Iz jedne obične ideje koja je rođena u Zenici 2010. godine proizašlo je toliko mnogo „dobrih djela“ da kada čovjek čuje šta se sve „izgradilo“ humanitarnim radom jednostavno ostaje bez daha. Nakon jednog predavanja na kojem se govorilo o dobrobitima humanitarnog djelovanja, Aldin Kajmaković i njegova trojica prijatelja Anel Okić, Sanin Pipić i Dino Kulušić odlučili su pokrenuti stvari s „mrtve tačke“.
Dogovorili su se da svakog mjeseca izdvajaju po 25 konvertibilnih maraka i sa stotinu konvertibilnih maraka pomognu jednoj socijalno ugroženoj porodici. To je bio početak rada koji će izrasti u svojevrsni društveni fenomen, jer osam godina kasnije Kajmaković i njegovi prijatelji mogu s ponosom reći da su pomogli gradnju 25 džamija i 1.555 bunara u Africi.
Ipak, njihova namjera i glavni cilj djelovanja bila je želja da se pomognu ljudi u Bosni i Hercegovini i da se vlastitim primjerom pokaže kako svi društveni procesi nisu crni i uzaludni. Sljedećim projektom htjeli su pomoći održavanje džamija jer mjesto za molitvu mora biti čisto, uredno i uvijek otvoreno za vjernike. S takvom namjerom krenuli su u realizaciju projekta plaćanja komunalnih računa, kaže Kajmaković.
Bunar izgrađen u Africi
Plaćanje komunalnih računa
„Javila se ideja da se pokrene projekt plaćanja računa za vodu u džamijama pošto se u jednoj zeničkoj džamiji plaćao račun za vodu i htjeli smo proširiti taj projekt. Ponudio sam svojim prijateljima da se uključe u projekt i oni su prihvatili. Projekt i krug ljudi koji plaća račune za vodu u džamijama se širio. U onim gdje ima obezbjeđena besplatna voda plaćali smo struju, a gdje se plaćala i struja i voda plaćali smo i obezbjeđivali smo sredstva za čišćenje džamije, za higijenu i to za cijelu godinu dana. Što se tiče tog projekta narastao je do te mjere da mi sada plaćamo račune za vodu i struju ili obezbjeđujemo sredstva za čišćenje u 101 džamiji u Zeničko-dobojskom kantonu, u Zenici, Kaknju, Visokom, Žepču, jedan dio džamija u Maglaju, dio džamija u Doboju, dio džamija u Brezi i dio džamija u Travniku“.
Kajmaković i ljudi okupljani oko njega tu se ne zaustavljaju i ubrzo počinju širiti i granati svoje humanitarne aktivnosti. Jedan od projekata na koje je posebno ponosan je „Sve za 5“ kojim se pomaže liječenje bolesne djece. Ideja je to da se što veći broj ljudi uključi u proces pomaganja na način da se svakoga mjeseca uplaćuje po pet konvertibilnih maraka. Za liječenje djece osiguravana je suma od 2.000 maraka bez obzira liječe li se u zemlji ili inostranstvu, a posebno je ponosan na aukciju na kojoj su skupljali sredstva.
„U sklopu tog projekta napravili smo i humanitarnu aukciju na kojoj smo skupili dresove poznatih ljudi iz svijeta sporta i dobili smo potpisane dresove Edine Džeke, Zlatana Ibrahimovića, dresove Jusufa Nurkića i Džanana Muse".
U svim tim projektima učestvuje veliki broj ljudi među kojima su Adla Abazović, Merima Zilić, Bahrudin Mahmić, Semir Spahić i mnogi drugi. A nakon što je uvidio da postoji dosta ljudi koji žele pomagati Kajmaković se, zajedno sa prijateljima, odlučuje pokrenuti projekt slanja ljudi na obred umre. Priznaje, bio je iznenađen odzivom ljudi.
Džamija izgrađena u AfriciUstupljeno Al Jazeeri
Slanje ljudi na umru
„Projekt umre smo zamislili tako da osam osoba mjesečno izdvaja po 30 maraka, što je na godišnjem nivou 2.800 maraka, što bi bilo dovoljno da jednu osobu godišnje pošaljemo na umru. Međutim, već smo sutradan dobili novac za prvu umru, a za nekih dvije godine dana poslali smo 94 osobe na umru. To su uglavnom osobe za koje znamo da su ili socijalno ugrožene osobe koje dugo imaju želju da posjete Časna mjesta ili su to neki ljudi koji nisu socijalno ugroženi ali svojim radom i zalaganjem godinama doprinose našem društvu pa im je to bila svojevrsna nagrada“.
Tačno prije dvije godine jedan tekst koji je pročitao na Facebooku motivirao je Kajmakovića da se upusti u još jedan humanitarni projekt i ne sluteći da će se iz te ideje izroditi nešto nezabilježeno na našim prostorima. Naime, tada je pročitao da jedna organizacija gradi bunare sa pitkom vodom u Africi i odmah je kontaktirao kolegu Harisa Hećimovića koji je studirao i živio u Meki s pitanjem postoji li mogućnost da se finansira gradnja jednog takvog bunara. Od Harisa je odmah dobio odgovor.
Džamija izgrađena u Africi
„Haris nam je rekao da postoji i da se za 2.000 eura može napraviti bunar. Znao sam odmah četiri osobe koje će dati po 500 eura da se napravi jedan takav bunar. Nakon što sam poslao pare Harisu i nakon što je platio javio mi je da je cijena bunara bila 1.000 eura i da će se za naše pare, koje smo poslali, napraviti prva dva bunara. Ljudi su se polako počeli javljati koji bi htjeli praviti samostalne bunare. Za dvije godine mi smo uplatili i izgradili 1.555 bunara u Africi. Prvi bunari su bili u Obali Slonovače, a onda se projekt širio“.
Pošto je odmah postalo jasno da se gradnjom jednog bunara osigura pitka voda za cijelo jedno selo javio se veliki broj ljudi sa željom da učestvuje u pomaganju. To je i bio razlog, kaže Kajmaković, što su počeli raditi i u drugim zemljama i bunari su građeni osim u Obali Slonovače, u Gvineji Bisao, u Gambiji, u Gani, u Nigeriji, Maliju, Togu.
Gradnja džamija i bunara
Tu nije bio kraj aktivnostima i Kajmaković se opet obratio Harisu Hećimoviću sa molbom. Ovoga puta je želio znati koliko košta gradnja jedne džamije u Africi. Dobijeni odgovor ga je obradovao.
„Nakon što su se svi ovi projekti pokazali uspješnim došli smo na ideju da gradimo džamije. Zamolio sam Harisa da provjeri za koliko novca se može napraviti džamija, odnosno koliko je potrebno sredstava da se napravi džamija u Africi. Džamija se može napraviti za 15.000 eura, rekao mi je. Mi smo pokrenuli projekt da počnemo skupljati tako da šest ljudi na duži vremenski period izdvaja određena mjesečna sredstva za džamiju. Međutim, za to se vrlo brzo saznalo i ljudi su se javljali i onda smo uspjeli za dva mjeseca skupiti sredstva za prve dvije džamije“.
Bunar izgrađen u AfriciUstupljeno Al Jazeeri
Kajmaković kaže da su prve dvije izgrađene džamije bile u Obali Slonovače, a onda se projekt širio i u druge afričke zemlje. Cijena gradnje nije u svakoj zemlji ista, ali radost kada se dovrši uvijek je velika.
„Prva je dobila ime po rahmetli Mejrem Salkić djevojčici od 10-11 godina koju je udario automobil kada se vraćala iz mekteba, kod Maglaja i ta se džamija nalazi u Obali Slonovače. I druga džamija je u Obali Slonovače i dobila je ime po Amini Planjić koja je preselila u 40-oj godini života. Iz Sarajeva je i bila je veliki humanitarac. Nakon što smo skupili sredstva za prve dvije džamije, javio se određen broj ljudi koji se javio sa željom da sami finansiraju izgradnju džamija. Sada očekujemo završetak gradnje dvije džamije i broj izgrađenih džamija je 25. U Togu su nešto manje i njihova cijena je 10.000 eura, a džamije u Gambiji i Nigeriji su nešto veće i njima je cijena 15 do 16 hiljada eura“.
Jasmin Agić (Al Jazeera)
Službenici Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo su od petka, pod nadzorom kantonalnog Tužilaštva, saslušali i ispitali 49 osoba u vezi s rasvjetljavanjem krivičnog djela ubistva policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića.
Većina je saslušana, ispitana i kriminalistički obrađena u prostorijama Uprave policije MUP-a Kantona Sarajevo, navedeno je u zajedničkom saopćenju policije i tužilaštva.
Potvrđeno je i da su u toku prethodna dva dana, između ostalog, izvršeni pretresi na 12 lokacija na području bh. entiteta Republika Srpska.
"Budući da je u toku istraga i intenzivna potraga za osumnjičenima, u ovom momentu ne možemo saopćiti više detalja. Kada budemo raspolagali sa konkretnim informacijama, javnost će biti blagovremeno obaviještena", naveli su u saopćenju.
Pomaci u istrazi
Postoje određeni pomaci u istrazi o ubistvu dvojice sarajevskih policajaca, izjavio je ranije Luka Miladinović glasnogovornik Državne agencije za istragu i zaštitu.
O kakvim pomacima je riječ nije precizirao zbog, kako je naveo, istrage koja je u toku.
U Sarajevu se i dalje kriminalistički obrađuju osobe koje su privedene zbog sumnje da bi mogle imati informacije koje bi dovele do hapšenja počinitelja.
Obavljeni su i pretresi na šest lokacija u Istočnom Sarajevu, Sokocu i na Palama, a policija je podigla nivo spremnosti na najviši stepen.
Dan žalosti u cijeloj državi
U ponedjeljak će biti održane sahrana i dženaza Vujinovića i Šehovića, a u 18:00 sati kod spomen obilježja ubijenoj djeci Sarajeva bit će održano okupljanje građana kako bi se odala počast stradalim policajcima.
Vijeće ministara Bosne i Hercegovine na današnjoj telefonskoj sjednici donijelo je Odluku da se, zbog ubistva dvojice policajaca, ponedjeljak, 29. oktobar proglasi Danom žalosti u Bosni i Hercegovini.
Prethodno je Vlada Federacije BiH proglasila je 29. oktobra danom žalosti zbog ubistva dvojice policajaca.
U međuvremenu je i Vlada Republike Srpske donijela odluku da se ponedjeljak, 29. oktobar proglasi Danom žalosti u tom bh. entitetu.
"Vlada Republike Srpske i građani Republike Srpske izražavaju saučešće i saosjećaju sa porodicama stradalih zbog njihovog teškog gubitka. Na svim zgradama javnih institucija u Republici Srpskoj zastave će biti spuštene na pola koplja, kulturne i sportske manifestacije biće prilagođene datim okolnostima, a javni emiteri su dužni programsku šemu prilagoditi danu žalosti", saopćeno je iz Vlade RS.
Saradnja policijskih agencija u BiH
I glasnogovornica Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Suvada Kuldija kazala je za Patriju da se nastavljaju aktivnosti na identifikaciji i pronalasku ubica policajaca Adis Šehovića (46) i Davor Vujinovića (43), kako na području Kantona Sarajevo, tako i Republike Srpske.
Kradljivci su na policajce pucali dok su se nalazili u službenom policijskom automobilu pri čemu je Šehović umro na licu mjesta, a Vujinović je kasnije podlegao povredama u bolnici.
Zbog ovog zločina na mirnim protestima na mjestu napada u petak navečer okupio se veći broj građana koji su zapalili svijeće na mjestu gdje su policajci upucani, a nova protestna okupljanja održana su i u subotu.
Iz kantonalnog MUP-a su istakli da je u posljednje tri godine bilo 10 napada na njihove službenike vatrenim oružjem te da je jedino rješenje bolja saradnja svih policijskih agencija u BiH.
(Agencije)
U BiH sutra je Dan žalosti zbog ubistva policajaca Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo Adisa Šehovića i Davora Vujinovića, odlučio je Savjet ministara.
Ova odluka donesena je na današnjoj telefonskoj sjednici Savjeta ministara.
Zbog ubistva dvojice policajaca federalna Vlada je na jučerašnjoj telefonskoj sjednici donijela odluku da ponedjeljak, 29. oktobar, bude proglašen Danom žalosti.
Policajci Adis Šehović (46) i Davor Vujinović (43) stradali su prije dva u sarajevskom naselju Alipašino Polje kada su na njih pucali osumnjičeni kradljivci automobila.
Šehović je ubijen na licu mjesta, a Vujinović je podlegao teškim povredama glave u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
U toku je velika policijska potraga za počiniocima u koju su uključene sve policijske agencije u BiH.
(Srna)
Kao dijete policajca, posebno sam osjetljiv na svaku vrstu nasilja prema policajcima. I na taj vječito pogrešno usmjereni bijes prema njima, koji u odnosu jedan na sto, za mizernu platu, štite kakav-takav red u ovoj zemlji.
Provodio sam dane u policijskom dvorištu, igrao se sa očevim kolegama kao klinac. Ima ih profesionalnih i čestitih, vjerujte, više nego onih drugih, koje ne bih ni spominjao. Sam sam se više puta uvjerio u to. Žalosno je što to koliko su važni, i koliko je važno da ne izgubimo interes jedni za druge, shvatimo tek kada je kasno. Kao sada kada je smrt uzela danak.
Lopovi, ubice i manijaci su u prednosti, sistem im stoji na raspolaganju, spretni advokati će ovaj bušni pravosudni sistem iskoristiti tako da obesmisle svaku krivicu. Policajci koji privode kriminalni ološ tako obeshrabreni gledaju kako isti oni koje su hapsili sjede i druže se sa sudijama i tužiocima i smiju im se u lice.
Nasilje je postalo svakodnevnica, stoga mi je nejasno iščuđavanje, kao da ne živimo u društvu koje se bliži svom kraju kao normalno društvo, a to je trenutak kada ljudi počnu uzimati pravdu u svoje ruke, kad se počnu naoružavati, samoorganizovati. Ako se policajci, naoružani i spremni za takve situacije, ne osjećaju sigurno, šta tek možemo mi obični građani?
Ne trebamo mi, rođaci, preuzimati pravdu u svoje ruke, mi trebamo preuzeti državu u svoje ruke, to je i dužnost i obaveza, ako mislimo da ovakvu državu, opasnu po život, preživimo!
Aleksandar Trifunović (6yka.com)