Uključujemo i mlade, kako bi bili dio nastojanja na iznalaženju rješenja za političke, ekonomske i socijalne izazove koji se nalaze u srži demografskih problema zemlje. Kreativni um mladih, njihova građanska hrabrost i odlučnost predstavljaju dragocjene resurse za postizanje transformativnih promjena koje su nam potrebne.
Ove inicijative, kao i mnoge druge koje podržavamo u zemlji, nisu korisne samo za ljude pojedinačno, nego i doprinose stvaranju demografskih promjena. U širem smislu, one doprinose izgradnji ljudskog kapitala, koji je Bosni i Hercegovini prijeko potreban da bi se razvijala i ulagala napore u budućnosti.
Demografski izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina suočava su stvarni. Ali, poznati su nam njihovi uzroci i znamo koja su rješenja. Nije prekasno da promijenimo pravac i da damo prioritet stvaranju demografski otporne i prosperitetne budućnosti Bosne i Hercegovine.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
John Kennedy Mosoti (Al Jazeera)
Radovi su počeli 8. februara, pa će se na dionici Konjic – Jablanica saobraćaj odvija po posebnom režimu, uz određene zastoje i obustave tokom dana i noći.
Bosna i Hercegovina, odnosno entitet Federacija Bosne i Hercegovine, ima izuzetno komplicirano administrativno uređenje. Nadležnosti se prepliću od općina, preko kantona, entiteta do državnog nivoa. Međutim, kad se sudaraju interesi lokalne zajednice, odnosno stanovništva, privrede i većih nivoa vlasti, u većini slučajeva birokratija pobjeđuje.
Takav primjer je nedavno bio očit na obnovi tunela “Vranduk”. Isti, a možda i teži, scenarij nas čeka na reknstrukciji tunela “Crnaja” na istom magistralnom pravcu M-17.
Bosna i Hercegovina ima višegodišnji problem spore gradnje autocesta, posebno na Koridoru Vc. Sa druge strane, magistralni pravci su u lošem stanju i svake godine odnose stotine života u saobraćajnim nesrećama.
Nakon ‘Vranduka’, stižu novi zastoji
Zbog svega toga se Bosna i Hercegovina zadužila kod međunarodnih institucija da bi sanirala mostove, tunele, crne tačke, odnosno izgradila zaobilaznice oko pojedinih gradova i trake za spora vozila na prevojima. Međutim, ovakvi radovi, ako nemaju riješen alternativni saobraćaj, usporavaju privredne tokove, što se negativno odražava na ekonomski rast.
Radovi u tunelu “Crnaja” zvanično su počeli 8. februara, što znači da se na ovoj dionici puta saobraćaj odvija po posebnom režimu, uz određene zastoje i obustave tokom dana i noći. Ovaj tunel je jedna od najopasnijih tačaka na putu između Sarajeva i Mostara, zbog malih dimenzija i podzemnih voda.
Nadležni obećavaju da zastoji neće biti duži od 15 minuta, a potpuna obustava saobraćaja je od 23:00 sata navečer do 5:00 sati ujutro, uz izuzetak vozila Hitne pomoći i policije. S ciljem ubrzanja izgradnje, radovi će se izvoditi kontinuirano 24 sata.
Međutim, u petak su zabilježene kilometarske kolone u smjeru Mostara, a vozači su čekali više od sat vremena.
U periodu od 1. juna do 30. septembra radovi će biti obustavljeni, a saobraćaj će se odvijati bez ograničenja. S obje strane tunela su instalirane kamere BIHAMK-a. Planirani rok za okončanje obnove tunela “Crnaja” je juni 2022. godine.
Ni zaobilaznice, ni brze ceste
Rekonstrucija ovog tunela je više puta najavljivana i otkazivana, a načelnici općina Konjic i Jablanica i udruženja privrednika su više puta iskazivali negodovanje. Čak su privrednici iz Jablanice prekinuli saobraćaj na desetak minuta kako bi pokazali koliko se brzo formiraju kolone vozila.
Jablanički privrednici insistiraju da se prvo mora riješiti kvalitetna zaobilaznica i u tom kontekstu predlažu da Vlada Federacije pristupi realizaciji svoje odluke kojom se obvezala da će za potrebe priključka Jablanice i svih lokalnih zajednica koje se u Jablanici uključuju na M-17 (Prozor-Rama, Gornji Vakuf-Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Tomislavgrad…) izgraditi novu brzu cestu, koja će zauvijek riješiti pitanje kvalitetne povezanosti ovih područja s Koridorom Vc.
Načelnik Općine Konjic Osman Ćatić ističe da se na samom početku radova ne mogu imati egzaktni podaci o utjecaju rekonstrukcije tunela na Općinu Konjic, ali realno je očekivati negativne utjecaje na ekonomske, turističke i ostale aspekta života u Konjicu.
“Magistralnim putem M-17 u Mostar putuju naši studenti, radnici, naši klinički centri su dolje, tim pravcem putuju robe u luke Ploče i Bar, u suprotnom smjeru dolaze repromaterijali za našu industriju… U ovom momentu jedino što možemo je da budemo strpljivi i vjerujemo nadležnim institucijama, ali isto tako vjerujte da ćemo sigurno zaštiti naše interese u slučaju probijanja rokova”, pojačnjava načelnik Ćatić.
Borba protiv pandemije i ‘rekonstrukcije’
Ne treba zaboraviti da se ovo dešava u okolnostima pandemije COVID-19, koja je privredi, a posebno turizmu, nanjela mnogo gubitaka.
“U ovom momentu, nakon borbe za živote sugrađana u ovoj opakoj pandemiji, u jeku borbe protiv svih njenih negativnih posljedica, najmanje što je trebalo Općini Konjic je jedan vid blokade uzrokovane rekonstrukcijom tunela ‘Crnaja’, ali ubijeđen sam da ćemo mi Konjičani, kao i naše komšije iz Jablanice, uspješno prebroditi i probleme koje će donijeti rekonstrukcija tunela”, poručuje načelnik Ćatić.
S obzirom da je Općina Konjic površinom najveća u Bosni i Hercegovini, kroz nju se ukrštaju mnogi regionalni putevi koji se vežu za M-17. Nadležni za regionalne puteve smatraju da je prije početka radova na tunelu “Crnaja” bilo nužno povećati kapacitet regionalnih puteva, koji bi u ovim okolnostima imali alternativnu ulogu.
Uprava za puteve Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) ima nadležnost na regionalnim cestama koje su alternativne saobraćajnice za povezivanje gradova i drugih manjih naselja. Kemal Šoljić, direktor Uprave za puteve HNK-a, istakao je nerazumijevanje viših nivoa vlasti u procesu priprema za rekonstrukciju tunela “Crnaja”.
“Magistralnim putem M-17 u Mostar putuju naši studenti, radnici, naši klinički centri su dolje, tim pravcem putuju robe u luke Ploče i Bar, u suprotnom smjeru dolaze repromaterijali za našu industriju… U ovom momentu jedino što možemo je da budemo strpljivi i vjerujemo nadležnim institucijama, ali isto tako vjerujte da ćemo sigurno zaštiti naše interese u slučaju probijanja rokova”, pojačnjava načelnik Ćatić.
Borba protiv pandemije i ‘rekonstrukcije’
Ne treba zaboraviti da se ovo dešava u okolnostima pandemije COVID-19, koja je privredi, a posebno turizmu, nanjela mnogo gubitaka.
“U ovom momentu, nakon borbe za živote sugrađana u ovoj opakoj pandemiji, u jeku borbe protiv svih njenih negativnih posljedica, najmanje što je trebalo Općini Konjic je jedan vid blokade uzrokovane rekonstrukcijom tunela ‘Crnaja’, ali ubijeđen sam da ćemo mi Konjičani, kao i naše komšije iz Jablanice, uspješno prebroditi i probleme koje će donijeti rekonstrukcija tunela”, poručuje načelnik Ćatić.
S obzirom da je Općina Konjic površinom najveća u Bosni i Hercegovini, kroz nju se ukrštaju mnogi regionalni putevi koji se vežu za M-17. Nadležni za regionalne puteve smatraju da je prije početka radova na tunelu “Crnaja” bilo nužno povećati kapacitet regionalnih puteva, koji bi u ovim okolnostima imali alternativnu ulogu.
Uprava za puteve Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK) ima nadležnost na regionalnim cestama koje su alternativne saobraćajnice za povezivanje gradova i drugih manjih naselja. Kemal Šoljić, direktor Uprave za puteve HNK-a, istakao je nerazumijevanje viših nivoa vlasti u procesu priprema za rekonstrukciju tunela “Crnaja”.
Sanadin Voloder (AlJazeera Balkans)
Prema preliminarnim rezultatima Centralne izborne komisije (CIK) BiH na ponovljenim izborima za gradonačelnika Grada Doboja pobijedio je Boris Jerinić, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa osvojenih 67,44 posto glasova.
U Srebrenici je pobijedio kandidat Koalicije “Zajedno za Srebrenicu” Mladen Grujičić koji je osvojio 67,62 posto glasova, javlja Anadolija.
Jučer su održani ponovni izbori za gradonačelnika Grada Doboj i Skupštinu Grada Doboj na 89 biračkih mjesta i načelnika Općine Srebrenica i Skupštinu općine Srebrenica na 28 biračkih mjesta (26 redovnih biračkih mjesta i dva biračka mjesta za glasanje birača u odsustvu u Gradačcu i Živinicama).
Prema preliminarnim rezultatima CIK-a BiH, u utrci za gradonačelnika Doboja ubjedljivo je pobijedio kandidat SNSD-a Boris Jerinić osvojivši 19.908 glasova (67,46 posto).
Kandidat Srpske demokratske stranke (SDS) Cvijan Filipović osvojio je 4.815 glasova (16,32 posto), a Srđan Todorović u ime Socijalističke partije dobio je 4.787 glasova (16,22 posto).
Na izborima za načelnika Srebrenice, koje su probosanske političke stranke bojkotovale, pobijedio je kandidat Koalicije “Zajedno za Srebrenicu” Mladen Grujičić koji je osvojio 5.189 (67,62 posto) glasova.
Odziv u Srebrenici 42,87 posto
Mnoge je iznenadilo što je 2.433 (31,70) glasa osvojio kandidat Stranke demokratske akcije (SDA) Alija Tabaković, s obzirom na bojkot izbora, no iz CIK-a su ranije potvrdili da su u rezultate izbora uključeni i rezultati s redovnih biračkih mjesta čiji rezultati nisu poništeni odlukom CIK-a BiH.
Nezavisni kandidat u Srebrenici Mile Janjić dobio je 28 glasova (0,36 posto), a nezavisni kandidat Aleksandar Simić 24 (0,31 posto) glasa.
Odziv birača na ponovnim izborima u Doboju je 55,43 posto a u Srebrenici 42,87 posto. Navedeni odziv odnosi se na 26 redovnih biračkih mjesta u Srebrenici i 89 biračkih mjesta u Doboju.
Do ponavljanja izbora je došlo nakon što je Centralna izborna komisija BiH poništila lokalne izbore u Doboju i Srebrenici održane u novembru 2020. zbog utvrđenih brojnih nepravilnosti.
Ponovljene izbore u Srebrenici bojkotovale su probosanske stranke okupljene oko Inicijative “Moja adresa: Srebrenica”, ukazavši tako na probleme u izbornom procesu, pogotovo one koji se odnose na glasanje putem pošte. Ranije su iz Inicijative pozvali i bošnjački narod da bojkotuje ponovljene izbore.
(Agencije)
Eric Nelson, američki ambasador u Bosni i Hercegovini, čestitao je “50. godišnjicu postojanja Muzeja savremene umjetsnosti Republike Srpske”. Naizgled uobičajena objava Američke ambasade na Instragramu ne bi bila sporna po bilo čemu da Republika Srpska postoji 50 i više godina i da se ta kulturna institucija tako i zvala 50 godina.
– Pedeseta godišnjica MUSURS-a. Ponosni smo što su Sjedinjene Države u prilici podržati umjetnost, kulturu i naslijeđe u BiH, dijelom finansirajući projekte u MUSURS-u i u drugom od vrijednih bh. muzeja Zemaljskom muzeju u Sarajevu – dio je čestitke.
Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske ove godine obilježava 50 godina postojanja u zgradi koja je sagrađena prije 130 godina, navodi se na Instagram profilu Američke ambasade.
– Prekrasna zgrada koju je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila nacionalnim spomenikom. Pomažemo u finansiranju zaštite i restauracije ove divne zgrade financiranjem iz Američkog fonda ambasadora za očuvanje kulture – stoji u objavi zajedno sa videom u kojem američki ambasador Nelson čestita nepostojeću 50. godišnjicu.
Ono što se danas naziva Muzej savremene umjetnosti RS-a nije ista kulturna ustanova koja je osnovana davne 1971. godine. Tada je odlukom Skupštine Banje Luke osnovana Umjetnička galerija u Banjoj Luci. To joj je bio zvanični naziv. Osim toga, ni po sadržaju ni po svojoj djelatnosti, sadašnja kulturna ustanova koja se zove MUSURS nije ista ustanova koja je osnovana ‘71. godine.
Umjetnička galerija Banja Luka prvo je 1994. godine odlukom tadašnje vlasti u Banjoj Luci postala Galerija likovnih umjetnosti Republike Srpske. Upravo zbog toga što galerija više nije bila galerija, entitetske vlasti koristeći njen prostor i druge postojeće kapacitete u februaru 2004. godine osnivaju praktično novu kulturnu ustanovu ili kako to vole reći “preimenovali” su je u Muzej savremene umjetnosti RS-a.
Ako izostavimo činjenicu da galerija i muzej nisu isto i da Muzej savremene umjestnosti RS-a postoji od 2004. godine, Nelson i Ambasada SAD-a bi valjda trebali imati na umu bar to da RS ne postoji 50 godina.
(Faktor/Saff)
U Federaciji BiH je prošle godine registrovano ukupno 671.369 motornih vozila, što je za 245 manje u odnosu na 2019. godinu, kada ih je ukupno bilo 671.614.
Od ukupnog broja registriranih vozila, 6,7 posto staro je do 5 godina, a 35,6 posto je u kategoriji od 6 do 15 godina. Najviše vozila, čak 57,7 posto, starije je od 15 godina.
Prvi put registriranih vozila lani je bilo 34.013, što je za 39 posto manje u odnosu na 2019. kada je prvi put registrirano 55.715 vozila.
Inače, od ukupno registriranog broja vozila u 2020. godini 87,3 posto odnosi se na putnička, 10,3 posto na teretna, a 2,4 posto na sve ostale kategorije, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku.
(klix.ba)
O Beranama se, posljednjih sedmica, govori i piše na prostoru cijele bivše Jugoslavije, ali ne po dobru, ne po nekom kulturnom ili sportskom uspjehu, ne po pojedincima koji su napravili hvale vrijedan poduhvat. O Beranama se piše kao o mjestu gdje na najgrublji način nacionalizam izbija na površinu, o mjestu gdje ostrašćenost i mržnja postaju vidljivi.
Kada su prije nešto više od deset dana na zidu jedne beranske zgrade osvanuli grafiti uvredljivog sadržaja kojim se bošnjačkom stanovništvu poručivalo, u najmanju ruku, da nisu poželjni opštinske službe su brzo reagovale. Natpisi tipa „Oj, Pazaru, novi Vukovaru“ i slični, iz istog prljavog imaginarija, brzo su obrisani, a sam je načelnik opštine oštro osudio nacionalistički vandalizam.
Međutim, oni koji nešto pomnije prate zbivanja u Beranama upozorili su da je ista zgrada i nekoliko godina ranije bila ispisana sličnim natpisima, a da su u nekim drugim dijelovima grada znali počesto osvanuti grafiti koji glorificiraju četničkog vojvodu iz Drugog svjetskog rata Pavla Đurišića. Njega historija pamti kao jednog od najvećih zločinaca tog perioda, a lično je odgovoran za pokolj desetak hiljada Bošnjaka Bosne i sjeverne Crne Gore, čime se i sam „pohvalio“ u dopisu kojega je poslao Draži Mihailoviću lično 11. januara 1943. godine.
Priča o Beranama, kao mjestu gdje se četništvo glorificira, nastavljena je i prošlog petka kada je opštinsko vijeće donijelo odluku da jedna od gradskih ulica dobije ime po ratnom zločincu Ratku Mladiću. Čim je odluka objelodanjena javnosti izazvala je lavinu reakcija u kojima se takvo ponašanje osuđuje, a na koncu je i sam predsjednik opštine Dragoslav Šćekić rekao kako neće potpisati prijedlog da Ratko Mladić dobije ulicu.
Glavni beranski imam Rahim Muratović u tom gradu živi i radi već 37 godina i u razgovoru koji smo vodili kaže kako je naviknut na takva dešavanja. Posebice na provokacije s grafitima i sa prijedlozima da se Pavlu Đurišiću podigne bista. Ovim posljednjim dešavanjima, među kojima je i usvajanje prijedloga na opštinskom vijeću da Ratkjo Mladić dobije ulicu u Beranama, pomalo je iznenađen. Ipak, kada pomnije sagleda situaciju stiče utisak da su sve to „inicijative“ koje dolaze „sa vrha“ i ubijeđen je kako pravoslavci Berana niti misle niti se osjećaju kao autori grafita i predlagači preimenovanja ulica.
Pokušaj podizanja spomenika Pavlu Đurišiću
„Da vam kažem, prvo muslimani i ja lično i muslimani Berana malo smo i navikli na takve i slične situacije, sa tim živimo odkad znamo za sebe. Nije samo to o čemu se sada govori, bilo je i prije nekoliko godina i pokušaj podizanja spomenika zloglasnom četniku Pavlu Đurišiću u Beranama. Bilo je i tih grafita i ranije i onda kada su izbori, prolaze one kolone sa raznim paraloma ‘selite se Turci’ i podizanjem tri prsta. Mi živimo sa tim. Živeći sa tim ljudima u Beranama mislim, ne znam, stekao sam neki dojam da je ipak to počinila manjina obzirom da u Beranama ima puno i dobrih ljudi s kojima mi komuniciramo i koji to ne podržavaju, koji imaju veoma lijep život sa muslimanima Berana. Hoću reći, da je to, ipak, jedan manji dio ovog stanovništva koji zagovara te grafite i neki koji nisu za suživot sa muslimanima“.
Kako je došlo do toga da opštinsko vijeće prihvati prijedlog da se po Ratku Mladiću imenuje ulica u Beranu i Muratoviću ostaje enigma, ali poznajući čovjeka koji je bio predlagač, i njegovu historiju u političkom životu grada, sumnja kako iza svega stoji promišljena politička odluka.
„Ovo oko ulice, vjerujte imao sam dosta kontakata sa pravoslavcima i svi to osuđuju. Stičem utisak da nekako od glave, što bi narod rekao, to smrdi. Pazite, taj čovjek koji je predsjednik komisije od sedam članova za odabir ulica, koliko sad znam, on je sada odbornik u opštini Berane, a prije je bio predsjednik Skupštine opštine, to je velika funkcija i pored predsjednika opštine najveća pozicija. On se javno deklarirao kao četnik i slikao se u četničkoj uniformi i ostale njegove izjave su takve. I takvo pitanje, osetljivo, što su nazivi ulica povjeriti takvom čovjeku, još da bude predsjednik tog organa pa kako da tumačimo? Već da oni koji su ga predložili, konkretno predsjednik opštine i oni koji se pitaju u tom krugu ljudi – šta možemo očekivati od njih. Mene su iznenadili određeni ljudi koji su glasali za to, njih četverica, znajući te ljude ne bih rekao da su oni za to, ali eto oni su digli dva prsta, i dali su tu podršku. Ne znam kako to da komentarišem. Sada se to ućutalo, valjda su shvatili šta su uradili“.
Muratović je ubijeđen da su i predlagač i ljudi oko njega dobro znali da prijedlog neće proći ali su se na takvo nešto odvažili iz jasnog razloga:
„Znali su oni da to ne može proći samo hoće povremno da nas podsjete da ne zaboravimo da su oni tu, da mi nikada imati mira nećemo, da smo mi manjina, da se oni moraju pitati. To je opet neka poruka, i grafiti i Pavlu Đurišiću bista koju su pokušali da naprave – da nas povremeno vrate, da imamo jednu distancu, da podsjete da ima ljudi koji razmišljaju da mi nismo poželjni u ovom gradu“.
Insisitra na tumačenju da su svi događaji djelo jedne male grupe ljudi i da je jedan od motiva takvog ponašanja pokušaj da se naruše dobri međunacionalni odnosi u Beranama.
Cilj narušiti dobre međunacionalne odnose
„Ja vjerujem da većina pravoslavnog življa ovde nije za to i da su oni pozitivni ljudi, dobri komšije, pijemo kafu svaki dan, družimo se. Ali sam od jednog starca čuo ovo: ‘Da se domaćica potrudi da napravi baklavu treba u šerbe kilu šećera staviti, ona stavi i baklava bude super, ali je neko ubacio kašičicu soli u šerbe i to više nije to’. Ili znamo onu narodnu poslovicu da u svakom žitu ima kukolja, to je ono gorko, ružno i dovoljno je samo nekoliko zrncadi da ti sve to pokvari. Ja vjerujem da je to samo mala grupica koja povremeno nam zagorčava ovaj neki mir i lijepi život u Beranama“.
Ipak, neke poteze aktualne crnogorske vlade ne podržava, a izjavama tipa kako je to „apostolska“ vlada daje se na znanje čija je ova država. Crna Gora mora biti građanska država, dodaje, uvjeren kako je to jedini recept za miran suživot.
„Pa on je (Zdravko Krivokapić) sa tom izjavom sve rekao. Treba da znamo, da shvatimo, čija je ovo zemlja i baš kada smo pomislili da je ovo građanska zemlja i imalo je Albanaca i Muslimana i Roma i Hrvata na svim pozicijama, baš ono pravo građanska. Vidite oni sada polako ostaju bez posla. A polako će ponovo apostoli da vladaju, uz sve uvažavanje vjere, ali ako ćemo građansko društvo onda nema vjeri mjesta da vladaju ni apostoli, ni poslanici, ni hodže, ni popovi, jednostavno ne osjaćemo se dobro. Ipak, je nešto drugačije i previše se uvodi sveštenstvo u sve sfere. Pozivaju se na slobodu vjere, jer su izglasali zakon i promijenili su ga. U redu, promjenili su. Ali, nešto previše je to. Dođu političari ovdje, posjete manastir ne posjete islamsku zajednicu. Previše se uvodi sveštenstvo u opštine, u domove zdravlje, u bolnice. Iako sam vjernik malo je to previše“.
Na kraju, Muratović kaže kako je ovo samo jedan od cijelog niza događaja koji dosta govore o namjerama novih crnogorskih vlasti. Najbitnije je da se „osvoji“ popis i da se nakon toga politički Crna Gora desuverenizira.
„Očigledno je da je to prioritet – da i oni koji su se do jučer pisali Crnogorcima da se sada pišu Srbi. Čak vjerujte da ima, gledao sam statistiku, recimo sela ili mahala koje su muslimanske da tu ima dosta ljudi koji su se pisali Crnogorac ili Bošnjak, a po vjeri musliman. Utiču i na nas, na bošnjačko stanovništvo, mada se neće niko pisati Srbinom. Naš broj Bošnjaka se prikazuje manji, ali ne možemo pomoći državi jer ako se pravoslavni živalj ne bude pisao Crnogorac jasno je čemu sve ovo vodi. Da budu manjina, pa se u tom slučaju ide i prema gubljenju državnosti, otkazivanju priznavanja Kosova, pa isključenju iz NATO-a. Svi pokazatelji idu u tom pravcu“.
Jasmin Agić (Al Jazeera)
Generalni direktor "Elektroprivrede Republike Srpske" Luka Petrović izjavio je da će povećanje cijene električne energije biti minimalno i naveo da će potrošaču koji ima račun od 50 KM povećanje iznositi manje od dvije marke.
Petrović je istakao da se to povećanje neće desiti svim domaćinstvima u Republici Srpskoj, te da je intencija da privredni subjekti koji troše ne više od 35.000 kilovatsati cijena električne energije bude smanjena, jer je sada visoka. Njima će doći do smanjenja cijene do desetak odsto u ukupnom računu.
– Naše opredjeljenje je da povećanje cijene bude najminimalnije što može, jer pratimo politiku Vlade Republike Srpske i nastojimo da osnažimo status energetski zaštićenog kupca – naglasio je Petrović za ATV.
On je pojasnio da niskim cijenama u odnosu na proizvodne “Elektroprivreda” godišnje gubi 30 miliona KM, odnosno mora da ih nadomjesti iz nekih drugih izvora kako bi stanovništvo uspjelo da dobija struju po povoljnoj cijeni.
– Što se tiče drugog pristupa, tržišnog, kada bismo tu istu električnu energiju prodavali na tržištu BiH ili Balkana, mi bi u budžetu imali 90 miliona KM. Mi na taj način ublažavamo svoje subvencije – naveo je Petrović.
On je istakao da je do poskupljenja moralo doći jer postoje jasne procedure i zakoni u Republici Srpskoj u slučaju kada neki od regulisanih proizvođača električne enrgije, a ima ih pet – dvije termoelektrane i tri hidroelektrane, dobije ili mu se odobri povećanje cijena električne enrgije.
– To se mora u određenom procentu prenijeti na javno snabdijevanje, koje se sastoji od domaćinstava i privatnih preduzetnika koji godišnje ne troše više od 35.000 kilovatsati električne energije. To je učešće od 45 odsto javnog snabdijevanja u tom odobrenom povećanju cijena električne energije – pojasnio je Petrović.
Iz opozicije oštre kritike na račun povećanja cijene električne energije
Član Predsjedništva SDS-a Nedjeljko Glamočak istakao je kako je najavljeno povećanje cijene električne energije u doba pandemije, kada ljudi svakodnevno ostaju bez posla, "čista bahatost i zločin prema sopstvenom narodu".
"Ponovo će Elektroprivreda RS-a svoju nesposobnost u upravljanju resursima koje nam je dala priroda platiti našim novcem, dok vlast godišnje trpa milione KM u džepove vlasnika mini hidrocentrala na osnovu naknade za obnovljive izvore energije koji, pored što nam uništavaju rijeke, uzimaju i crno ispod nokta naših građana", naglasio je Glamočak.
On je kazao da građani više neće ćutati dok vlast uvodi nove namete kako bi pratila svoju nesposobnost preko leđa građana Republike Srpske.
"Prirodna bogatstva, prije svega rijeke i rudna bogatstva, kao i naslijeđena elektoenergetska infrastruktura iz bivše države bi trebali biti garant da struja bude jeftin energent za naša domaćinstva. Luka Petrović ponovo priča o tržišnoj cijeni struje za domaćinstva. To je kao kad bi vlast Saudijske Arabije svojim građanima uvela tržišnu cijenu na naftu", objasnio je Glamočak.
On je kazao da je elektroenergentski sektor postao leglo javašluka i poligon za partijska uhljebljavanja i sumnjive nabavke.
"Građani godinama plaćaju naknade za obnovljive izvore energije gdje vlasnici mini hidroeletrana uništavaju naše rijeke za ogroman profit. Za svake izbore u javna preduzeća, hidroelektrane i termoelektrane, se zaposli armija partijske vojske SNSD-a. Dvorske firme dobijaju milionske tendere za poslove koji vrijede desetostruko manje. I sad cijenu javašluka Luka Petrović želi da svali na leđa građana. Neka zna da neće moći", zaključio je Glamočak.
(6yka.com)
Okružni sud u Banja Luci donio je 28. januara ove godine pozitivnu presudu za odbranu rijeka Neretve i Igaščice čime je uvažio tužbu podnesenu od strane Centra za životnu sredinu pripremljenu u saradnji sa Arhus centrom u BiH, te poništio sporno rješenje Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstva i ekologije RS kojim je nosilac projekta Male hidroelektrane „Marvel“ d.o.o. Kalinovik, oslobođen obaveze da izradi Studiju uticaja na životnu sredinu za Hidroenergetski sistem (HES) „Gornja Neretva“ Faza I, koja podrazumijeva izgradnju MHE Grebenac Ušće, MHE Mjedenik i MHE Igrašica na rijekama Neretva i Igaščica u opštini Gacko.
Iz Centra za životnu srediu kažu da ova presuda znači da će Ministarstvo morati donijeti novo rješenje kojim se nalaže izrada Studije uticaja na životnu sredinu, a potom će ista biti stavljena na javni uvid te će stručna i šira javnost dobiti priliku da iznese svoje komentare, sugestije i primjedbe.
Za to vrijeme investitor ne smije početi sa gradnjom dok god ne obezbijedi sve potrebne dozvole kao što su ekološka, urbanistička i građevinska i to pod uslovom da Studija uticaja na životnu sredinu bude odobrena.
Nina Kreševljaković, pravna savjetnica Aarhus centra u BiH pozdravlja ovu presudu, jer ukazuje na sve negativnosti pristrasnog postupanja Ministarstva u ovakvim slučajevima koji mogu biti pogubni po životnu sredinu, te nalaže obavezu da se prije ishodovanja bilo kakvih dozvola ispita uticaj projekta na prirodu.
"Sa nadom da ćemo dobiti još ovakvih presuda, sigurna sam da ćemo odbraniti naše rijeke od najezde pojedinaca koji se bore samo za svoj profit”, istakla je ona.
Kako je dokazano sudskim procesom, Ministarstvo nije postupilo u skladu sa zakonom kada je ishodovalo sporno rješenje, jer se njemu navode samo tvrdnje da je analizirana dostavljena dokumentacija i da su razmatrana mišljenja, te da je utvrđeno da predmetni hidroenergetski sistem navodno neće imati značajan uticaj na životnu sredinu. Međutim, izostali su razlozi i dokazi koji ukazuju na zakonitost mišljenja, a time i odluke. Sud u konačnici utvrđuje da nije samo došlo do nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i nepravilne primjene materijalnog prava, već da sporno rješenje sadrži nedostatke koji sprječavaju ocjenu njegove zakonitosti u upravnom sporu pred sudom.
Iz Centra za životnu sredinu napominju da ono što je sud takođe smatrao spornim jeste i činjenica da je Ministarstvo navelo u osporenom aktu da hidroenergetski sistem neće imati značajan uticaj na životnu sredinu uz uvažavanje svih dostavljenih mišljenja uprkos činjenici da se u jednom od dostavljenih mišljenja od strane Republičkog zavoda za zaštitu kulturno- istorijskog i prirodnog nasljeđa navode brojni negativni uticaji ovog hidroenergetskog sistema na životnu sredinu ovog područja.
U navedenom mišljenju se pominje kako će ovaj hidroenergetski sistem dovesti do promjene predjela i uticaja na vodne ekosisteme, te da će doći do promjene prirode u smislu ambijentalne vrijednosti.
Također, dodaje se da je gornji tok rijeke Neretve od Uloga do samih izvora je jedno od najvećih, najvažnijih i najočuvanijih staništa potočne pastrmke Salmo truutta Lennaeus, te je jedna od najvažnijih mjera zaštite i očuvanja tog područja zaštita posebnih staništa, tzv. ribljih plodišta. U konačnici, Zavod navodi kako je gradnja hidroenergetskog objekta sistema HES „Gornja Neretva“ Faza I u suprotnosti sa načelima očuvanja i zaštite prirode što je sud posebno cijenio kod donošenja presude.
Sud navodi kako bi "Ministarstvo da ugodi svima, ne samo pomenutom Zavodu nego i investitoru, time što bi u svom rješenju spojilo ono što je nespojivo, rekavši da predmetni hidroenergetski sistem navodno neće imati značajan uticaj na životnu sredinu, ali i da se striktno uvažavaju sva naprijed navedena mišljenja".
Zbog svih navedenih razloga, sud je naložio da se sporno rješenje Ministarstva poništi i donese novi upravni akt uvažavajući pravno shvatanje i primjedbe suda.
(6yka.com)
Roditelji djece područnog odjeljenja Prve osnovne škole Srebrenica u Potočarima u otvorenom pismu direktoru Prve osnovne škole u Srebrenici, navode kako duže od tri sedmice u ovoj školskoj godini djeca ne pohađaju nastavu zbog problema sa zagrijavanjem učionica, javlja Anadolija.
“Taj problem traje još od prošle školske godine, tačnije od marta 2020. i nije se pojavio sedam dana prije zimskog raspusta kako vi tvrdite u vašim izjavama. Bezbroj puta smo ukazivali na probleme u ovoj školi, počevši od neuslovnih učionica u kojima borave naša djeca, nedostatka fiskulturne sale, do posljednjeg problema sa grijanjem. Slali smo dopise, zahtjeve, o tome vas je redovno obavještavalo i rukovodstvo ovog odjeljenja, ali vi ste to vješto ignorisali i sve se završavalo na praznim obećanjima. Zašto“, pitaju se roditelji u pismu.
Navedeno je kako se reaguje tek onda kada roditelji izgube strpljenje i protestima traže ono što je normalno u svakoj drugoj školi u 21. vijeku, a to su normalni uslovi za rad, sticanje znanja i boravak djece koja su budućnost ovog grada i države Bosne i Hercegovine.
“Ali, očigledno da vama i nije toliko stalo do budućnosti 140 učenika ovog odjeljenja, 140 novih inženjera, učitelja, nastavnika, profesora, pravnika, ekonomista, menadžera, a vi svojim ponašanjem stojite na putu da oni to i postanu. Natjerali ste nas da na ovakav način tražimo prava za našu djecu. Zar je previše to što tražimo”, ističu, između ostalog, roditelji.
Pozvali su na podnošenje ostavke ukoliko se zadaci ne mogu obnašati na primjeran način.
“Dajemo vam prostor da nam kažete zbog čega se manipuliše djecom i nama roditeljima? Obrazovne institucije trebaju pružati zaštitu i sigurnost djeci, a ne skrnaviti njihovu sadašnjost, a šta tek onda da očekujemo u budućnosti? Bahatost i ponašanje slično vašem? Zapitajte se! Mi više nemamo strpljenja“, zaključili su roditelji djece koja pohađaju nastavu u područnom odjeljenju Prve osnovne škole Srebrenica u Potočarima.
(6yka.com)
Čak je i veliki Google odlučio nuditi šestomjesečne kruseve, koji bi bili prihvaćeni kao fakultetska diploma.
“Fakultet nisam htio upisati, jer nisam siguran da bih imao puno koristi od njega”, kaže 22-godišnji trgovac Amir Hadžić. “A kako moja porodica nije baš bogata, nisam mogao priuštiti da četiri godine ne radim dok studiram”, dodaje.
Ipak, karijeru u lancu regionalnih trgovina ne namjerava graditi.
“Skupljam novac kako bih upisao neki od kurseva programiranja ili web dizajna. Vidim da se takvi poslovi dosta traže, a to je nešto što mogu raditi paralelno sa mojim svakodnevnim poslovima. Znam neke ljude koji rade kao programeri, biraju šta će raditi i gdje. A isto tako znam ljude sa fakultetima koji sa mnom rade u prodavnici, na kasi, jer nisu mogli naći posao u svojoj struci”, kaže Hadžić.
On nije jedini koji slično razmišlja, što pokazuje sve veći broj institucija koje za mnogo manje vremena u odnosu na fakultete nude obrazovanje u oblastima koje bi u teoriji trebale biti karta za unosnije poslovne prilike.
Jedna od poznatijih takvih obrazovnih institucija je ITAcademy, koja nastavu nudi u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Rumuniji, Moldaviji, Ukrajini i SAD-u, a zahvaljujući online sistemu praćenja programa polaznici su iz 120 zemalja svijeta, kaže Arijana Aladžuz iz LINK Groupa, pod kojim ITAcademy djeluje. Broj zemalja u kojim je ITAcademy prisutan i broj zemalja iz kojih polaznici prave nastavu pokazatelj je da sve veći broj mladih ne žele ili nisu u mogućnosti da se posvete višegodišnjem studiju.
Stručno usavršavanje
Aladžuz ističe da profesionalno usavršavanje na ITAcademy traje godinu dana, gdje polaznici stječu svjetski priznate certifikate po uspješnom završetku programa te da su programi obuke usko specijalizirani za konkretan posao u IT sektoru i u ponudi su zanimanja sa najvećom potražnjom na tržištu rada.
“Riječ je o praktičnoj nastavi i radu na realnim projektima što polaznike priprema za rad odmah po završetku obuke. Plan i program se kontinuirano ažurira i prati razvoj tehnologije i trendova, a u sklopu cjeloživotnog sistema učenja koji je ITAcademy razvila za svoje polaznike dalja nadogradnja je potpuno besplatna. Pored IT vještina polaznici akademije usavršavaju strane jezike, lične i poslovne vještine koje im osiguravaju što bolje prilike u razvoju karijere”, dodaje ona.
“ITAcademy mogu upisati mladi IT talenti već od 13 godina, brojni srednjoškolci i studenti također uspješno završavaju ovaj program, nezaposlene osobe svjesne perspektivnosti ovog zanimanja, veći broj polaznika zrelije životne dobi koji žele dalje napredovati u karijeri i ići u korak sa vremenom. Način praćenje nastave na ITAcademy je prilagođen svačijem predznanju, tempu napredovanja, slobodnom vremenu i drugim obavezama. Shodno stalnom rastu potražnje i zarade IT stručnjaka, digitalizaciji koja zahtjeva veći nivo IT pismentosti i u drugim strukama, raste i interesovanje polaznika”, kaže Aladžuz.
Odluka o kraćem, fokusiranom obrazovanju u odnosu na klasični fakultet nije samo trend prisutan u zemljama regije ili zemljama koje imaju visoku stopu nezaposlenosti.
Posao u Googleu
Čak je i veliki Google odlučio nuditi šestomjesečne kruseve, a koji bi potencijalnim uposlenicima nudili priliku da se obučavaju u oblastima koje su tražene, za samo dio vremena potreban za stjecanje diplome. Kompanija će certifikate Google Learning Certificates, koji se dobiju po uspješnom završetku obuke, vrednovati kao diplomu četvorogodišnjeg studija, za iste pozicije u kompaniji. Ovu ideju sve više podržavaju i druge velike tehnološke kompanije.
Za sve veću popularnost kurseva koji traju dosta kraće od klasičnog visokoškolskog obrazovanja dijelom su krivci i same ustanove za formalno obrazovanje.
Visoko obrazovanje širom svijeta je u teškoj krizi i ne nazire se neko rješenje u skorije vrijeme, smatra dr. Vedran Ljubović, vanredni profesor na Elektrotehničkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Poslodavci sve više traže fakultetsku diplomu za poslove za koje ona objektivno nije potrebna, pravdajući to “filtriranjem neozbiljnih kandidata”, a time ne samo da poslodavac bježi od odgovornosti selekcije najboljeg radnika, nego se produbljuju i klasne razlike, jer čak i ako je studij besplatan (a kod nas je daleko od besplatnog, obično se ne uzima u obzir smještaj u domovima, hrana, prevoz, knjige, laptop i tako dalje) neki ljudi naprosto ne mogu sebi priuštiti da ne rade nekoliko godina za vrijeme studija, ističe profesor Ljubović.
“Vođeni time, a i sveopštom moralnom degradacijom društva i obrazovanja, studenti masovno upisuju studij radi sticanja (boljeg) posla a ne iz iskrene želje za znanjem. Uz ovo ide vrlo opasno ubjeđenje novih generacija da studij treba da bude jedno zabavno i generalno ne-stresno iskustvo, da oni imaju pravo na diplomu jer bez nje ne mogu raditi posao koji žele, a njihova želja je naravno važnija od svega ostalog, a pogotovo od proste životne realnosti da ‘bez muke nema nauke’. Samim time profesori koji od studenata traže znanje bivaju proglašeni za zlikovce i sadiste, bez obzira koliko su oni znanja pružili i koliko su se potrudili da ga prenesu, pa im se prilijepe i drugi, često potpuno izmišljeni nedostaci”, kaže stručnjak sarajevskog ETF-a.
Loše navike
U svemu ovome studenti imaju svesrdnu podršku i čak podsticaj neobjektivnih i pretjerano zaštitnički nastrojenih roditelja, dodaje.
“Čak i kada je student svjestan da je pao ispit zato što nije učio, roditelj ga ubijedi da je nekako profesor kriv za to. Ovakvo razmišljanje upravo vodi ka masovnoj pojavi plagijarizma, prepisivanja na ispitima i drugih oblika neetičnog ponašanja”.
Ali u svemu ovome najveći krivci su akademski radnici to jeste profesori, smatra dr. Ljubović.
“U velikoj većini slučajeva oni žive u nekom svom idealiziranom svijetu, pridržavajući se kao za slamku spasa nekih principa i kriterija od prije 100 i više godina koji su u okruženju koje sam opisao žalosno prevaziđeni. Oni tvrde da ih tržište rada ne interesuje i da se bave isključivo znanjem, a istovremeno daju trivijalne ispite sa ponovljenim pitanjima, na spomenuti plagijarizam i prepisivanje žmire, ubjeđujući sebe i druge da su dobri rezultati na ispitima posljedica njihovog kvalitetnog rada. Većina profesora ozbiljno se bavi isključivo naučnim radom, a obrazovanje doživljavaju kao neki sporedni efekat nauke, ograđujući se od pedagogije kao nauke koja se bavi podučavanjem djece a ne odraslih osoba (pedos = dijete)”.
Ovo je naravno izvrsno za studente koji i žele akademsku karijeru, smatra profesor Ljubović, ali ostali studenti objektivno ne steknu znanja koja su im potrebna za sutrašnje radno mjesto.
Rang liste
Pa se kasnije dešava da poslodavac istovremeno traži diplomu za radno mjesto i degradira njenog nosioca tvrdeći da ga fakultet nije ničemu korisnom naučio, dodaje.
Profesor Ljubović podsjeća da je manje poznato da se takozvane rang-liste univerziteta formiraju isključivo na osnovu naučnih postignuća pojedinih uposlenika. Nerijetko se dešava da bogati univerziteti dovedu nekog nobelovca ili priznatog naučnika iz siromašnih zemalja i time sebi bukvalno “kupe” mjesto na rang-listi.
Tako je na univerzitetima iz Kine rašireno masovno objavljivanje članaka u časopisima i na konferencijama koje ostatak svijeta ne priznaje, ali po bibliometrijskim kriterijima to dovodi do visokog rangiranja i tako dalje. Zatim se objektivno loš nivo obrazovanja na “visokorangiranom univerzitetu” uzima kao nekakav kriterij za one koji možda nisu visoko rangirani, ali se trude ponuditi kvalitetno obrazovanje, govori profesor sarajevskog ETF-a.
“Sve ovo vodi ka vrlo raširenom, a po mom mišljenju pogubnom shvatanju, da je univerzitet neka vrsta socijalne mreže čiji je osnovni cilj upoznavanje budućih poslovnih partnera i gradnja veza, a obrazovanje i ostalo što se dešava je sekundarno. Pitam se, zar ne bi bilo onda jeftinije za društvo da studentima uplati neki kamp?”, kaže profesor Ljubović.
Donkihotovska borba
“Zbog svega navedenog, pojedinci koji na univerzitetu pokušavaju studentima prenijeti znanja bitna za njihovo buduće zaposlenje, i koji shvataju kao svoju dužnost i objektivno ispitivanje i ocjenjivanje studenata (traženje demonstracije stečenog znanja), vode pravu donkihotovsku borbu protiv ostatka društva: protiv studenata, roditelja, svojih indolentnih kolega, osnivača univerziteta, pa čak i poslodavaca koji generalno imaju ponižavajući odnos prema visokom obrazovanju, odnosno ne prepoznaju pozitivne trendove u njemu”.
Što se tiče acikličnog obrazovanja (kurseva), to je svakako dobro rješenje za profesije koje objektivno ne zahtijevaju fakultetsku diplomu, a to su mnoga zanimanja, posebno u našoj regiji, smatra profesor Lubović. Međutim, istovremeno s ovim ide i jedno strahovito degradiranje onih profesija koje su toliko kompleksne da je realno ipak potreban kvalitetan višegodišnji studij, kao što su inženjerstvo, medicina i slično, dodaje.
“Privatnici zapošljavaju ljude bez fakulteta, koji su na tom nivou i plaćeni, a zatim od njih očekuju da posjeduju fakultetski nivo znanja. Pojavljuju se kvazi-stručnjaci bez validnih diploma čije se mišljenje u javnosti uzima kao važnije od onih koji su diplomu stekli vrijednim radom i tako dalje. Nemam ništa protiv kurseva, ali treba se znati koje vrste poslova se mogu raditi sa kursom, a za koje je ipak potrebna diploma”, smatra profesor Ljubović.
Ovaj profesor na Elektrotehničkom fakultetu napominje da mlada osoba koji razmišlja o upisivanju kursa treba biti vrlo oprezna jer, koliko god anarhije i haosa vladalo u visokom obrazovanju kod nas, situacija sa “obrazovanjem odraslih” je daleko gora.
“Ne postoji nikakva kontrola niti nadzor, ne postoji akreditovanje, ne postoji priznavanje izdatih certifikata. Kandidat se treba najprije raspitati za renome i kredencijale instruktora, prostorne kapacitete, dostupnost opreme i učila (za kurseve za koje je to potrebno) i ozbiljnost organizacije koja ih drži – da se ne desi da firma bankrotira prije kraja kursa. Treba znati da kursevi koji ispunjavaju ove uslove u pravilu nisu nimalo jeftini, odnosno u rangu su sa cijenom jednog semestra nekog fakulteta”, navodi profesor Ljubović.
Mario pejović (Al Jazeera)
