Vijesti iz ekonomije
Ekonomija

Ekonomija (117)

Ocijeni...
(0 glasova)

bankrotZašto je širom svijeta došlo do inflacije i kako pandemija i rat u Ukrajini uzrokuju porast cijena hrane i energije?

Punjenje rezervoara za plin košta više nego prije šest mjeseci. Skočila je i cijena brašna i namještaja. Teže je naći povoljan, polovan auto. A ako želite kupiti kuću, bolje budite brzi. Hipotekarne stope rastu.

Svaki put kada obavite kupovinu, izgleda da su cijene porasle. I to se dešava širom svijeta. Inflacija raste do najviših nivoa koji su mnogi vidjeli tokom svog životnog vijeka. I Velika Britanija i SAD, naprimjer, zabilježile su godišnju stopu inflacije od 9,1 posto, najvišu u 40 godina. Ništa nije imuno: smještaj, hrana, struja, građevinski materijal i avionske karte, sve je poskupilo.

Šta je, dakle, inflacija i zašto je tako visoka? Evo pet stvari koje trebate znati:

Šta je inflacija i zašto se dešava?

Povećanje cijena je inflacija, što prosto znači da dobijete manje za isti iznos novca. Uvijek postoji izvjesna inflacija, ali inače ne ovog zaprepaštavajućeg nivoa.

U suštini, cijene rastu kada je prisutna nestašica ili velika potražnja za robama ili uslugama. Kompanija će povećati cijene ako zbog nestašice mora potrošiti više na materijale, plate ili prijevoz. Firme će također naplaćivati više ako shvate da su kupci spremni platiti više zbog nedostupnosti roba.

Trenutno, vidimo savršenu oluju faktora, koja je započela oskudicom raznih vrsta roba tokom pandemije korona virusa, zbog zatvaranja fabrika i logističkih problema u nekim od najvećih svjetskih izvoznih centara, kao što je Kina. To je uzrokovalo rast cijena sirovina, gotovih proizvoda i transporta, što se onda prenijelo na kupce.

U isto vrijeme, države širom svijeta ubrizgale su gotovinu u svoje ekonomije da bi pomogle kupcima i kompanijama koji su se borili s gubitkom prihoda tokom pandemije. Kada su ljudi počeli izlaziti iz izolacije, počeli su intenzivno trošiti novac koji su dobili od vlade, kao i ušteđevinu. Ovo, zajedno sa nestašicom roba, učinilo je sve od frižidera do cipela, manje dostupnim. Kompanije su odgovorile porastom cijena.

Trenutno svjedočimo inflaciji koja je uzrokovana i porastom potražnje i smanjenom ponudom.

„Neobično je da oba trenda istovremeno uzrokuju veću inflaciju“, kaže Stephen Zeldes, profesor ekonomije na Poslovnom fakultetu Univerziteta Columbia.

Ruska invazija na Ukrajinu u februaru pogoršala je inflaciju poremetivši trgovinu prirodnim plinom, naftom i žitaricama. To je povećalo cijenu pšenice, koja čini osnov prehrane u većem dijelu svijeta, zajedno sa cijenom grijanja ili hlađenja kuća i ureda, opskrbljivanja auta i aviona gorivom i prijevoza roba. Porasla je i cijena fertilizatora, što je uzgoj hrane učinilo skupljim. Sve ovo može značiti da mnogi ljudi neće biti u mogućnosti da vozare na posao, jedu dovoljno ili pojačaju temperaturu na jesen i zimu, ako im plate ne budu pratile korak s rastom cijena.

Ekonomisti ne mogu reći kada će se ova spirala okončati. Problemi dobavljačkog lanca trebali bi u dogledno vrijeme biti prevaziđeni. Centralne banke će moći utjecati na smanjenje potrošnje povećavanjem kamatnih stopa ili troška posuđivanja od strane pojedinaca ili biznisa. Ali, nedostatak energije i žitarica će se nastaviti neko vrijeme.

„Inflacija je sada posvuda; nigdje se od nje ne možete sakriti“, kaže Julien Mathonniere, ekonomista iz globalne informacijske kompanije Energy Intelligence Group. „Suočavamo se sa ogromnom energetskom i robnom krizom. Potražnja raste, ali ponuda je ne može sustići.“

Ko je najviše pogođen?

Gotovo svaka država, bogata ili siromašna, uzdrmana je. Stope inflacije u 37 od 44 najvećih svjetskih ekonomija više su se nego udvostručile u odnosu na prvi kvartal 2020 i na isti period 2022, prema istraživačkom centru Pew. Izraelska stopa inflacije vrtoglavo je narasla za nevjerovatnih 25 puta, a iza su Grčka i Italija. Manje snažne ekonomije su također primile udarac. Od marta je globalna kriza troškova života gurnula 71 milion ljudi u siromaštvo u zemljama u razvoju, prema UN-ovom Programu za razvoj.

Ljudi s niskim i fiksnim primanjima i stariji ljudi koji žive od fiksnih penzija su među onima koji će biti najteže pogođeni. Od inflacije zarađuju naftne kompanije koje mogu naplaćivati historijski visoke cijene. Radnici čije plate prate korak sa inflacijom također će biti zaštićeni.

Zašto energija predstavlja ‘ključnu blokadu’

Trenutna energetska kriza počela je tokom pandemije, ali se tek sada osjeti. Neisplative rafinerije, koje prerađuju sirovu naftu u potrošačka goriva kao što su dizel ili benzin, zatvorile su se širom svijeta. Izgubljen je dnevni kapacitet od nekih 3,3 miliona barela. Sada kada pandemija jenjava i potražnja se oporavlja, benzina, a posebno dizela i avionskog goriva, nema dovoljno, bez obzira koliko proizvedu države proizvođači sirove nafte. Zbog tog je letenje, prijevoz roba i punjenje rezervoara na pumpi skuplje. Naprimjer, cijena goriva za aute dostigla je 5 dolara po galonu (3,8 litara), što je više nego duplo više u odnosu na početak pandemije.

Nove rafinerije su u pripremi, ali stručnjaci kažu da će potrajati najmanje do 2023. dok nova goriva ne stignu na tržište. Situaciju je pogoršala Rusija koja je izvršila invaziju na Ukrajinu. Rusija je među najvećim svjetskim proizvođačima nafte i prirodnog plina, a Evropa joj je najveće tržište. Kao dio sankcija protiv Rusije, Evropska unija uvodi zabranu za sav uvoz ruske nafte od početka iduće godine, i to stvara ogromnu nesigurnost i skokove cijena. Raste bojazan da će Rusija zaustaviti isporuku prirodnog plina Evropi, što će uzrokovati dodatnu veliku pometnju.

Trenutne nestašice i očekivanja da će doći do većeg nereda, vode do porasta cijena svega budući da svijet još pokreću nafta i plin.

„Energetska kriza je ključna blokada“, smatra Mathonniere.

Porast cijena energije tokom protekle dvije godine najveći je od naftne krize iz 1973, prema Svjetskoj banci. Cijena nafte porasla je za 21 posto od početka rusko-ukrajinskog rata.

Cijene struje u Evropi porasle su za 10 puta u odnosu na dugogodišnji prosjek, kaže Mathonniere. To povećava troškove života i poslovanja, koji bi mogli dodatno porasti tokom hladnijih mjeseci kada ljudi trebaju grijati zgrade. Vlade širom Evrope nude subvencije ili određuju gornju granicu rasta kako bi ublažile opterećenje za kupce. Ali, cijene ipak vrtoglavo rastu, tjerajući ljude da se oslanjaju na peći na drva, ugalj ili solarnu energiju, i da se odreknu toplih obroka i tuširanja.

Kraj se ne nazire. Mathonniere očekuje da će cijene nafte porasti ove godine za više od 50 posto u odnosu na one 2021, s prosječnom cijenom barela od 110 dolara. To je u odnosu na svega 40 dolara na početku pandemije, kada je potražnja pala.

Visoka inflacija znači da nam predstoji prehrambena kriza

Cijene žitarica nevjerovatno su porasle zato što je rat poremetio žetve i izvoz iz Rusije i Ukrajine. Četvrtina svjetske pšenice i 80 posto suncokretovog ulja dolazi iz ove dvije države. Povrh toga, suše od prošle godine u Južnoj Americi poremetile su usjeve soje i kukuruza, a nestašica uzrokuje porast cijena. Kao da to nije dovoljno loše, skok cijena fertilizatora – Rusija je vodeći svjetski proizvođač – dodatno je smanjio profit farmera.

To 50 miliona ljudi u 45 država dovodi na ivicu gladi, prema Svjetskom programu za hranu. Ova organizacija izvještava da se od početka pandemije, 345 miliona ljudi suočava s nesigurnošću opskrbe hranom, što je triput više nego prije dvije godine. Afrika je posebno pogođena, jer kupuje više poljoprivrednih proizvoda i hrane nego što prodaje izvan kontinenta, trošeći više od 85 milijardi dolara godišnje. Pšenicu i biljna ulja najviše uvoze.

„Ovo su teška vremena za regiju MENA i subsaharsku Afriku“, kaže Wandile Sihlobo, glavni ekonomista u Poljoprivrednoj poslovnoj komori Južne Afrike. On je kazao da su sljedeće države posebno ranjive na veće cijene pšenice: Nigerija, Egipat, Alžir, Etiopija, Maroko, Zimbabve, Kenija, Jemen, Pakistan i Turska.

Cijena pšenice je porasla u Africi za više od 45 posto otkako je počeo rat u Ukrajini, prema Afričkoj razvojnoj banci. Cijena fertilizatora je skočila za 300 posto. U Egiptu, najvećem svjetskom uvozniku pšenice, vlada je odredila gornju granicu za cijenu hljeba kako bi olakšala porodicama.

Sihlobo predviđa da će cijene proizvoda ostati iznad petogodišnjeg prosjeka neko vrijeme. Čak će biti pogođena i roba kao što je riža, koje ima u izobilju. „Vjerovatno će cijene riže porasti u narednim mjesecima jer je neke države koriste kao zamjenu za pšenicu“, kaže on.
Evropska centralna banka planira uvesti prvo povećanje kamatnih stopa u 11 godina kao dio mjera da se ublaži inflacija [Getty Images]

Šta vlade i obični ljudi mogu uraditi?

Države koje se bore protiv inflacije gledaju mjere koje uvodi SAD, jer je to najveća ekonomija na svijetu i 40 posto međunarodnih trgovinskih transakcija fakturisano je u dolarima. Američke Federalne rezerve, koje regulišu američki finansijski sistem, povećale su kamatnu stopu za 1,5 posto od marta kako bi usporile potrošnju.

Evropska centralna banka 19 zemalja eurozone najavila je da će slijediti američki primjer u julu i podići kamatne stope po prvi put u 11 godina.

Ekonomisti očekuju da će uslijediti još poskupljenja u SAD-u, ali to podrazumijeva delikatni čin balansiranja. Povećanje kamatnih stopa slabi poslovnu aktivnost, a time i zapošljavanje i veće plate, što politički nije popularno. Ako se ode predaleko to može uzrokovati recesiju ili negativni rast.

Kada bi poskupljenja trebala stati?

„To je ključno pitanje o kojem Fed svakodnevno promišlja“, kaže Zeldes, stručnjak za ekonomiju domaćinstava. „Ne postoji čarobni broj kada možemo reći, ‘Otišli su predaleko'“.

Ljudi mogu uštedjeti kupujući na akcijama ili izbacujući luksuz. U krajnjem slučaju, možda će morati posegnuti za ušteđevinom ili uzgajati povrće u bašti, ako je imaju. Mikrovalne su energetski efikasnije od rerni. Obične sijalice mogu se zamijeniti LED sijalicama. Ljudi koji žive u predjelima sa pristupačnim javnim saobraćajem mogu se odreći automobila. Ovo je loše vrijeme za podići kredit, i dobro vrijeme za otplatiti kredit na kreditnoj kartici prije nego što porastu kamatne stope. Pregledajte kućne budžete kako biste eliminisali sve što nije nužno. Ako možete povećati ušteđevinu, ublažit ćete ovaj i sljedeći, inflatorni skok. Nikada ne znate kada bi nas on mogao pogoditi.

Judith Matloff (Al Jazeera)

ponedjeljak, 24 Januar 2022 00:00

Historijske ekonomske greške u FBiH

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2Federacija BiH se ponovno nalazi pred izborom – napraviti novu historijsku ekonomsku grešku, čije posljedice možemo svi pretpostaviti, ili izabrati put oporavka, rasta i vraćanja optimizma kroz vraćanje privredi dijela onoga što godinama apeluju.

Već sada davne 2005. godine donosioci odluka u Bosni i Hercegovini su napravili jednu ekonomsku, historijsku grešku. Naime, već dugo se govorilo u uspostavljanju jedinstvenog sistema indirektnog oporezivanja na nivou države. Za razliku od današnjeg vremena, tada se nije lomila koplja oko toga da li treba ili ne uvoditi jedinstveni sistem oporezivanja na nivou države, što je vodilo i gašenju entitetskih nivoa, već se rasprava vodila da li stopa PDV-a treba biti 17% i da li će navedena stopa dovesti do inflacije, kada zamijeni dotadašnje zakone vezano za oporezivanje prometa.

Ono što su tada obećali donosioci odluka u BiH je bilo, a sve kako bi se javnost uvjerila u bitnost navedenih poteza, jeste da će se sav rast preko planiranih prihoda, zbog uvođenja PDV-a, biti usmjeren u cestogradnju, tačnije koridor Vc. Zakon je na kraju stupio na snagu 2006. godine, ali se problem bio što je ta godina bila izborna. Umjesto obećanja, stotine miliona KM više prikupljenog PDV-a, nego što je planirano, na kraju je usmjereno u tekuću budžetsku potrošnju kako bi se povećala primanja raznim budžetskim korisnicima, a time osigurao još jedan mandat na vlasti.

Historijska greška nas je koštala zastoja u cestogradnji, sporim ekonomskim rastom, što se kasnije odrazilo i na masovno iseljavanje.

Smanjiti stope opterećenja na rad

Federacija BiH se danas nalazi na sličnom putu. Danas, kao i tada, Federacija BiH ima rekordne naplate poreza i doprinosa. Rast u naplati PDV-a, veći nego što su očekivali donosioci odluka, vezan je jednim dijelom i za inflaciju. Veće cijene proizvoda dovode i do veće naplate PDV-a, zbog veće osnovice. Kao i te 2006. godine i u ovoj godini se održavaju izbori. Kako su se pojavili zvanični podaci da je 2021. godina bila rekordna u naplati poreza, često ponavljam u javnom prostoru da će Federacija BiH napraviti novu historijsku grešku ako rast prihoda od PDV-a ne uloži u rasterećenje poslovanja, drugim riječima smanjenje poreskog opterećenja na rad.

Smanjenje stope doprinosa je možda danas bitnije nego ikada. Međutim, ova tema je vrlo kontraverzna gdje se ne tako rijetko susrećemo sa pitanjima poput „Ako smanjimo doprinose za PIO, ugrozit ćemo PIO sistem“, što naravno nema veze sa istinom. Možda bi ova bojazan imala smisla kada bi sistem PIO-a funkcionisao sam od sebe. Međutim, PIO sistem je danas dio Budžeta FBiH, a taj isti sistem se finansira najvećim dijelom iz PDV-a. Ako smanjite recimo naplatu doprinosa, zbog manjeg poreskog opterećenja za recimo 200 miliona KM, vi to nadoknađujete iz prikupljenog PDV-a za 200 miliona KM, jer PDV taj koji ima snažan rast. U budžetu imate na strani prikupljenih doprinosa minus od 200 miliona KM, ali zato plus na strani PDV-a za isti iznos. Penzioneri i dalje dobivaju svoje penzije i ništa nije ugroženo. Međutim, vi ste time smanjili za 200 miliona poresko opterećenje privredi, čime se povećavaju plate radnika u privredi, a i privrednice u bruto iznosu radnik manje košta, čime postaju još konkurentniji na ino tržištu, povećavaju izvoz i donose još više novca u BiH, čime država ubire još više PDV-a.

Ovo je dobar način da se uradi reforma poreskog sistema i smanje zbirne stope doprinosa, a da se ne dese bilo kakvi problemi u finansiranju recimo penzija. Ako krenemo ovim putem, umjesto da tih recimo 200 miliona KM rasporedimo na povećanje plata u javnom sektoru, nova zapošljavanja ili bilo koju drugu neproduktivnu stavku, onda imamo vrlo izvjesnu šansu da ostvarimo u narednim godinama rekordne stope ekonomskog rasta. A rekordni ekonomski rast i vraćanje optimizma je nešto što nam treba već duže vremena. Kada bi krenuli putem ekonomskog oporavka i kroz vraćanje nade, mogli bi očekivati i usporavanje iseljavanja mladih iz Bosne i Hercegovine.

Ponovo na raskrsnici

Poreski zakoni koji su trenutno u proceduri, a koji tretiraju pitanje smanjenja poreskog opterećenja, rješavaju nešto drugo. Prvo, ovi zakoni su pisani prije šest godina, u trenutku kada se FBiH nalazila u potpuno drugačijoj ekonomskoj poziciji. I tada se je mogao provesti sličan princip, međutim, prioriteti su uvijek bili drugačiji.

Suština poreskih zakona u proceduri jeste da se na jednoj strani smanje poreska opterećenja, a na drugoj uvedu nova. Krajnji efekt je „neutralan“ za budžet. FBiH treba ipak jedan drugačiji koncept, koji će odgovoriti trenutku ekonomskog oporavka od pandemije COVID-19, kao i rastućih efekata inflacije. Prijedlozi koji možda najbolje odgovaraju ovom trenutku jesu vezani za smanjenje poreskog opterećenja na jednoj strani, ali bez uvođenja bilo kakvih novih ili povećanja postojećih poreskih opterećenja.

Stalni rast cijena – inflacija, dovodi u težak položaj privrednike. Oni se susreću sa dvostrukim pritiskom od strane radnika, da im se povećaju plate zbog rasta cijena i da im se generalno povećaju plate kako ne bi otišli iz države. Rješenje u ovom slučaju bi bilo oslobađanje plaćanja poreza na dohodak na prvih 1.000 KM ostvarene neto plate. Time radnik ima malo bolju platu koja može amortizovati dijelom rast cijena – inflaciju, a poslodavac manji pritisak da on bude taj koji će povećati platu.

Prijedlog za smanjenje doprinosa može ići u dva smjera, odmah i radikalno smanjiti zbirnu stopu doprinosa na 25% iznosa bruto plate, ili postepeno svake godine usmjeravati dio rasta prihoda od PDV-a u rasterećenje privrede. Krajnji efekt bi bilo povećanje produktivnosti radnika i rast izvoza iz BiH, gdje sam prije za prvu varijantu, ali i druga bi mogla imati pozitivne efekte.

Kako god, Federacija BiH se ponovno nalazi pred izborom – napraviti novu historijsku ekonomsku grešku, čije posljedice možemo svi pretpostaviti, ili izabrati put oporavka, rasta i vraćanja optimizma kroz vraćanje privredi dijela onoga što godinama apeluju.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

 Faruk Hodžić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

snizenjeJesen donosi i određena sniženja cijena robe široke potrošnje u BiH, a poznato je da će se ona značajnije proširiti u predstojećem prazničnom periodu. Međutim, kako ne upasti u "zamku" prodavaca i izbjeći da vam se shopping pretvori u noćnu moru?
Iako su bh. građane u proteklom periodu pratila poskupljenja životnih namirnica, a koja se najavljuju i za predsojeće mjesece, shopping centrima u našoj zemlji počela su dominirati sniženja cijena odjeće, obuće, bijele tehnike i ostalih proizvoda široke potrošnje.

U nekim prodavnicama cijene "padaju" i za 70 posto, a iz Udruženja za zaštitu potrošača BiH građanima upućuju nekoliko savjeta kako bi zaštitili svoje interese, ali i bili potpuno racionalni prilikom kupovine.

Ranija iskustva iz prakse pokazuju da građani često prave velike greške prilikom kupovine u okviru akcijskih ponuda, a u današnjem vremenu koronavirusa i narušenih ekonomskih prilika stručnjaci iz oblasti ekonomije i zaštite prava potrošača ukazuju na potrebu racionalnog trošenja novca.

"Sva sniženja robe široke potrošnje, posebno one iz oblasti mode, u koju spadaju odjevni predmeti i obuća, u jesenjem periodu imaju ustaljena sniženja. Međutim, u prošloj i ovoj godini ona nisu toliko značajna za većinu potrošača zbog pandemije koronavirusa, čije nam ekonomske posljedice tek sada dolaze na naplatu", kaže za Klix.ba Gordana Bulić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača BiH

Građanima prioritetnije voće i povrće od odjevnih predmeta

Prema riječima naše sagovornice, u Bosni i Hercegovini u proteklim mjesecima nije zabilježen značajan rast prodaje takvih proizvoda, s obzirom na to da su potrošači uglavnom bili usmjereni na kupovinu kvalitetnije prehrane, odnosno voća i povrća, zatim lijekova i suplemenata, uz izostanak povećanja penzija, kašnjenja plaća i slično.

"Oni koji imaju malo više novca i općenito su ranije više kupovali skuplje modne proizvode, prateći modne trendove, to i dalje čine. Međutim, prateći trendove u posljednjih nekoliko godina, ne može se reći da su veoma visoke cijene koje dođu s novim kolekcijama zapravo realno vrijedne, odnosno one nisu u skladu s kvalitetom proizvoda. U ekonomiji to nazivamo skimming cijene prema kojoj se za modni hit i nešto novo plaća znatno veći iznos. Tome su posebno podložni mladi, koji se žele statusno označiti. Ali, to je greška i građani trebaju biti oprezni", naglašava Bulić.
Realizacijom sniženja cijena proizvoda prodavači se nerijetko žele riješiti i mrtvog kapitala, a ekonomisti navode da bi akcijska vrijednost proizvoda zapravo trebala biti i njena realna u većini slučajeva.

Međutim, prodavac svoju robu može prodavati po cijenama po kakvim on želi, odnosno slobodno ih formirati, jer je legalni vlasnik prodavnice i robu je kupio upravo na takav način.

"Kada pogledate tu robu, ona vrlo često nema ni kvalitet koji bi opravdao njenu cijenu i po sniženju od 70 posto. Prodavci često na svojim izlozima navode da je sve sniženo, naprimjer 70 posto, međutim, kada građani uđu u trgovinu, vide da su snižena dva ili tri proizvoda, dok su ostali po cijeni nižoj za 20 posto. Tu posla ima za inspekciju, jer naprimjer postoje procedure koje propisuje Zakon o trgovini, o tome koja količina proizvoda mora biti snižena do 50 posto kako bi se to navelo na izlogu", pojašnjava Bulić.

Mamac za kupce

Obavještenja o vrtoglavnim sniženjima istaknuta na izlozima također su mamac za kupce kako bi ušli u prodavnicu, a Bulić građanima savjetuje da u aktuelnom periodu moraju biti posebno oprezni, naročito zbog narušene kupovne moći uzrokovane ekonomskim oscilacijama posljedično pandemiji.

"Građani moraju novac racionalno trošiti, jer ulaskom u prodavnicu s naznačenim velikim sniženjima vrlo često kupe bilo šta, ali to se ispostavi kao greška. Dešava se da bi po izlasku iz objekta proizvod odmah vratili, ali to ne mogu učiniti zbog obračuna PDV-a i ostalih obaveza. Tada dolazi do određenih natezanja, koja su u konačnici na štetu kupca", upozorava Bulić.

Prilikom kupovine odjeće i obuće građanima se preporučuje da to čine ciljano, s jasno odabranim proizvođačem i distributerom, koji im provjereno garantira kvalitet.

"Kupiti djetetu patike od 500 ili 600 KM i nakon toga zaključiti da one nisu kvalitetne ili su neupotrebljive nakon mjesec, predstavlja veliki luksuz za prosječnu porodicu u BiH", potcrtava predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača BiH.

Prema ranijim iskustvima iz prakse kupci su se znali naći u nezgodnim situacijama, s obzirom na to da proizvod nisu mogli reklamirati nakon kupovine po sniženoj cijeni.

Bulić navodi da reklamacija na proizvod mora postojati i kada je njegova cijena snižena, izuzev ukoliko se on ne prodaje s već poznatim nedostatkom.

"Ukoliko neko od trgovaca odluči sniziti cijenu nekom odjevnom predmetu ili obući i nigdje nije naglasio da on ima neku skrivenu manu ili nedostatak, potrošač ima pravo na reklamaciju. Međutim, ukoliko je cijena snižena i naveden je nedostatak, potrošač se ne može žaliti", zaključila je Bulić.

Upravo jesenja sniženja i novogodišnje akcije donose najviše zarade poslodavcima, koji poručuju da se kupci ne trebaju plašiti eventualnih "zamki" prilikom kupovine. Međutim, prisustvo opreza svakako je važno, jer niko od nas ne želi da mu se kupovina odjevnog premeta o kojem smo duže vremena maštali eventualno pretvori u noćnu moru.

(Klix.ba)

Ocijeni...
(0 glasova)

radnik4Na svakih zarađenih 500 eura neto plate, u Federaciji BiH treba uplatiti još 72 posto tog iznosa za poreze i doprinose; u Republici Srpskoj je opterećenje nešto niže i treba uplatiti 57 posto tog iznosa.

Plaćanje usluga koje se ne mogu koristiti nije ništa novo u Bosni i Hercegovini. Nekome prva asocijacija može biti da je u pitanju plaćanje usluga zdravstvenog osiguranja, a da nekada čekate više mjeseci kako bi došli na red za navedenu uslugu, istu tu uslugu koju možete dobiti isti dan u privatnoj zdravstvenoj ustanovi.

Zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini je regulisan na način da svoja prava iz radnih aktivnosti možete ostvariti samo putem plaćanja punih doprinosa iz radnog odnosa. Razlike između entiteta u Bosni i Hercegovini postoje u visini stope doprinosa koju plaćate kao obavezu da bi mogli koristiti određena prava. U Federaciji BiH, na svakih zarađenih 500 eura neto plate, potrebno je državi uplatiti još oko 72 posto ovog iznosa na ime različitih poreza i doprinosa. U Republici Srpskoj je opterećenje nešto niže, tako da za isti nivo plate, potrebno je uplatiti oko 57 posto ovog iznosa za različite poreze i doprinose.

Plaćanjem različitih poreskih obaveza, u ovom slučaju, ostvarujete i određena prava, a to su pravo na korištenje zdravstvene zaštite, pravo na novčanu naknadu u slučaju nezaposlenosti i naravno pravo na korištenje penzije jednog dana kada ispunite zakonske preduslove što se tiče minimalnog radnog vijeka i godina starosti.

Kada bi na kraju preračunali iznos koji država uzima sebi od zarade jednog radnika u toku mjeseca, a to je bruto plata iz koje se plaćaju porezi i doprinosi, onda se može vidjeti da oko 36 posto iznosa ostvarene bruto plate jednog radnika u Republici Srpskoj ide u budžete, dok je u Federaciji BiH taj iznos 42 posto.

Umjesto prijave, autorski i ugovori o djelu

Pored prava i obaveza koje dolaze iz klasičnog radnog odnosa u Bosni i Hercegovini, postoji niz drugih mogućnosti za ostvarivanje zarade, što koriste mnogi radnici zbog visokih stopa doprinosa na klasični radni odnos.

Određen broj poslodavaca svoje radnike, umjesto prijave u radni odnos, zapošljava radnike putem ugovora o djelu ili autorskih ugovora. Angažovanjem radnika na ovaj način, poslodavcu se pruža velika fleksibilnost u korištenju radnika i manjim poreskim obavezama prema državi.

Radnici pristaju da rade putem ovih ugovora, jer na ovaj način mogu imati veću neto platu nego da je to slučaj da su prijavljeni u puni radni odnos. Razlog je jednostavan, poslodavac ima određen iznos koji može platiti po radniku i koja se onda raspoređuje između bruto i neto plate radnika. U slučaju ugovora o djelu, radniku ostaje više novca kroz neto platu.

Obaveze prema državi

Ugovori o djelu i autorski ugovori, međutim imaju svoju i drugu stranu. Iako se na ove ugovore, prema zakonu, plaćaju doprinosi, koji su istina nešto niži u odnosu na puni radni odnos, radnik nema nikakvih apsolutno prava po osnovu plaćenih poreza i doprinosa, ali zato ima obaveze prema državi.

U ovu kategoriju možemo svrstati nekoliko različitih kategorija radnika koji ne mogu ostvariti određena prava. Prva kategorija su radnici koji rade i zarađuju svoju platu putem ugovora o djelu ili autorskih ugovora. Oni mogu biti na evidenciji službi za zapošljavanje i po tom osnovu ostvarivati pravo na korištenje usluga zdravstvenog osiguranja kao nezaposlene osobe. Druga mogućnost je da nisu na registrovani na evidenciji i u tom slučaju nemaju prava na korištenje usluga zdravstvenog osiguranja. Treća mogućnost je da su navedene osobe već negdje drugo zaposlene putem ugovora o radu i da imaju povremene aktivnosti putem povremenih aktivnosti.

U bilo kojoj od ovih opcija, osoba koja ostvaruje dohodak putem ovih ugovora plaća državi doprinose, ali od toga nema nikakve koristi. Kada je u pitanju plaćanje doprinosa za zdravstvo, ukoliko već ima ostvareno zdravstveno osiguranje, bilo po osnovu nezaposlenosti ili radnog odnosa, postavlja se pitanje, zbog čega osoba onda dodatno plaća uslugu koju već ima? Ako osoba nema zdravstveno osiguranje, onda se plaća usluga zdravstvenog osiguranja, koji se ne može koristiti. Da bi se mogla ova usluga koristiti, osoba mora plaćati dobrovoljno zdravstveno osiguranje, iako je isto već plaćeno.

Ako pitate donosioce odluka zbog čega je takvo stanje, dobit će te odgovor da je takav zakon i da samo poštuju zakon, bez obzira što je diskriminatoran i što se uzima novac za nešto što se ne može koristiti.

Bez prijave nema staža, a ni penzije

Dodatni problem predstavlja plaćanje doprinosa za penziono i invalidsko osiguranje (PIO), koji prema zakonu trebaju ući u osnovicu za obračun penzije, međutim, zbog nedorečenosti samog zakona, to je u praksi neprevodljivo.

Kao primjer može se navesti jedna osoba koja cijeli radni vijek radi putem ugovora o djelu, možda čak i na dohotku, koji je veći od dohotka osobe koja radi u punom radnom vremenu. Čak i ako cijeli život uplaćuje doprinose za PIO putem ovih ugovora, ukoliko nema 15 godina ostvarenog radnog staža, neće moći koristiti prava putem penzije.

Staž se ostvaruje kroz radni odnos, a ne na osnovu radnog iskustva. Možete biti vrhunski stručnjak i ekspert, sa ogromnim radnim iskustvom. Ipak, ako niste prijavljeni, ne možete ostvariti staž i onda nemate pravo na korištenje penzije.

Zakon o radu ne prepoznaje freelancing

Postoji i treća kategorija radnika, koji ostvaruju dohodak putem uplata iz inostranstva, što je kod nas prepoznato kao freelancing. Ova kategorija stanovništva nije zakonski prepoznata uopšte u zakonu o radu. Međutim, dohodak ostvaren na ovaj način, iako vrsta rada nije prepoznata u zakonu o radu, je oporeziv. Nije bitno kako ste zaradili dohodak, sve dok državi plaćate porez i četiri posto po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Država ima značajnu korist od ovakvog načina rada, što pokazuju i podaci da je u pet godina prijavljen dohodak u iznosu od oko 770 miliona maraka po osnovu ugovora o djelu i autorskih ugovora. Sve što je uplaćeno poreskih doprinosa na navedeni dohodak nije dalo nikakva prava radnicima, osim obaveza.

Nova zakonska rješenja u Federaciji BiH, koja se nalaze u parlamentarnoj proceduri, samo će dovesti u još teži položaj navedene kategorije, jer će se povećati stope doprinosa, bez bilo kakvog uređenja oblasti da se mogu koristiti prava. Osoba koja radi na ugovoru o djelu, ili je freelancer, plaćat će sada iste stope doprinosa kao i radnik u punom radnom odnosu, ali neće moći iste usluge koristiti.

Ako donosioci odluka misle da će takve osobe mirno sve prihvatiti, varaju se. Živimo u vremenu kada su informacije dostupne u svakom trenutku. Mnogi će napustiti državu i otići recimo u Hrvatsku gdje će biti digitalni nomadi.

Unatoč svemu, rješenja su jednostavna. Dovoljno je omogućiti da se može koristiti ono što se plaća i smanjiti poresko opterećenje, osim ako nema neke druge planove i ideje koje svi mi ostali građani i radnici u državi ne vidimo.

Faruk Hadžić (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

bankrot1Javni dug Njemačke prevalio je 2.000 milijarde eura, ali stručnjake iz zemalja eurozone najviše zabrinjava Italija.

Namjera Evropske unije je da se zaduživanjem iščupa iz krize, što će vjerovatno potrajati i iduće godine.

Njemački Bundestag je u četvrtak, 15. aprila, izglasao rebalans budžeta za ovu godinu i time omogućio rekordno zaduživanje od 240 milijardi eura. Time će javni dug zemlje porasti na 2.200 milijardi eura, i to je rekord.

Njemački dug danas iznosi 80 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), konstatira radio Deutsche Welle (DW), a prenosi Tanjug.

I druge članice EU-a su zbog krize prisiljene da žive na kredit. Dugovi se gomilaju od Finske do Grčke.

Eurostat je objavio da će ukupna zaduženja u državnim budžetima eurozone iznositi skoro sto posto BPD-a.

Pitanje pakta

Ali, šta je sa Paktom o stabilnosti i rastu eurozone kojim je propisano da javni dug članica ne smije da pređe 60 posto, a budžetski deficit tri posto?

Ta odredba Pakta je privremeno, do kraja godine, stavljena van snage. Tako će vjerovatno biti i iduće godine, saznaje se iz krugova bliskih evropskom komesaru za monetarnu politiku Paolu Gentiloniju.

Dakle, protiv krize će se i dalje boriti ogromnim zaduženjima, ali koliko dugo to može da traje, postavlja pitanje DW.

Koliko god bude potrebno, kaže za njemački radio Guntram Wolff, šef trusta mozgova Bruegel u Briselu.

“Kako procjenjujem, pravila o ograničenju duga neće važiti ni sljedeće godine. To ima smisla dok se nalazimo u vanrednoj situaciji što se tiče privrednog rasta”, objašnjava on.

Wolff smatra da su zaduženja manje problematična nego što je to bio slučaj u finansijskoj krizi prije desetak godina. Jer, danas su kamatne stope na državne obveznice vrlo niske. Wolff ne vjeruje da će doći do rasta kamata sve dok centralne banke poput Evropske centralne banke (ECB), vode agresivnu monetarnu politiku, odnosno štampaju novac i preplavljuju tržište.

Privredni rast

Na pitanje ko će na kraju platiti ceh, Wolff odgovara: “Kod visokih zaduženja je uvijek odlučujuća stopa privrednog rasta. Ako se postigne veliki rast, onda će se problem zaduženja riješiti sam od sebe. Politika državne štednje kod velikih zaduženja pomaže tek u maloj mjeri”.

To mišljenje dijeli i Markus Ferber, njemački europarlamentarac, stručnjak za finansije Demokršćana.

“Trenutno nismo zabrinuti za stabilnost eura”, kaže on za DW. Ipak, Ferber misli da bi iduće godine trebalo da se vrate ograničenja o zaduživanju u eurozoni. U suprotnom, vjeruje da prijeti opasnost da će pojedine članice nastaviti da rješavaju probleme novim zaduženjima umjesto reformama.

Ferber ističe da zajedničko zaduženje EU-a u iznosu od 750 milijardi eura za ublažavanje posljedica krize mora da ostane usamljeni presedan.

“Neće uspjeti oni koji misle da nacionalne budžete saniraju tako što će dugove da prebace na Evropu. Jer i te dugove moraju da otplate države članice”. To znači, naredne generacije.

Grčka se već približila nivou javnog duga od 200 posto BDP-a. Ipak, sagovornici DW-a ne misle da je to veliki problem jer se Grčka prethodnih godina sanirala.

“Grčka je jedina od 27 članica EU koja je plan obnove nakon korone povezala s agendom reformi. Grčka me brine manje nego neke druge zemlje. Moja najveća briga je Italija”, kaže evropski parlamentarac Ferber.

Ozbiljne teškoće

Upozorava da bi kod rasta kamatne stope ili talasa bankrota italijanska država i banke mogle da zapadnu u ozbiljne teškoće. Italijanski javni dug trenutno iznosi 180 posto BDP-a.

Guntram Wolff iz think-tanka Bruegel ističe da Mario Dhragi, novi italijanski premijer i bivši šef ECB, vodi jasnu politiku privrednog rasta. “Ako Italija bude imala samo malo veći rast, onda je finansijska kriza veoma malo vjerovatna”, navodi on.

Centralne banke nude jeftin novac, kamate su niske kao i inflacija. Predsjednica ECB-a Christine Lagarde poziva kolege iz cijelog svijeta da nastave sa takvom monetarnom politikom. Dakle, zaduživanje se nastavlja. A nakon pandemije će se vidjeti kako dalje, zaključuje radio DW.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

uvozVanjskotrgovinski deficit u poljoprivredno-prehrambenom sektoru BiH za devet mjeseci prošle godine iznosio je nešto više od 1,6 milijardi KM i veći je za osam posto nego u istom periodu 2019. godine, saopšteno je iz Vanjskotrgovinske komore BiH.

Poljoprivredno-prehrambena industrija u BiH je za devet mjeseci prošle godine ostvarila izvoz u vrijednosti od nešto više od 647,8 miliona KM, što je više za 5,23 posto od istog perioda 2019., dok je uvoz iznosio nešto više od 2,26 milijardi KM, što je manje za 4,71 posto nego u prva tri kvartala uporedne godine.

U analizi Komore navodi se da je EU i dalje najznačajniji partner, s obzirom na to da je oko 40 posto izvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda plasirano na ovo tržište, dok je 36 posto ovih proizvoda izvezeno u zemlje Cefte, 14 posto u Tursku, 2,43 posto u zemlje Efte, a 7,5 posto u ostale zemlje.

Kada je riječ o uvozu, na tržište BiH najviše se plasira poljoprivredno-prehrambenih proizvoda porijeklom iz EU, i to oko 62 odsto, zatim oko 31 odsto iz zemalja Cefte, Turske oko tri odsto, zemalja Efte 0,2 odsto, a ostatka svijeta 3,8 odsto.

Iz Komore navode da je u ukupnoj trgovini BiH sa inostranstvom za devet mjeseci prošle godine uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda imao udio oko 18 posto, dok je udio izvoza poljoprivrednih proizvoda u ukupnom izvozu oko osam posto.

 

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

novac2Skoro svaki kvartal ove godine obilježio je neki izazov koji je značajno usporio mogućnost bržeg oporavka naše zemlje.

Portret pandemijskog vremena bosanskohercegovačke ekonomije najbolje oslikava poznata misao Sun Cua stara dvije hiljade godina: “Ukoliko poznaješ svog neprijatelja i ukoliko poznaješ samoga sebe – ne treba da se plašiš rezultata stotine bitaka”.

Bitka izazvana pojavom korona virusa ogolila je surovu istinu – virus poznajemo jako slabo, a sami sebe skoro nikako. Istinitost riječi koje sadrži ova misao najbolje potvrđuje stalna borba naše privrede kojom pokušava ublažiti posljedice neviđenih razmjera koje razaraju ekonomsko tkivo naše zemlje.

Indirektne negativne ekonomske utjecaje naša zemlje počinje osjećati početkom godine kada kinesko tržište trpi ogromne posljedice zbog pojave panedmije, dok prve direktne posljedice bosanskohercegovačka privreda počinje trpiti početkom marta kada bilježimo prve slučaje zaraze ovim virusom. Nakon uvođenja stanja prirodne nesreće svi nivoi vlasti započinju organizirano pristupati izradi mjera čija primarna svrha nije ništa drugo nego zaštita zdravlja građana.

Brojni izazovi usporili oporavak

Skoro svaki kvartal ove godine obilježio je neki izazov koji je značajno usporio mogućnost bržeg oporavka naše zemlje.

Nakon uvođenja tzv. lockdowna krajem prvog i početkom drugog kvartala ove godine realni bruto društveni proizvod doživljava pad cijelih 9.2 posto. Uvođenjem strogih mjera nastaje realno smanjenje ponude koje uzrokuje vještačko smanjenje potražnje što doprinosi nastanku brojnih strukturnih problema. Zbog vještačke tržišne neravnoteže država pokušava iznaći alternativne načine stimuliranja kako ponude na jednoj strani, tako i potražnje na drugoj strani.

Kreatori ekonomske politike posljednjim utočištem vide inostrane doznake za koje vjeruju kako mogu spasiti bosanskohercegovačku ekonomiju. Međutim zbog zatvaranja drugih zemalja priliv doznaka značajno opada što ovu slamku spasa značajno depopularizira.

Nadalje Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) smatra kako pad broja inostranih doznaka značajno doprinosi opadanju potražnje, a primijenu mjera strogog zatvaranja smatraju razlogom značajnog smanjenja ponude. Ovdje izostavljamo neformalne kanale kojim inostrane doznake dolaze našim građanima.

Iako nema preciznih podataka koliko novca dolazi neformalnim kanalima, možemo zaključiti kako svako dvadeseto domaćinstvo prima inozemne doznake, koje čine trećinu ukupnog kućnog budžeta. Značajnim smanjenjem doznaka lokalnom stanovištvu nakon prvog i drugog kvartala stvoren je ogroman pritisak nadolazećem trećem kvartalu koji karakterizira potpuno otvaranje privrednih subjekata.

Krajem trećeg kvartala i početkom četvrtog, odnosno tokom ovog perioda godine, brojne evropske zemlje uvode tzv. light lockdown što zadaje dodatni udarac našoj dobro načetoj ekonomiji.

Zbog slabljenja svih sektora privrede ranije pomenuta EBRD prognozira godišnji pad bruto društvenog proizvoda cijelih 4.5 posto. Pad stope rasta bruto društvenog proizvoda možemo pripisati blagom padu industrijske proizvodnje koja tokom prvih devet mjeseci ove godine bilježi pad skoro osam posto. Smanjenje industrijske proizvodnje uzrokovano restriktivnim mjerama značajno povećava stopu nezaposlenosti koja tokom pandemije doživljava nagli rast.

Moramo kazati kako još uvijek nije moguće dobiti precizne podatke zbog toga što ove brojke trpe svakodnevne promjene. Međutim, nema sumnje kako tokom prvih devet mjeseci ove godine turistički sektor bilježi pad ključnih pokazatelja preko 60 posto što zasigurno predstavlja najpogođeniji sektor privrede. Ostali sektori pokazuju slabosti uslijed prekida globalnih lanaca snabdijevanja što mnogim kompanijama onemogućava osiguranje poslovnog kontinuiteta. Kako vidimo jedna loša aktivnost postaje okidač nastanku druge što posljedično samo produbljuje vražju spiralu.

Rast broja nezaposlenih i poticaj iseljavanju mladih

Treba naglasiti kako broj nezaposlenih prati dinamiku uvođenja restriktivnih mjera. Što su mjere restriktivnije, to je broj nezaposlenih veći. Tako prema podacima poreznih uprava (Porezna uprava FBiH i Porezna uprava RS) broj odjavljenih lica s evidencije zaposlenih krajem šestog mjeseca premašuje 65.000 (43.200 u Federaciji BiH i 21.900 u RS).

Naravno, sve ove podatke teško možemo pripisati posljedicama pandemije. Poslodavci zbog raznih razloga bilježe fluktuaciju zaposlenika. Zbog toga postaje značajno analizirati broj registrovanih nezaposlenih tokom prvog kvartala ove godine kada smo imali potpuno zatvaranje privrednih subjekata.

Prema podacima tokom marta ove godine broj nezaposlenih premašuje 398.270 lica odnosno tokom aprila ove brojke narastaju preko 419.000 lica. Nakon provođenja strogih mjera krajem prvog kvartala i početkom drugog, odnosno, uvođenja blažih mjera krajem trećeg i početkom četvrtog kvartala zaključujemo kako skoro 30 hiljada ljudi nije uspjelo sačuvati radno mjesto. Međutim ukoliko analizirano sadašnju stopu rasta nezasposlenosti možemo kazati kako ono najgore ostaje iza nas.

Treba naglasiti kako porastu nezaposlenih značajno doprinosi stalno iseljavanje mlade populacije koja napušta našu zemlju. Njihovom odlasku svakako doprinosi ovo vrijeme pandemije koje dodatno potiče migracije stanovništva.

Prema rezultatima koje bilježi posljednja studija Westminster Foundation for Democracy, skoro polovica ispitanika mlađe dobi želi napustiti našu zemlju. Poželjnim destinacijama smatraju one zemlje koje nude veće životno blagostanje. Svaki drugi ispitanik poželjnom destinacijom smatra Njemačku, gdje živi skoro 54 posto bosanskohercegovačkih iseljenika. Ukoliko uporedimo prosječnu bosanskohercegovačku neto plaću, koja iznosi 449 eura, i njemačku, koja iznosi 2.500 eura, onda pomenuti razlozi imaju svoje opravdanje.

Nakon uvođenja vanrednog stanja započinju intenzivni napori svih nivoa vlasti koji rezultiraju donošenjem seta ekonomskih mjera koji prioritetno trebaju ublažiti posljedice krize. Komplicirano ustavnog uređenje koje rezultira manjkom kako horizontalne tako i vertikalne koordinacije nije polučilo jedinstvene ekonomske mjere. Manjak koordinacije rezultira separatnom pristupu dizajniranju mjera koje nastaju kao posljedica minimalne koordinacije. Kao rezultat toga imamo slučaj kako niže jedinice vlasti pristupaju donošenju šarolikih mjera koje javnost ocjenjuje nedovoljnim.

Analiza mjera

Zbog toga ćemo pristupiti analiziranju mjera svih nivoa vlasti. Započnimo analiziranjem državnih mjera. Ukoliko zbrojimo sve dosadašnje aktivnosti državnog nivoa možemo zaključiti kako ovaj nivo nije ponudio veliki broj mjera koje vode prema oporavku naše ekonomije.

Razlog pasivnije uloge državnog nivoa možemo opravdati smanjenom nadležnosti države. Vijeće ministara zahvaljujući postojanju minimalne međuentitetske koordinacije uspijeva osigurati kreditni aranžman Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji iznosi 330 milion maraka. Nakon toga ovaj nivo vlasti formira posebnu grupu koja ima zadatak koordinacije provođenja svih ekonomskih mjera.

Analizirajući entitetske mjere možemo zaključiti kako oba entiteta prilaze izradi mjera nakon uvođenja vanrednog stanja – odnosno entitet Federacija BiH započinje sredinom marta kada proglašava stanje prirodne nesreće, dok entitet Republika Srpska nakon donošenje odluku o uvođenju vanrednog stanja. Paket ekonomskih mjera Federacija BiH donosi nešto kasnije zbog kašnjenja sazivanja sjednica oba doma Parlamenta Federacije BiH, dok Vlada Republike Srpske zahvaljujući uvođenju vanrednog stanja ima mogućnost donositi uredbe koje imaju zakonsku snagu.

Analizirajući efikasnost velikog broja mjera možemo zaključiti kako zbog kompliciranosti ustavnog uređenja postoje određeni problemi njihove implementacije. Nema sumnje kako ove mjere itekako znače privredi koja nije mogla predvidjeti ovakvu iznenadnu krizu.

Programe mjera možemo ocijeniti pozitivno, a način njihove implementacije treba sagledati kritički. Ovome treba pridodati lošu praksu nekih političkih partija koje su neosnovanim kritikama nastojale prigrabiti političke poene nauštrb provedbe ekonomskih mjera čime su značajno doprinijele umanjenju efekta njihove implementacije.

Nakon operacionalizacije sredstava MMF-a, Federacija BiH osigurava pedeset posto sredstava kantonalnim vlastima koja mogu upotrijebiti prilikom osmišljavanja paketa pomoći privredi. Zbog takvog pristupa imamo šarolike mjere koje su kantoni donosili sukladno procjeni svojih potreba. Također treba naglasiti kako kantoni nisu donosili mjere sinhronizovano što doodatno komplicira mogućnost mjerenja njihovog uspjeha. Nemogućnost mjerenja efekata značajno umanjuje vjerodostojnost prognoza koje predviđaju potrebno vrijeme potpunog oporavka.

Neophodnost reformi

Prilagođavanje novoj normalnosti zasigurno nije moguće očekivati tako brzo posebno kod uvozno zavisnih zemalja kojima pripada naša zemlja.

Nakon svih crnjih prognoza teško možemo dati neku optimističnu poruku osim onog tračka nade, zahvaljujući pojavi vakcine, koji obećava skoriji povratak normalnom životu.

Pojava vakcine neće sanirati ekonomske posljedice pandemije, nego stvoriti pretpostavke oporavka. Zbog toga postoji veliki izazov kako stabilizirati budžete svih nivoa vlasti zbog čega naša zemlja samo produbljuje vražju spiralu zaduživanja.

Ukoliko želimo brži oporavak, onda mjerama moramo stimulisati potrošnju. Vlasti trebaju nastojati povratiti povjerenje privatnog sektora koji trpi velike posljedice zbog pandemije.

Fokus vlada tokom drugog paketa ekonomskih mjera treba biti usmjeren prema najpogođenijim sektorima privrede. Zbog toga nivo novog kreditnog zaduživanja treba usloviti neophodnim reformama čija svrha treba biti stimuliranje javne potrošnje. Posebno treba stimulirati javnu potrošnju lokalnih zajednica putem infrastrukturnih projekata čija implementacija zahtijeva osiguranje sredstava.

Međutim, ukoliko sredstva preusmjerimo prema saniranju budžetskih deficita onda teško možemo očekivati brži ekonomski oporavak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Dženan Kulović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

tesanj1Da vrijeme krize zbog pandemije ne mora značiti i pad poslovnih aktivnosti potvrđuju u kompaniji Mann Hummel u Tešnju. Kompanija je tržišni lider u proizvodnji filtera, između ostalog za automobilsku industriju. Godinu u kojoj bilježe rast poslovnih aktivnosti završavaju i s usaglašenim kućnim kolektivnim ugovorom koji će uposlenima osigurati materijalnu i pravnu sigurnost.
Oko 700 radnika kompanije Mann Hummel iz Tešnja su na kolektivnom godišnjem odmoru, nakon što su, uprkos svim izazovima rada u uvjetima panedmije, uspjeli ostvariti zadati poslovni cilj.

– Kad je u pitanju promet, ove godine postići ćemo rekord, a to je cifra od 40 miliona eura. Nama su išle u korist određene okolnosti na tržištu. Dok je konkurencija bila spora i nije reagovala na pravi način, mi smo bili dovoljno hrabri i prihvatili smo taj izazov i reagovali smo na najbolji način. Preuzeli određeni dio tržišta – kaže Mahmut Galijašević, generalni direktor MANN+HUMMEL BA.

Devedeset pet posto proizvodnje Mann Hummela se plasira na ino tržište, a ova kompanija je među izvoznicima koji će ostvariti pravo na subvenicije iz federalnog budžeta. Ciljana podrška je dobro došla, no poslovnom sektoru od presudne su važnosti ozbiljne reformske promjene.

– Moramo rasteretiti poreze i doprinose na rad, to je jedan način kako ćemo da zadržimo ljude u BiH. To je nešto što se mora prije svega uraditi kako bi kompanije zadržale svoju konkurentnost na tržištu, a s druge strane bili konkurentni i kada je u pitanju tržište rada – naglasio je Galijašević.

 Poslovni rast je, ističu u upravi, rezultat posvećenosti svih uposlenika zadatim ciljevima. To baš i nije česta situacija u domaćim uvjetima, kao što nije uobičajeno da takve rezultate prate i odgovarajućna poboljšanja materijalnih prava radnika. U toj kompaniji potpisan je kućni kolektivni ugovor za narednu godinu, satnica i dodaci za rad u turnusu su povećani, dogovorena je isplata 13 plaće i regresa.

– Taj kolektivni ugovor je po vrsti i po obimu prava jedan od boljih kolektivnih ugovora u našem okruženju. S obzirom na to da se radi o firmi iz metalskog sektora gdje situacija nije baš onakva kakva bi trebala biti, ovo je svakako jedna pozitivna vijest i dokaz da uspješnog poslodavca nema bez zadovoljnih radnika – istakao je Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca ZDK-a.

U konkretnom slučaju, kolektivnim ugovorom definirana je izrada nove sistematizacije, što je, smatraju u Sindikatu Mann Hummela, i važnije od konkretnih materijalnih davanja.

– Ustanovili smo da je sistematizacija bila malo previše radikalna i gruba, da tu postoji obim posla koji se povećao i mi ćemo formirati tim koji će od aprila, poslije prvog kvartala da vidi gdje su ti problemi i da iste prebaci u grupu više – naveo je Muhamed Bašić, predsjednik Sindikata MANN+HUMMEL BA.

To će biti važan korak za uposlene u ovoj kompaniji i dodatni razlog da se zalažu za njen dalji rast. A da je i u ovom trenutku to poželjan poslodavac potvrđuje i podatak da su na konkurs za prijem 50 radnika dobili više od 500 prijava, javlja FTV.

Podsjetimo da je kompanija u rukama istoimenog njemačkog giganta.

(BiznisInfo.)

Ocijeni...
(0 glasova)

traktor5Nagli porast broja zaraženih korona virusom doveo je do uvođenja rigoroznijih mjera u BiH, a talas novog lockdowna dolazi sa Zapada. U Parizu je već uveden policijski sat, dok se u Pragu protestovalo protiv rigoroznih mjera. Privrednici tvrde da bi novo zaključavanje uništilo domaću privredu koja se još nije ni oporavila od prvog lockdowna, posebice privredu u manjim bh. sredinama. O svemu ovome razgovarali smo sa ekonomskim stručnjacima i društvenim analitičarima koji su dali svoje mišljenje i pogled na trenutno stanje i perspektivu bh. ekonomije u narednim mjesecima.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić član je Fellowship programa Britanske ambasade i Alumni mreže Švicarske ambasade. Često putuje i drži predavanja u svijetu. Pojašnjava da se nalazimo u historijskoj recesiji i da je još uvijek rano da se evidentiraju sve negativne posljedice ekonomske krize, jer se najveći problemi očekuju u zadnjem kvartalu ove i prvom kvartalu naredne godine.

“Ovo se veže za tzv. drugi val COVID-19, ali i tradicionalno slabije poslovne performanse u posmatranom periodu godine. Pretpostavka je da praznična atmosfera neće imati značajniji uticaj na potrošački optimizam. Moramo biti svjesni činjenice da je većina zemalja svijeta u recesiji, a da je BiH, kao malo i otvoreno tržište, integrisana u svjetsku ekonomiju. Shodno tome, mi i ne možemo puno uraditi u kontekstu aktuelne recesije. Slično vrijedi i za Švedsku - bez obzira na izostanak zatvaranja ekonomije, očekuje se da švedska ekonomija ima pad on nekih 4.5 posto za 2020. godinu. Za BiH se sada očekuje do 6.5 posto, mada može biti i gore zavisno od zadnjeg kvartala”, navodi Čavalić na početku analize.

Vlasti nespremno dočekale krizu

Dodaje kako su vlasti ovu krizu dočele dosta nespremno i u nezavidnoj poziciji, sa nizom drugih strukturnih ekonomskih problema.

“Prije svega neki negativni vanjskotrgovinski trendovi sa kraja 2019. godine, odlazak naših građana vani, migrantska kriza, kao i nestabilnost velikih socijalnih sistema, plus izostanak reformi iz dva reformska paketa - Reformske agende i Zajedničkih socioekonomskih reformi. Upravo zbog toga pojedini predstavnici međunarodne zajednice sada insistiraju na datim reformama.”

Ironija je, kaže, da je upravo zdravstvo predstavljalo jedan od prioriteta u zadnjem paketu reformi.

Damir Bećirović, ekonomski analitičar i profesor Internacionalne poslovno–informacione akademije u Tuzli, smatra da se jednostran pristup rješavanju, prvenstveno zdravstvene krize u vidu proljetnog lockdowna, pokazao u ekonomskom smislu katastrofalnim i potpuno je paralizirao ekonomska kretanja u svijetu.

“Osnovni problem je što čitav svijet nije uspio da nađe model funkcionisanja u ovim uslovima. Nakon lockdowna imali smo privid otvaranja, ali neizvjesnost i manjak optimizma su doveli da je potrošnja postala izuzetno oprezna, pri čemu se niti u jednom momentu nismo vratili na nivo iz prethodne godine. Stoga, naša ekonomija nije i ne može biti izuzetak”, ističe Bećirović.

Poseban problem, tvrdi on, predstavlja to što je pristup krizi bio dosta netransparentan i konfuzan tako da se u javnosti stvorilo ozračje koje nikako ne pogoduje rješavanju problema.

“Imamo dio javnosti koji je ubjeđen da je to zavjera, a sa druge strane dio javnosti koji je mislio da nakon karantene sve nastavlja po starom. Sada je jasno da život više nikada neće biti isti i da pojam 'novo normalno', predstavlja novo standardno i uobičajeno. Odatle proizlaze problemi suočavanja, prvenstveno sa ekonomskom krizom, jer nismo shvatili da mjere trebaju ići ka budućnosti, a ne ka spašavanju ranijeg ekonomskog modela i ponašanja”, pojašnjava Bećirović.

Mjere koje su poduzete nedovoljne

Iz tog razloga se, dodaje, propustilo četiri mjeseca da se tržište rada prilagodi novim okolnostima, iznađu efikasni kanali pomoći za očuvanje likvidnosti poslovanja i da se digitalizuje uprava, osiguraju jasne procedure i indikatori za provođenje epidemioloških mjera, stvore zakonski okviri za online poslovanje, obrazovanje i druge oblasti privrednog i društvenog života.

Mjere u okviru korona zakona su se pokazale nedovoljnim, kako u pogledu okvirne podrške, tako i pitanju implementacije istih. Najveća zamjerka se odnosi na izostanak konačnog cilja mjera, fokusa, odnosno bitne promjene koja se planirala postići.

“Sada se neke stvari ispravljaju kroz sistem uredbi, poput npr. one koja cilja na održavanje likvidnosti u FBiH za pojedine sektore, međutim još uvijek nemamo mjera koje će podržati transformaciju ekonomije u (post)COVID-19 eri poslovanja. Novo zatvaranje ekonomije (lockdown) je najgora ali za vlasti najlakša moguća odluka i iskreno se bojim da će do navedene doći, naročito ako se uzme u obzir nedavna mjera u Kantonu Sarajevo u vezi obaveznog nošenja maski. U svijetu, ali i BiH će više ljudi umrijeti od posljedica recesije (otkazi, siromaštvo, slabija funcionalnost sistema socijalne zaštite i slično), nego li od COVID-19”, otvoren je Čavalić.

Pogrešno je primjenjivati metod zatvaranja

Dodaje kako je, uzimajući u ozbir navedeno, apsolutno pogrešno primjenjivati metod zatvaranja ekonomije, jer to samo odlaže problem, bez da ga riješava, pritom stvarajući novi niz drugih problema.

“Procjena je da je sada preko 20.000 ljudi izgubilo posao zbog martovskih mjera i stanja globalne ekonomije. Ako bi uveli novi lockdown taj broj se može uduplati. Kako tim ljudima objasniti neozbiljnost odnosno ishitrenost postupaka kriznih štabova?”, pita se Čavalić.

Odgovornost je na vlastima, smatra ekonomski stručnjak Damir Bećirović, jer ovo pokazuje kako je pogubna centralizacija ekonomske moći u rukama države i ogromna ovisnost privrede o državi.

“Mi imamo 3/4 ekonomskog života koji je direktno ili indirektno vezan na državu i njene finansije. Privatni sektor, pod time misli čisto tržišno nastrojena preduzeća, je pokazao značajno veću fleksibilnost i prilagodnu modela poslovanja. U uslovima propuštene šanse da se razumiju stvari i učine pozitivni pomaci, novo zatvaranje ekonomije će, bojim se, imati veoma teške posljedice u smislu gubitka radnih mjesta, smanjenja prihoda i narušavanja budžetske ravnoteže. Naša ekonomija će se početi opravljati kada se oporavi ekonomija EU, tako da nam uz ovakav pristup predstoji jedino čekati i nadati se da će se desiti neki pozitivni 'crni labud' koji će preokrenuti tok krize u pozitivnom smjeru”, zaključuje Bećirović.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić smatra da su mjere u suzbijanju korona virusa bile pogrešne od samog početka. Ekspermentisalo se i prepisivalo, tvrdi, kako se od koga šta čulo, što je stvorilo nesigurnost kod građana, pa se i one mjere koje su neophodne - kao što su maska i pranje ruku, ne poštuju.

“Nema logike da učenici srednjoškolci, koji se mnogo više pridržavaju mjera, ne idu u školu, a da kafići, nargila barovi i ostalo rade kao da se ništa ne dešava. Uđete u kafić, sjednete i skinete masku. Pitam se gdje je tu logika? To stvara dodatnu konfuziju među građanima. Pravovremene mjere su najbolja stvar, kada je u pitanju pomoć ekonomiji i da se stvori sigurnost u privredi, i kod stanovništva, jer onda su sasvim drukčije kupovne navike i drukčije se sve odražava na ekonomiju”, pojašnjava Cenić.

Dodaje, kako je najprije rečeno da će se razmišljati o otome kada prođe pandemija. Zatim mjere koje su potpuno asimetrično uvedene u različitim dijelovima države i nisu dale nikakav rezultat, misleći da kada se sve otvori da će se popraviti ekonomska slika što se nije desilo.

Novi lockdown nova nesigurnost i revolt

“Novi lockdown daje predah ljekarima ali dodatno će se pojaviti nesigurnost, strah, revolt i nepoštivanje mjera. Vlasti nemaju spreman plan šta će i kako će da rade. U Kantonu Sarajevo su konačno shvatili, poučeni užasom koji se dešavao u ekonomiji, da tu treba dio dati u kešu i pokriti plaće, te će ići s takvim mjerama (prema spasu privrede i ekonomije op.a.). Što se tiče Federacije BiH, bilo bi dobro da se korona zakon olabavi jer potrošeno je samo 20 posto sredstava zato što su zahtjevi (vlasti od privrednika op.a.) bila rigorozna”, pojašnjava Cenić.

Smatra da u slučaju ponovog zatvaranja uslužne djelatnosti, osim velikih marketa, teško da mogu preživjeti.

“Nadam se da neće doći do novog lockdowna jer bi to bila nova katastrofa za koju država nema rješenja. Imamo i drugi problem uzrokovan korona virusom a to je da se svako ko je slabijeg imunološkog stanja ili je prehlađen, šalje kući da se ne rizikuje zaraza. Ko će platiti tolika odsustva s posla a štete su ogromne? Vlasti niti šta projektuju, niti planiraju, niti šta najavljuju, niti govore ko će sanirati te troškove odsustva s posla, posebno u privrednom sektoru, jer proizvodnja nam je prijeko potrebna? Ne postoje besplatne stvari u životu. Sve što je besplatno u državi neko je platio”, ističe Cenić.

Za domaću ekonomiju bi novo zatvaranje uslijed drugog vala bilo pogubno, mišljenja je Čavalić i dodaje kako je skeptik po pitanju djelovanja domaćih kriznih štabova.

"Nismo imali analizu ranijih mjera, što znači da ne znamo koje mjere funkcionišu, a koje ne - bilo da je riječ o epidemiološkim ili ekonomskim mjerama. Dozvolite da pojasnim. Da li je policijski sat imao efekta ili ne? To je još uvijek nepoznanica, ali to neće spriječiti nekog donosioca odluka da sutra implementira ovu mjeru. Isto vrijedi i za sve ostalo, izuzev što su vlasti 'naučile' da sveobuhvatni zakoni poput 'Korona zakona' u FBiH ne funkcionišu kada je riječ o ekonomiji, već da je sistem uredbi dosta efektivniji. Najveći teret krize će upravo biti na periferiji", pojasnio je.

Bez dijaspore nema oporavka

Poseban problem za bh. ekonomiju predstavlja i značajan udio dijaspore u BDP-u, navodi Bećirović. On se, pojašnjava, kreće od 8-10 posto BDP-a. Kako je kriza globalna i dijaspora je pogođena istom, što se značano preliva i na ekonomski život u bh. sredinama, poput Krajine, koje imaju značajan priliv novca iz i od dijaspore.

"Činjenica da su se kod nas formirala i dva tržišta rada, pri čemu je položaj zaposlenih u javnom sektoru daleko povoljniji, posljedice krize će, parem u ovom periodu, najmanje osjetiti centri u kojim je udio ovih zaposlenika najizraženiji, za razliku od rubnih krajeva koji i do sada nisu imali značajniju pomoć vlasti", ističe Bećirović.

A rubni krajevi, poput Krajine, nisu uvijek bili zapostavljeni, kao što je to slučaj od rata naovamo. Tome, kaže Svetlana Cenić, svjedoči zadnji Izvještaj o razvijenosti gradova u Federaciji BiH.

"U junu ove godine, izašao je Izvještaj o razvijenosti općina i kantona u Federaciji BiH u kojem je Unsko-sanski kanton izrazito nerazvijen kanton što je za mene najtužnija stvar ,jer je ova regija do rata bila među najrazvijenim", konstatuje Cenić.

Alma Kličić, ekonomista iz Unsko-sanskog kantona, situaciju u ovom dijelu BiH, kada je u pitanju mogući novi lockdown, vidi kao prijetnju lokalnoj ekonomiji koja je ionako slaba.

“Ukoliko bi se desilo još jedno ‘zaključavanje’ mislim da bi naša ionako krhka ekonomija doživjela potpuni krah. Imajući u vidu da Unsko-sanski kanton u velikoj mjeri živi od doznaka iz inostranstva kao i turizma, koji je ove godine potpuno podbacio. Poslije teške epidemiološke situacije ljudi su se osvjestili šta znači poljoprivreda i koliko ona donosi ljudima sigurnost i opstanak upravo u ovakvim teškim situacijama”, pojašnjava Alma.

Unsko-sanski kanton je izuzetno bogat prirodnim resursima koji nisu dovoljno stavljeni u funkciju. Radilo se dosta na razvoju turizma ali se pokazalo da ova grana i nije respektabilna kad su u pitanju veliki "potresi ekonomije" jer ne dozvoljava da se preko noći preorjentira u drugu privrednu granu kao što je slučaj u proizvodnoj djelatnosti.

“Imala sam priliku gledati firme na području USK-a kako su svoju proizvodnju preorjetisali u proizvodnju dezinfekcionih tunela, dezinfekcionih sredstava, firme za proizvodnju tekstila u proizvodnju maski i druge brojne primjere. Mislim da bi se vlasti morale izboriti da osiguraju dijaspori dolazak kući uz adekvatno praćenje mjera, zasigurno bi ovaj kanton imao puno veću ekonomsku štetu od rizika izlaganju virusu, gdje bi na stotine porodica bille ugrožene usljed nedostataka izvora prihoda. U svemu ovom bitno je naći balans i ne posezati za oštrim mjerama jer bi donošenje odluke lockdown moglo izazvati teške posljedice od kojih bi se društvo teško oporavilo”, zaključuje Alma.

(Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

ekonomijaPandemija Covid-19 je uzrokovala duboku recesiju u regiji zapadnog Balkana, uz smanjenje i domaće i vanjske potražnje, praćeno pogoršanjima u lancima snabdijevanja, dovodeći do negativnog rasta u svih šest zemalja regije u 2020.

Prema najnovijem Redovnom ekonomskom izvještaju (RER) Svjetske banke, prognozira se smanjenje ekonomskog rasta za 4,8 procenata u 2020., što je za 1,7 procentnih poena manje od prognoza iz aprila. Drugi, snažan val pandemije od sredine juna odgađa ekonomski oporavak u regiji. Ograničenja putovanja i mjere socijalnog distanciranja, takođe umanjuju rast u zemljama koje više zavise od turizma.

Očekuje se da će Bosnu i Hercegovinu (BiH) u 2020. zahvatiti najteža recesija u posljednjih 25 godina. Za 2020. se projicira smanjenje realnog BDP-a za 3,2 procenta zbog usporavanja u većini proizvodnih sektora, slabije potražnje iz okruženja i političke neizvjesnosti. Nepovoljne demografske karakteristike BiH, povećanje broja zaraženih i teško političko okruženje mogu takođe pogoršati uticaje pandemije i uzrokovati čak i veći pad BDP-a, nego što se trenutno procjenjuje.

– Ova kriza je imala ogroman utjecaj na ekonomiju i živote ljudi u Bosni i Hercegovini – kaže Emanuel Salinas, šef ureda Svjetske banke za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru.

BiH se, kako je dodao, suočavala s brojnim izazovima i prije pandemije, a sada je rješavanje mnogih od njih postalo još urgentnije. To uključuje stvaranje prostora za snažniji privatni sektor, povećanje efikasnosti javnog sektora, bolju zaštitu ljudskog kapitala u zemlji (kroz bolje obrazovanje i zdravstvo) i stvaranje boljih prilika za mlade.

Pandemija dovodi do novih izazova na tržištima rada u regiji i prijeti da ugrozi napredak koji su zemlje ostvarile u oblasti dobrostanja. Do juna je nezaposlenost u regiji porasla za pola procentnog poena, uz gašenje 139.000 radnih mjesta. Procjenjuje se da je dodatnih 300.000 ljudi postalo siromašno u Albaniji, na Kosovu, u Crnoj Gori i Srbiji – ali je više nego dvostruko manji nego da mjere odgovora na pandemiju nisu uvedene, navodi se u izvještaju.

Kao i u većem dijelu svijeta, kako kaže direktorica Svjetske banke za zapadni Balkan Linda Van Gelder, pandemija Covid-19 i dalje teško pogađa ljude na zapadnom Balkanu, ugrožavajući i zdravlje i ekonomsko dobrostanje ljudi u svih šest zemalja regije.

– Koliko god da je situacija loša, bila bi mnogo gora da vlade nisu brzo uvele mjere od samog početka krize. Prvi prioritet je i dalje stavljanje zdravstvene krize pod kontrolu, uz ograničavanje ekonomske štete. Kreatori politika u regiji će se potom trebati fokusirati na jačanje svojih ekonomskih osnova za čvrst oporavak – dodala je Van Gelder.

Prema izvještaju, svih šest zemalja regije je brzo donijelo politike za zaštitu života i egzistencije. Uvođenje širokih programa očuvanja radnih mjesta, uključujući subvencije za zaposlene, pomoglo je na sprečavanju nekih od najtežih uticaja pandemije na zaposlenost, dok su programi socijalne pomoći, kao što su novčani transferi, pomogli zaštiti najugroženije populacije u regiji u svjetlu zatvaranja privrednih subjekata i drugih ograničenja.

Međutim, uprkos tim mjerama, napredak na aktivaciji radne snage, ostvaren u regiji u nekoliko prethodnih godina, sada je anuliran, a kriza onemogućava ostvarivanje napretka na smanjenju siromaštva. Na ove izazove se nadovezuje povećanje fiskalnih deficita u regiji, obzirom da vlade, u situaciji pada prihoda, nastavljaju s većom potrošnjom da bi ublažile ekonomsko usporavanje. Uz neizvjestan kraj ekonomske krize, vjerovatno je da će pritisak na tržišta rada i prihod potrajati još nekoliko narednih mjeseci.

– Pored poboljšanja zdravstvenih sistema i jačanja mehanizama socijalne zaštite, kreatori politika u regiji bi trebalo da uvode mjere za jačanje ljudskog kapitala, izgradnju snažnijih institucija i jačanje vladavine prava. Ova nesretna okolnost da se mora trošiti više u vrijeme smanjenja prihoda, nameće dodatni pritisak na vlade u regiji da prioritet stave na fiskalnu stabilnost, uključujući i putem unapređenja javne potrošnje i jačanja pridržavanja poreskih obaveza – kaže Linda Van Gelder.

Izvještaj ističe da će brzina opravka, u kratkoročnom periodu, zavisiti od kretanja pandemije, raspoloživosti vakcine, što bi omogućilo normalizaciju ekonomske aktivnost, te održivog oporavka glavnog trgovinskog partnera regije – Evropske unije (EU), saopćeno je iz Svjetske banke u BiH.

(FENA)

Stranica 1 od 9

S5 Box