Tranzicijske ‘age Sarajlije’ svojim apartmanima na Bjelašnici zagađuju Vrelo Bosne.
“Brate, nema boljeg pića od vode”, čuvena je rečenica proslavljenog glumca Mustafe Nadarevića u nezaboravnom filmu Miris dunja. Briljantan (kako jedino i dolikuje tom glumačkom geniju) u ulozi ratnog švercera Mustafe, koji u opasno vrijeme, u doba njemačke okupacije u Sarajevu, trguje tuđom mukom i imecima, a kasnije će se ispostaviti – i glavama i ljudskim tragedijama, divi se čarima vode nakon noćnog akšamluka sa svojim njemačkim pajdašima na čuvenom sarajevskom Vrelu Bosne, nadaleko poznatom, opjevanom izletištu i jednom od najčuvenijih izvora na cijelom Balkanu…
Kakva simbolika – i misli i mjesta!
Vrelo Bosne je oduvijek, kažu, još od rimskog doba, bilo poznato po čuvenoj vodi, i izvorskoj i termalnoj, ljekovitoj. Sarajevo je baš zbog glasovitog Vrela Bosne i danas jedan od rijetkih glavnih gradova čiji stanovnici koriste pitku vodu iz gradskog vodovoda. O ljepoti i kristalnoj čistoći izvora podno Igmana pjevale su se pjesme i nadaleko se prepričavala njihova ljepota, a pedantni stručnjaci Austrougarske monarhije su još prvih godina vladavine Bosnom utvrdili i zapisali da su to najzdraviji izvori u čitavoj tadašnjoj carevini. Do prije dvadesetak godina, kad je flaširana voda širom svijeta već “stekla pravo građanstva”, niko ozbiljan u Sarajevu nije ni pomišljao na nekakav biznis prodaje vode jer se to tada činilo prilično apsurdnim, pomalo i smiješnim poslom. Nikome ni na um nije padalo da će se u gradu ispod Igmana i Trebevića nekad baš istinski kupovati voda.
A onda nas je iz zasjede, sasvim nespremne,dočekala novopečena, razorna političko-tajkunsko-tranzicijska elita…
Posljedice opasnog trenda elitne gradnje
Kad su polovinom juna 2010. godine mediji objavili kako su izvorišta ispod Igmana zagađena, među stanovnicima Sarajeva zavladala je panika, pa su ljudi počeli kupovati zalihe vode još prije nego što su nadležne inspekcije potvrdile informaciju o kvalitetu. Bila je to prva “uzbuna” tog karaktera u Sarajevu.
A kad su stručnjaci, uprkos gromoglasnoj šutnji kantonalnih vlasti, potvrdili da je ključni zagađivač izvorišta novo elitno apartmansko naselje na planini Bjelašnici, a posebno vile u samoj vodozaštitnoj zoni na Vrelu Bosne i Ilidži, u javnosti je buknuo bijes. Građani su bili uvjereni da tadašnja kantonalna vlada skriva ovaj problem zato što su među vlasnicima tih objekata mnogi politički kapitalci iz samih vrhova vlasti.
Predstavnik Udruženja “Akcija građana” Darjan Bilić je u tim danima građanske srdžbe prvi put javnosti pokazao da na olimpijskoj Bjelašnici niče jedan fenomen, koji je daleko iznad zakona i koji će, kako je vrijeme i pokazalo, biti nemoguće zaustaviti.
“Svi znamo da je stanje katastrofalno. Postoje dokazi da je uzrok neadekvatna kanalizaciona mreža, da su apartmani i hoteli, koji su napravljeni gore, skopčani na dotrajalu kanalizacionu mrežu koja je izgrađena za olimpijadu”, upozoravao je tada Bilić. “Nadležni iz Zavoda za javno zdravstvo nam govore da su uzrok zagađenja veprovi, ptice, sove i ostale životinje, koje žive na Igmanu i Bjelašnici. Ja mislim da je to objašnjenje u najmanju ruku smiješno.”
Krajnji neukus, kojim je arogantna novopečena bosanskohercegovačka aristokratija narušila ljepotu Bjelašnice, nije bio najrazornija posljedica tog opasnog trenda elitne gradnje. Pravu maniju “dizanja” elitnih objekata u slivu vodozaštitne zone, institucije nisu ni pokušale spriječiti. Umjesto sankcija i kazni, kantonalni zvaničnici, poput tadašnjeg ministra privrede Abida Šarića, nudili su neodređene i maglovite nagovještaje rješavanja problema zagađenosti izvorišta.
“Nemoguće je u ovom trenutku naći rješenje u kratkom roku, ali sigurno, to je zadatak koji slijedi i koji će se u narednih možda i desetak godina, rješavati, ali bitno je da se odrede aktivnosti i rokovi za njegovo rješenje”, obećavao je tada prvi čovjek kantonalnog ministarstva privrede.
‘Fekalni nusprodukti’
Deset godina kasnije niko se više i ne sjeća kakve je to aktivnosti i rokove Šarić najavljivao, ali situacija je u toj deceniji eskalirala do te mjere da su u septembru 2020. godine na izvorištima rijeke Bosne pronađene bakterije kao direktna posljedica zagađenja na Bjelašnici i Igmanu. Ukratko – na izvorima pod Igmanom potvrđeno je postojanje fekalija, čiji su tragovi i ranije uočavani prilikom kontrole vode!!!
Kanalizacija, koja je i prije deset godina bila sasvim nepouzdana i nedovoljna za nove objekte, primila je sve moguće vodove sa hotela i iz apartmana izgrađenih posljednjih godina. Pored nešto više od 1070 apartmana u 34 objekta, koji su izgrađeni od 2005. godine, trenutno je u toku izgradnja još 11 objekata, sa 275 apartmana. Svi ti objekti spojeni su na istu onu kanalizacionu mrežu, koja je još u vrijeme stolovanja Šarića na mjestu kantonalnog ministra prije deset godina bila preopterećena.
Cijevi pucaju, fekalije se izlijevaju i ulaze direktno u vodotokove, koji vode prema izvorištima na Vrelu Bosne. I dok vlade u kontinuitetu daju milione maraka za puteve, vodovode, gasovode i druge infrastrukturne objekte, najosjetljiviji problem masovne “elitne gradnje” na Bjelašnici ostaje neriješen.
U Bjelašnicu je, kažu dobro upućeni, za razne infrastrukturne projekte dosad skršeno blizu 40 miliona maraka iz budžeta Kantona Sarajevo. Razlozi ovakve rastrošnosti mogu se vidjeti čak i površnim uvidom u strukturu vlasnika objekata u Babinom Dolu. Visokopozicionirani funkcioneri, stranački lideri, ministri, poslanici, direktori javnih preduzeća i drugi ovovremeni moćnici zagospodarili su nekadašnjom olimpijskom ljepoticom, a sva budžetska sredstva, koja se usmjeravaju u izgradnju tih objekata i infrastrukture, pravdaju se razvojem skijališta i zimskog turizma.
Kako je niz posljednjih zimskih sezona zbog raznih razloga, uglavnom zbog nedostatka snijega, ocijenjen neuspješnim, vrlo je logično pitanje zašto kantonalne vlade godinama ulažu u neperspektivne i neodržive projekte razvoja turizma, što je matematički – brojkama – vrlo lako dokazati. Odgovor može biti samo jedan – izdašno se ide na ruku tranzicijskoj elitnoj klasi u njihovom “ovladavanju” prirodnim i turističkim resursima zemlje i što bržem usvajanju bogataških navika ljudi sa zapada.
Posljedice su, sad je to već sasvim izvjesno, bolne. Novopečene, tranzicijske “Age Sarajlije” su se, u stalnom dokazivanju sopstvene veličine, sa Ilidže pokraj Sarajeva očigledno izmjestile u nedodirljive apartmanske visine na olimpijskim planinama. Zahvaljujući njihovim “fekalnim nusproduktima”, sjećanje na bistre izvore i čiste rijeke oko Sarajeva za kratko vrijeme će ostati da živi samo u sevdalinkama, a Sarajke i Sarajlije će, sa svojim ibricima i i bokalima, po hladnu i svježu izvorsku vodu ići u obližnje granape i samoposluge.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Amir Sužanj (Al Jazeera)
Na promjene cijena proizvoda na tržištu tokom i nakon pandemije ukazao je član UO Kantonalnog udruženja privrednika SBK i potpredsjednik Skupštine Federalnog udruženja privrednika Salem Ekmeščić koji je kazao da će cijene rasti, a kupovna moć ljudi padati.
Ekmeščić je ujedno i vlasnik firme EZ iz Busovače, a u razgovoru za Klix.ba je kazao da država nema sluha za privrednike koji pokušavaju održati radna mjesta, fabrike i kontinuitet poslovanja, dok cijene nabavke na tržištu nekontrolisano rastu.
"Radimo kako znamo, ali sirovine na tržištu poskupljuju za više od sto posto. Prijevoz jednog kontejnera prije je bio od 1.500 do 2.000 eura, a sada je to 8.000 eura. Sigurno je da u narednom periodu građani mogu očekivati poskupljenja, dok kupovna moć ljudi pada, cijene će rasti. Sve to će rezultirati manjom prodajom, privreda u našoj državi će doći u još složeniju situaciju, a vlasti i organi na svim nivoima ne poduzimaju nikakve adekvatne aktivnosti", kazao je Ekmeščić.
Dodao je kako država samo planira raspodjelu kreditnih zaduženja kao socijalnu pomoć privrednicima i ne razmišlja o dugoročnim mjerama pomoći privredi.
"Mora se praviti ambijent da privrednici rade u ovakvim uslovima. Oni slabo razgovaraju s privrednicima, ne žele čuti naše prijedloge koji bi olakšali i nama i njima", dodaje Ekmeščić.
Pojasnio je da njegova fabrika koja proizvodi i dezinficijense ima poteškoće i pri uvozu medicinskog alkohola za koji samo BiH u zemljama regije plaća akcize. Cijena akcize po jednom litru iznosi 15 KM.
"To su sredstva koja vam se nakon nekog vremena vrate. Procedura je toliko komplikovana da se mi kao firma ne upuštamo u to. Za te akcize mi trebamo kredit od 2-3 miliona KM, pitanje je kada bi se vratilo... Imali smo dosta poslovnih prilika, ali nismo se u to upuštali. Ne izvozimo robu, a sva ta procedura za ukidanje akciza na medicinski alkohol se vodi mjesecima. Sve druge zemlje su oslobodile alkohol od akciza. U Hrvatskoj smo imali kontakt s ministrom zdravstva i čovjek nije mogao vjerovati da je u BiH još uvijek tako", pojašnjava naš sagovornik.
Jedan od poteza, osim ukidanja akciza, koji bi država mogla uraditi da olakša privrednicima je i brži način prolaska kamiona na carinskim terminalima. S obzirom na to da je transport robe skup zbog zagušenja granica, pa iz BiH do Zagreba ili Niša kamionu umjesto jednog treba čak dva-tri dana, Ekmeščić smatra da carinske službe trebaju više raditi te da je potrebno unaprijediti promet na granicama, čime bi troškovi transporta bili 10 posto niži.
"Pogrešno je i tumačenje Malog Schengena. Samo naša firma, a vjerovatno i druge, za kratko vrijeme bi mogla podići proizvodnju i do 30 posto, a samim tim bismo imali manje troškove. Vlast nema dovoljno kontakta s privredom, sve im je bitnije od privrede za koju tolike kredite dižu da je spašavaju", kaže Ekmeščić.
Na kraju je dodao da se priča o ukidanju parafiskalnih nameta, a s druge strane ulazak vozila za snabdijevanje u gradove još uvijek se naplaćuje. Kao primjer je naveo Lukavicu gdje je potvrda ranije koštala 300, a sada košta 600 KM", zaključio je Ekmeščić u razgovoru za Klix.ba uz konstataciju da je poduzimanje konkretnih mjera što prije od velikog značaja za privredu u vrijeme pandemije, ali i nakon pandemije.
(klix.ba)
Miloš Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA) Univerziteta u Lajdenu koji već godinama na društvenim mrežama Tviter i Fejsbuk objavljuje zanimljive mape vezane ne samo za region, već i Evropu i svijet. Sada je mapirao mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima više ne žive maloljetnici, mladi ispod 17 godina.
Mapa pokazuje poražavajuću brojku- čak 8% svih katastarskih naselja nemaju ni jednog maloljetnika. Riječ je o 804 naselja koja ulaze u sastav preko 90 opština ili grada u Bosni i Hercegovini, a prema podacima koje je BUKA dobila od Popovića najlošija situacija je u opštini Višegrad gdje čak 62 mjesta nemaju ni jednog maloljetnika, potom slijedi Trebinje (53), Rogatica (41), Goražde (38), Konjic (35), Rudo (33), Sokolac (32), Foča (31) …
Šta se desilo sa našim selima
Da sela nestaju potvrdili su i podaci s popisa 2013. po kojima u 1.486 sela u BIH živi manje od deset stanovnika!
Za ovakvu situaciju možemo “kriviti” veći broj faktora. Tu je naravno rat, migracije selo-grad, a posljednjih par godina i pravi egzodus radno sposobnog stanovništva iz sela u zemlje EU. Zašto? Većina će vam reći da se na selu jednostavno nije isplatilo raditi - nema nikakve agrarne strategije ili podsticajne politike, premija pa mala poljoprivredna gazdinstva nisu sposobna biti konkurenta i ostvariti profit. Reći će vam i da su sela zanemarena, da se u njih odavno ništa ne ulaže, nerijetko su i bez struje i dobre putne komunikacije sa drugim mjestima, a zimi, kada snijeg zatrpa, dosta ih bude danima odsječeno od ostatka svijeta.
Oni koji su ove probleme nekako prevazišli ili na njih zatvorili oči i nadali se boljoj sutrašnjici, sada su došli su do bezizlazne situacije, svoje proizvode više nemaju kome prodati.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača - mljekara RS, kaže da situaciju u selima najbolje ilustruje podataka da je sektor mljekarstva u Republici Srpskoj 1996. godine imao 17.696 mljekarskih proizvođača, a danas svega 4.300.
Glavni krivac je, kaže, pogrešna politika: “Nemamo Strategije, nemamo podsticaje, nemamo zaštićenu domaću proizvodnju, nemamo pristup evropskim fondovima, nemamo poljoprivrednih kredita ili agrarne banke, nemamo popis poljoprivrednih gazdinstava, nemamo popis stoke, mehanizacije i ko će onda u takvoj situaciji ostati na selu i baviti se poljoprivredom. Krajnje je vrijeme da se u sela i poljoprivredu počne ulagati, jer bez sela neće biti ni gradova”.
O mjestima koja bukvalno nestaju, strategijama koje nadležne vlasti nikako ne donose, razgovarali smo i sa Mirhunisom Zukuć, predsjednicom Unije za održivi povratak.
Prema njenim riječima situacija je najalarmantnija u Posavini, u selima ali i u samim gradovima -Derventa, Bosanski Brod, Modriča, Orašje, Odžak. U jednom selu u Modriči, kaže, osjetila se jako tužno jer je svaka druga kuća bila zaključana. Prazni se i Hercegovina, ljudi odlaze, prodaju imovinu. Isto je i kod Travnika, Zenice, u istočnoj Bosni.
Nažalost kaže, ni njihovi apeli i inicijative prema institucijama vlasti da se izradi strategija za zaustavljanje odlaska građana sa ovih prostora, nikada nisu naišli na razumjevanje i reakciju.
“Ljudi nam pričaju da su umorni od svih mogućih obećanja, nepravde, korupcije. Umorni su od višegodišnje portage za poslom ili ako imaju posao, što od plate ne mogu priuštiti ni osnovne stvari. Ljudima koji su još uvijek ovdje, ili koji su na granici odlaska, zaista je potrebno da ova vlast nešto poduzme, da im ponudi nešto što bih ih zadržalo ovdje. Ono što narod traži, jeste, dajte nam šansu. A to se može obezbijediti kroz normalizovanje životnih uslova, davanja prilike ljudima da žive od svoga rada, mijenjanjem sveukupne klime i ambijenta u BiH”, naglašava naša sagovornica.
(6yka.com)
Govoreći o stanju u BiH Izetbegović je između ostalog rekao:
"Kažu nema loših naroda ima samo loših rukovodstava. Nisam siguran! Jer, on (Milorad Dodik) se dodvorava jednom velikom broju ljudi koji žele balkansku politiku, koji žele sirovu politiku..."
Na pitanje voditeljke da li govorite o lošem narodu, on odgovara:
"Pazite, glasači koji ga drže žele njegovo bahato ponašanje..."
U tom trenutku ga voditeljica opet prekida konstatujući da to što tvrdi su teške riječi, a na šta Izetbegović kaže:
"Neka su, to je tako! I ja sam pričao ovu vašu priču, ekonomija... I ne reaguju na to. Kad sam rekao prvi put tvrde riječi onda su svi skočili i onda je znao šta će dalje. Dakle, itekako su vezani lider i oni koji ga podržavaju."
(6yka.com)
U surovim i neljudskim uslovima, po zimi, snijegu i temperaturama nižim od minus deset stepeni, u šumama na lokalitetu Mikanovac, oko tri kilometra od Velike Kladuše, boravi pedesetak migranata iz Pakistana, Afganistana i Bangladeša.
U proteklu subotu njima su aktivisti Udruženja za bolji Sanski Most odnijeli značajnu količinu humanitarne pomoći u hrani, odjeći, obući i higijenskim potrepštinama, koja je nabavljena zahvaljujući donacijama, prenosi Tanjug.
“Ova slika vrijeđa ljudski razum i nepojmljivo je da u današnje vrijeme ljudi mogu boraviti u ovakvim uslovima i po ovakvoj hladnoći. Neki od njih su promrzli i jako bolesni, a nema im ko pomoći”, rekao je Ermin Karić, predstavnik udruženja i organizator humanitarne pomoći, pišu Nezavisne.
Veliki broj divljih kampova
Migranti spavaju u šatorima i improvizovanim skloništima od najlona, lože vatre i tako se pokušavaju zagrijati.
Pošto su bez tekuće vode, migranti su prisiljeni kupati se i prati rublje u potocima, a kako bi dobili vodu, tope snijeg.
Fotoreporter hrvatske agencije Pixsell Armin Durgut, koji je posjetio migrante, tvrdi da ih većina ne želi ostati tu, jer „takav život nije dostojan čovjeka“, piše Klix.ba.
Na području Velike Kladuše proteklih mjeseci formiran je veliki broj divljih kampova u šumskim i nepristupačnim terenima i oni su bili polazna tačka za migrante koji su pokušavali da pređu granicu s Hrvatskom i potom se upute u ostale zemlje Evropske unije.
Međutim, zbog zime i hladnoće, najveći dio tih improvizovanih naselja migranti su napustili i potražili sigurnija skloništa.
Nemaju kuda
Stanovnici divljeg kampa na Mikanovcu kažu kako u ovom trenutku nemaju kuda, jer je granica s Hrvatskom dobro čuvana i u zimskim uslovima ju je veoma teško ilegalno preći, dok su kapaciteti svih prihvatnih centara popunjeni.
Tako se u centru “Miral” u Velikoj Kladuši sada nalazi oko 1.200 migranata iako su kapaciteti kampa mnogo manji.
Kada je riječ o kampu Lipa, nadomak Bihaća, svi migranti smješteni su u šatore koje su podigli pripadnici Oružanih snaga BiH i uslovi za njihov boravak su također teški, ali koliko-toliko prihvatljivi.
Sekretar Crvenog krsta Bihaća Selam Midžić izjavio je da se šatori griju toplotnim topovima, a da su migrantima osigurana dva obroka dnevno.
Prema procjenama policije, na području Unsko-sanskog kantona ima više od 1.500 migranata koji su bez riješenog smještaja i trenutno se nalaze u napuštenim ili devastiranim objektima i drugim improvizovanim smještajima.
(Agencije)
Akademska zajednica s oduševljenjem je dočekala obećanje nove Vlade kantona Sarajevo da će u 2021. izdvojiti jedan posto budžeta za nauku.
Iako to na prvu izgleda malo jer neke zemlje poput Južne Koreje i Izraela za nauku izdvajaju čak 4% BDP-a, to je puno. Najviše nakon rata.
Iako su njeni građani priznati i eminentni stručnjaci širom svijeta, Bosna i Hercegovina za nauku izdvaja “čak” 0,2 posto BDP-a. Jer treba isplatiti plate za 13 premijera i 10 puta više ministara, stotine poslanika, i tako dalje i tako dalje. Zato je, jedan posto budžeta KS za nauku veliko za bosanskohercegovačke uslove.
„Nama bi u odnosu na ono što smo ikad imali jedan posto bilo puno. Prošle godine bužet je bio više od milijardu KM, jedan posto od toga je više nego što smo ikad imali u postratnom periodu“ kaže za BUKU Lamija Tanović profesorica sarajevskog univerziteta (SSST).
„Prije je bilo puno veće ulaganje u nauku. Mi smo imali 1% BDP-a na nivou države. I još pola toga smo imali od udruženog rada. Prije rata smo imali 1,5%BDP-a za nauku“ podsjeća Tanović.
Jasan je to indikator da Bosnu i Hercegovinu nije briga za nauku, ni za obrazovanje. Personifikacija pogubne politike ogleda se u rezultatima PISA testiranja. Nauke što manje, korupcije što više recept je od kojeg ne odustaju političari u BiH, a procesi poput ovog u kantonu Sarajevo moraju biti putokaz i ostalim ministarstvima. Njih je doduše 12 u BiH, a šta je nama obrazovanje godinama je jasno nakon spoznaje da BiH nema ministarstvo ni obrazovanja ni nauke. To je nadležnost onih manjih, administrativnih jednica.
BiH odustala od nauke koja je nikad potrebnija
„BiH je u ratnom i poslijeranom periodu jednostavno odustala od znanosti! Sve što se povremeno desi na tom polju nije rezultat sistemskoga ulaganja nego entuzijazma pojedinaca i pojedinih političkih „incidenata“ koji se upravo sada dešavaju u Kantonu Sarajevo. Naime u prvom svom mandatu koji je počeo i trajao kroz 2019 godinu, Vlada Kantona je, poštujući mjere koje smo pripremili, izdvojila oko tri miliona KM za različite znanstveno-istraživačke aktivnosti. Nekolicina nas koji smo znanstveni uljezi u kantonalnoj politici jednostavno smo nagovorili političare da počnu „ulagati“ a ne trošiti na znanost“ kaže u razgovoru za BUKU Damir Marjanović, bivši ministar nauke, obrazovanja i mladih u Vladi KS i aktuelni zastupnik u Skupštini KS.
Dodaje da je nakon smjene Vlade šestorke cijeli koncept pao u zaborav i prve „pandemijske restrikcije“, osjetila je upravo nauka. „Uzalud smo različite nivoe vlasti ubjeđivali da sve ozbiljne države krize koriste da bi ulagale u znanost i da bi na kraju i profitirale iz te znanosti (kao Kina, Južna Koreja i druge), izgleda da su naši sadašnji lideri ovu kriz vidjeli kao dobro okruženje za kreiranje afera u vidu respiratora, mobilnih bolnice i čega sve ne... No, to je proliveno mlijeko i nad time ne treba plakati, ali se i ne smije zaboraviti i treba se jasno kazniti (i politički i krivično)“ dodao je Marjanović.
On napominje da je jedan posto malo, ali to je dobar početak. Vjeruje da će budžetska idzvajanja za nauku 2022. i 2023. biti veća od jedan posto.
„Sada, kada je opet isti koncept na vlasti u Kantonu Sarajevo, opet smo pokrenuli sve što je bilo na hibernaciji i sam premijer je, na osnovu naše inicijative, najavio nikada veća izdvajanja za znanost. Znanost nije egzotika, potrošnja ili neki hobi, znanost je nasušna potreba svakoga modernog društva koje želi prosperirati u 21. stoljeću“ poručuje Marjanović.
Univezitetski profesor, autor studije o mladima i docent sarajevskog Fakulteta političkih nauka Amer Osmić podsjeća kako je u proteklih godinu očito da je nauka prije potrebna svakom društvu.
“Naučni i tehnološki razvoj jednog društva ne dolazi preko noći, nego se investiranjem u naučne institucije i radnike strateški i dugoročno planira uloga i značaj nauke za jedno društvo. U Bosni i Hercegovini izdavanja za nauku i istraživanje pod izgovorom nerazvijenosti i nemogućnosti većih investicija niti u jednom trenutku nije bila na nivou koji bi omogućio prosperitet za državu” kaže Osmić.
Osmić, koji je istraživanjem došao do podatka da mladi iz BiH odlaze ne zbog novca, već apatije i nedostatka mogućnosti kaže da mladi naučnici odlaze jer su mogućnosti za naučno-istraživački rad daleko veće izvan BiH.
“Najave kojima svjedočimo od nove Vlade KS su motivirajuće i dobar korak naprijed, ali opet nažalost lokalnog karaktera. Da bi se značajno krenulo u razvoj nauke i istraživanja u Bosni i Hercegovini potrebni su za početak slične najave i nadajmo se realizacija planova koje ima Vlada KS u cijeloj Bosni i Hercegovini” smatra Osmić.
Koliko za nauku izdvajaju zemlje EU?
Evropska unija ima za cilj da njene članice na naučno-istraživački rad troše 3% BDP-a, ali je daleko od tog cilja.
„To je sasvom logična odluka jer u 21. stoljeću razlika između bigatih i siromašnih biće upravo u tome tko je raj koji nudi rješenja kroz znanstvena istraživanja (bogati) i tko je taj koji je propustio priliku da razvije svoje kapacitete, pa sada mora da troši mnogo više novca da bi rezultate tuđih znanstvenih istraživanja kupio na tržištu“ objašnjava Marjanović.
„ EU nije uspjela dokučiti cilj u prosjeku 3% BDP-a. Neke zemlje imaju preko toga poput Švedske“ kaže Tanović.
Bugarska u te svrhe uzdvaja a 0,75 posto, a Hrvatska 0,86 posto BDP-a. I to je daleko više od izdvajanja u BiH.
I dok je BiH decenijama neuporediva sa Evropskom unijom, BiH bi mogla postati neuporediva i sa kantonom Sarajevo.
Novca ima, ali trošimo ga „pametnije“. Za automobile, neispravne respiratore, plate, helikoptere za legitimne predstavnike, za kioske od četvrt miliona KM i tako dalje.
(6yka.com)
Federalna vlada je prihvatila inicijativu za izradu i donošenje Zakona o Gradu Bosanska Krupa, koju je podnijela ova sadašnja opština.
U obrazloženju inicijative navedeno je da Opšina Bosanska Krupa ima bogato kulturnoistorijsko i prirodno naslijeđe, te da je njeno područje bilo naseljeno još u praistoriji. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH je Tvrđavu, Stari grad Jezerski i Filijalnu crkvu Blažene djevice Marije u Bosanskoj Krupi proglasila nacionalnim spomenicima.
Stoga je Vlada utvrdila da Bosanska Krupa ispunjava uslov da gradom bude proglašena kao opština od posebnog hstorijskog i kulturnog značaja, a u skladu s članom 5. stav 4. Zakonom o principima lokalne samouprave u FBiH, a Federalno ministarstvo pravde odredila je kao nosioca izrade nacrta zakona.
Danas nije prihvaćena inicijativa za donošenje zakona o promjeni imena naseljenog mjesta Trebimlja u naseljeno mjesto Trebinja u Opštini Ravno. Ocijenjeno je da ova inicijativa ne sadrži obrazloženje iz kojeg je vidljivo da je provedena potrebna procedura neposrednog izjašnjavanja građana, te da nisu navedeni razlozi zbog kojih je tražena promjena naziva.
(N1)
Bosna i Hercegovina krši ljudska prava tako što ne čini dovoljno da zaštiti građane od zagađenog zraka, vode i tla, kaže profesor Samir Lemeš
Rijetko koji grad u Bosni i Hercegovini nema problem sa zagađenjem zraka ili okoliša, dok su rijeke pune smeća a razni otpad se bez gotovo ikakvog srama baca uz ceste ili u blizini područja kojim protječu rijeke, što u konačnici dovodi i do potencijalnog zagađenja voda koje pijemo. Kako bi se pomoglo u borbi za čišću i zdraviju BiH i kako bi se informirali građani o svojim pravima pokrenut je portal EkoPrava.ba, navodi prof. dr. Samir Lemeš, predsjednik upravnog odbora udruženja Eko forum Zenica.
S kojim ciljem je pokrenut portal Eko-Prava i koje informacije građani tamo mogu naći?
– Uz podršku Transition programa Češke ambasade u BiH, pokrenut je portal na kojem bi građani Federacije BiH mogli naći informacije o svojim pravima u oblasti zaštite okoliša. Zaštita okoliša je složena oblast i uređena je brojnim zakonima i propisima, te smo htjeli na jednom mjestu napraviti bazu podataka o svim tim propisima, kao i niz studija slučaja – primjera dobre prakse iz BiH i drugih zemalja.
Tokom 2021. godine planiramo informacije na portalu proširiti i na Republiku Srpsku i Brčko distrikt.
Kolika prava uopće građani BiH imaju kada je pravo na čist okoliš u pitanju?
– Zanimljivo je da Zakon o zaštiti okoliša FBiH iz 2003. godine kaže da “Svako lice ima pravo na zdrav i ekološki prihvatljiv okoliš kao osnovno ustavno pravo.” dok u Ustavu BiH i Ustavu FBiH tog prava nema.
Čak i međunarodne konvencije nisu prepoznale pravo na zdrav okoliš kao osnovno ljudsko pravo.
Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu donio je do danas tek nekoliko presuda koja se tiču zaštite okoliša, jer u zaštićenim pravima nema “prava na zdrav okoliš”, nego se presude uglavnom odnose na kršenje “prava na poštivanje privatnog i porodičnog života” ili “pravo na mirno uživanje vlasništva” od strane država.
Rijeke u BiH su prepune smeća
Svjesni smo da Bosna i Hercegovina krši ljudska prava tako što ne čini dovoljno da zaštiti građane od zagađenog zraka, vode i tla, ali za pokretanje postupka pred međunarodnim sudom moraju se prvo iscrpiti svi pravni instrumenti pred domaćim pravosuđem. Nerad i sporost našeg pravosuđa tako postaje glavna prepreka za podnošenje tužbi pred međunarodnim sudovima.
Mogu li građani pokrenuti pravne postupke kako bi se problemi zagađenja okoliša počeli rješavati?
– Građanima je na raspolaganju više različitih pravnih instrumenata:
– Protiv izdatih rješenja i dozvola mogu se pokretati upravni sporovi, koji će poništiti izdata rješenja i dozvole ako se pokaže da je tokom njihovog izdavanja ili javne rasprave prekršena procedura ili je onemogućeno učešće javnosti.
– Protiv zagađivača mogu se podnijeti krivične prijave, jer je po krivičnom zakonu “onečišćenje okoliša” prepoznato kao krivično djelo s kaznom zatvora od 1 do 10 godina.
– Protiv zagađivača građani mogu pokretati i privatne parnice za nadoknadu štete na temelju Zakona o obligacionim odnosima, Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti od buke i Zakona o stvarnim pravima.
Svi ti pravni postupci moraju biti potkrijepljeni dokazima i dokumentacijom, do kojih je teško doći. Iz našeg iskustva, zagađivači se svojski trude da pobiju priložene dokaze, sudski procesi traju godinama, a tužilaštva i sudovi češće traže izgovore i opravdanja nego što zaista provode pravdu.
Da li su takvi postupci pokrenuti u drugim zemljama i da li su dali neke pozitivne rezultate?
– U drugim zemljama su takvi postupci puno češći nego kod nas, kazne su daleko veće nego u BiH, što je dovelo do toga da zagađivači investiraju značajna sredstva u zaštitu okoliša. Čak i u slučajevima kad su države propustile da djeluju, građani su dobili presude pred Evropskim sudom za ljudska prava – protiv Italije zbog zagađenja iz željezare Ilva u Tarantu, protiv Španije zbog zagađenja otpadom iz fabrike za preradu kože, protiv Francuske zbog prekomjerne buke sa autoputa i slično.
Koji je glavni problem u BiH kada je zagađivanje okoliša u pitanju? Nedostatak adekvatnih zakona, loši zakoni ili jednostavno neprovođenje navedenih zakona?
– Zakoni u BiH nisu toliko loši, iako postoji prostor za unapređenje. Primjer za to je Zakon o zaštiti okoliša FBiH iz 2003., po kojem je maksimalna kazna za zagađivače 15.000 KM, dok je za isto djelo po Zakonu o prekršajima FBiH propisana kazna do 150.000 KM. Upravo bi amandmanima na novi Zakon o zaštiti okoliša, koji bi Dom naroda Parlamenta FBiH trebao usvojiti na posljednjoj (prekinutoj) sjednici, ta neusklađenost mogla biti otklonjena. Veće kazne za zagađivače sigurno bi ih demotivisale i ne bi se više dešavalo da 50 puta više kazni za prekršaje naplati jedan radar za mjerenje prekoračenja brzine nego inspektori za okoliš u industrijskim postrojenjima koja ispuštaju hiljade tona otrova u zrak, vodu i tlo.
Problem je i u neprovođenju zakona; iako je Zakon iz 2003. propisao da se mora uspostaviti registar zagađivača u FBiH, kako bi se znalo koliko ko zagađuje i doprinosi lošem kvalitetu zraka, tog registra još uvijek nema. Ima nekih pokušaja u Zeničko-dobojskom, Tuzlanskom i Kantonu Sarajevo, ali su ti registri samo grube procjene, bez stvarnih podataka. To jako pogoduje zagađivačima, imaju izgovor da “nisu jedini niti dominantni zagađivači, kriv je neko drugi”.
Koliko su sami građani krivi za stanje sa zagađenjem u BiH? Mogu li oni sami nešto učiniti da se promijeni situacija?
– Građani mogu daleko manje uraditi nego institucije, ali ipak mogu doprinijeti smanjenju zagađenja zraka. Osnovni problem tu predstavlja siromaštvo i loša ekonomska situacija, koji se uvijek koriste kao izgovor za nedjelovanje. Loženje prljavog uglja u necertificiranim pećima, loženje vlažnog drveta i otpada (plastike, guma, tekstila) u kućnim ložištima, korištenje lož-ulja umjesto dizela u motornim vozilima, posljedica su siromaštva, ali i nedostatka alternative.
Međutim, opet su tu institucije vlasti koje treba da obezbijede povoljne priključke na centralno grijanje, subvencije za utopljavanje objekata, ugradnju toplotnih pumpi, certificiranih peći, kvalitetniji javni prevoz i provođenje drugih mjera koje bi smanjile zagađenost zraka. Veliki broj motornih vozila na cestama posljedica je nedostatka javnog prevoza. Priključak za centralno grijanje ne možete dobiti ako je kuća izgrađena nelegalno, bez građevinske dozvole.
Građani moraju biti svjesni da ono što “uštede” loženjem uglja, platiće za nekoliko godina kupovinom lijekova za kardiovaskularne, respiratorne ili maligne bolesti, koje nastaju upravo kao posljedica zagađenog zraka. S druge strane, ono što investiraju danas u utopljavanje stambenih i poslovnih objekata, vratiće im se za nekoliko godina kroz uštede u potrošnji energije.
Individualna odgovornost postoji i u političkom stavu – “nemam za koga glasati, svi su oni isti”, koji kao posljedicu ima da decenijama vlast uzurpiraju nekompetentne i korumpirane osobe, koje ni za šta ne odgovaraju, riječ “odgovornost” su potpuno izbacili iz upotrebe. Kad bi građani kažnjavali nerad politike, institucije bi se sigurno puno odgovornije ponašale.
Mario Pejović (Al Jazeera)
.
Broj zaraženih i preminulih od posljedica koronavirusa drastično opada u Bosni i Hercegovini, a ni sami doktori nisu sigurni čemu to pripisati budući se u toj zemlji građani slabo pridržavaju epidemioloških mjera.
Prema podacima entitetskih zdravstvenih institucija u posljednja 24 sata preminulo je 15 osoba, a pozitivnih na virus SARS-CoV-2 je 442. Od toga broja 324 je novozaraženih u Federaciji BiH, u Republici Srpskoj od novoga virusa oboljele su 104 osobe, a u Brčko Distriktu je još 14 novih slučajeva. Ukupno je testirano 4307 osoba.
Direktor Sveučilišne kliničke bolnice u Mostaru dr. Ante Kvesić rekao su brojke zaraženih koronavirusom, kao i preminulih, posljednjih dana bitno bolje u odnosu na prethodne mjesece.
"Ono što se događa je donekle i suprotno očekivanjima stručnjaka. Prošli smo kroz vrijeme blagdana, ljudi su se više okupljali nego kroz ostatak godine i bila su očekivanja kako ćemo imati rast broja zaraženih. Umjesto toga, mi imamo pad brojki koje se odnose na koronavirus i mogu reći kako to nismo očekivali", rekao je Kvesić za portal Pogled iz Mostara.
Po njegovim riječima, smanjuje se i broj hospitalizovanih osoba zaraženih koronom, unatoč činjenici da rade kafići, restorani, a čak se organizuju i svadbe. Pri tome je poručio kako ne treba razmišljati o popuštanju mjera koje su na snazi.
"Ne smijemo zaboraviti da nam svaki dan i dalje dolaze zaražene osobe u teškom stanju, imamo ljude na respiratorima i borimo se za njihove živote. Moramo ostati ozbiljni, oprezni i učiniti da i ove brojke koje imamo ovih dana budu što manje", dodao je Kvesić.
(6yka.com)
Iako je Evropska komisija ublažila uvjete koji su postavljenih bh. vlastima za 250 miliona eura makrofinansijske pomoći, neki od njih posebno su zabrinuli odgovorne.
Kako saznajemo, uvjet od kojeg bježi Vijeće ministara BiH je onaj koji obuhvata objavljivanje podataka o subjektima koji su dobijali, ali će i dobijati pomoć kroz korona-mjere.
"Objavljivanje, na tromjesečnoj osnovi, detaljnih informacija o usvajanju i provedbi hitnih mjera podrške tokom koronavirusa, uključujući iznose pomoći po kategoriji korisnika, identitet i iznos alociran na 50 najvećih korisnika pomoći, kao i uvjete i kriterije alokacije podrške, u skladu s državnim propisima o tajnosti", jasno je naznačeno u uvjetima potpisanog memoranduma u dijelu "Dobro upravljanje i borba protiv korupcije".
Kako se tumači, ovaj uvjet odnosi se na već ranije potrošena sredstva, ali i na redovno izvještavanje u narednom periodu.
Evropska komisija traži od naših vlasti i predočavanje amandmana na trenutni Zakon o visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VTSV) Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, u smislu uspostavljanja sistema provjere sadržaja imovinskih kartona sudaca i tužilaca te članova VSTV-a.
Kod podrške ekonomskom oporavku EU od naših vlasti traži smanjenje poreznog klina u oporezivanju rada za zaposlenike koji primaju male plaće, uz povećanje plaća nakon oporezivanja kroz amandmane na Zakon o porezu na dohodak i Zakon o socijalnim doprinosima u FBiH, čiji je cilj i povećanje stepena usklađenosti između dva entiteta.
Bosna i Hercegovina zadužila se kod Evropske unije za 250 miliona eura makrofinansijske pomoći, a detalji tog sporazuma zaključenog posljednjeg dana prošle godine ostali su skriveni široj javnosti. Uvjete je objavio portal Klix.ba, a u njima je sadržan samo dio onoga što se predviđalo te se može zaključiti da je kreditor jednim dijelom popustio Vijeću ministara BiH.
(klix.ba)
