Vijesti iz rubrike Zdravlje
Zdravlje

Zdravlje (183)

Ocijeni...
(1 glasova)

narandzaVitamin C je izuzetno važan za održavanje zdravlja i pravilnog funkcionisanja organizma. Za razliku od drugh vitamina, vitamin C se ne zadržava dugo u organizmu, pa je potrebno da ga redovno i vrlo često unosite.

Manjak vitamina C u tijelu može da dovede do lošeg kvaliteta života i problematičnih simptoma. Međutim, to može da se riješi dodavanjem vitamina C u ishranu.

Otkrijte simptome koji vam poručuju da vam je vitamin C neophodan:

Desni su vam često natečene i krvare
Vitamin C je odgovoran za zdravlje desni. Ako ne obezbijedite odgovarajući dnevni unos, rizikujete da obolite od gingivitisa. Ako redovno vodite računa o higijeni usne duplje, ali i dalje imate natečene i krvave desni, pokušajte da uzmete više vitamina C.

Neophodna doza je oko 75 mg dnevno za odrasle žene i 90 mg dnevno za odrasle muškarce.

Skloni ste nastajanju modrica i rane teže zarastaju
Ako vam se lako prave modrice po tijelu, vjerovatno vam nedostaje vitamin C. Srećom, ovo se može lako riješiti. Unosite vitamin C kroz citrusno voće i povrće svaki dan. Pored toga, ako je ranama potrebno puno vremena da zarastu, to je takođe znak da vam nedotaje ovaj vitamin, koji proizvodi kolagen, koji je jako koristan za kožu.

Opada vam kosa i kida se
Ako vam kosa opada ili se lomi, vjerovatno ne uzimate dnevnu dozu vitamina C. Prije nego što potrošite gomilu novca na proizvode za kosu, probajte da jedete hranu koja je bogata vitaminom C, poput brokolija i kivija.

Hrana ima više nego dovoljno vitamina C, tako da nije potrebno da uzimate suplemente. Sve što vam je potrebno je da se prebacite na zdraviju ishranu.

Česti bolovi u zglobovima
Bol u zglobovima vrlo je čest pokazatelj nedostatka vitamina C. Pošto je on izuzetno moćan antioksidans, njegov nedostatak u tijelu može da dovede do upale zbog koga se javlja bol u zglobovima.

Često vam opada imunitet
Smanjen unos vitamina C dovodi do slabljenja organizma i njegovih odbrambrenih mehanizama, pa on tako postaje podložniji razvoju virusnih infkcija

Gojite se bez razloga
Ako jedete kao i obično, a kilogrami se nakupljaju, možda je krivac nedostatak vitamina C. Istraživanja pokazuju vezu između niskog vitamina C i visoke tjelesne masti, posebno masti u stomaku. Vitamin C pomaže tijelu da efikasnije sagorijeva masti.

Osjećate se umorno i iscrpljno
Umor je jedan od mnogih simptoma koji potiču iz nedostatka vitamina C u tijelu.

Koža vam izgleda suvo i umorno
Kao što smo rekli ranije, vitamin C je izuzetno važan za proizvodnju kolagena. To znači da ako ne dobijate dovoljno vitamina C, vaša koža će izgledati umornije i starije.

Nokti su vam slabi, tanki i lako pucaju
Tijelu je neophodan vitamin C kako bi bolje apsorbovao gvožđe. Ako vam u sistemu nedostaje vitamina C, to može dovesti do anemije sa nedostatkom gvožđa, što uzrokuje slabe nokte.

(kurir.rs)

Ocijeni...
(1 glasova)

djeca2Svima je poznata činjenica da je internet opasan za djecu. Roditelji se pitaju šta da preduzmu po tom pitanju, jer djeci i mladima ne mogu zabraniti njegovo korištenje.

Ako djecu stalno kontrolišu, gube povjerenje kao roditelj. Sad druge strane, ni mnogim roditeljima nije baš ni jasno o kojim opasnostima na internetu je riječ.

Zbog toga je Udruženje Nova Generacija iz Banjaluka pripremilo tekst koji ima za cilj da informiše roditelje o rizicima koje internet nosi i na koji način zaštititi djecu i sprječiti negativne posljedice.

Prva među svim nedoumicama jeste šta su to opasnosti kojima je dijete izloženo slobodnim vremenom na internetu. Koje su to štetne posljedice ako nije u pitanju opasnost kao takva? Sa druge strane, kako zaštititi dijete od svih opasnosti i spriječiti te iste negativne posljedice?

"Prije svega, ono o čemu se manje govori u javnosti a podjednako je važno za imati u vidu jesu zaštita ličnih podataka i cyberbullying. Lični podaci vas i vašeg djeteta se vrlo lako mogu zloupotrjebiti zbog toga što sve što se postavi online ostaje u internet prostoru na jedan ili drugi način nekome zauvijek dostupno. Putem igranja umreženih video igara, priključivanja različitim društvenim mrežama te posjete različitim sajtovima vaše dijete vrlo lako može postati žrtva cyberbullying-a, ili konkretnije rečeno, žrva uvreda, ismijavanja, širenja lažnih priča i sl. Na dijete kao nezrelo biće ovako nešto može ostaviti trajne posljedice a u svijetu je zabilježen značajan broj samoubistava kao posljedice cyberbullying-a, ucjena, seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja i sl", kažu iz ovog Udruženja.

Manje opasne ali ipak jako štetne posljedice nezaštićenog provođenja vremena na internetu bez preventivnih mjera su i radiakalizacija, usvajanja pogrešnih vrijednosti, nekritičko mišljenje, polarizacija stavova, problemi sa pažnjom i slično

"Ono što je možda među najvećim izazovima za prevenciju jeste cyberbullying jer vaše dijete vrlo lako može postati žrtva ali i nasilnik", ističu.

Zašto se ovo dešava?

Iz Nove generacije dodaju da druženje iz škole djeca nastavljaju i prenose na društvene mreže gdje najčešće imaju više grupa u kojima se dopisuju i dijele sadržaje.

"Samim tim, sva dinamika iz učionice se prenosi u virtuelnu stvarnost. S tim što u virtuelnom svijetu postoji nekoliko značajnih razlika koje povećavaju vjerovatnoću ismijavanja, uznemiravanja, širenje lažnih glasina o nekome, isključivanja iz društva i slično. Jedna od razlika je da ne postoji nadzor. Dok su djeca u školi pod nadzorom nastavnika a na ulici ipak postoji šira javnost koja može da osudi ovakvo ponašanje, u zatvorenoj Viber, Instagram ili Facebook grupi ovako nešto ne postoji. Dakle, nasino ponašanje ni na jedan način neće biti kažnjeno", objašnjavaju.

Pored toga, dodaju, nasilnik, ne može da vidi svoju žrtvu zbog čega se drastično smanjuje empatija za koju je potrebno vidjeti sagovornika i saživjeti se sa njegovim ili njenim emocijama. Ukoliko se čitava aktivnost odvija sa lažnog profilla, nasilnik tek onda nema nikakav doživljaj odnosa sa žrtvom. Pored toga, ukoliko je ovakvo ponašanje trend, odnosno doživljaj djeteta da to „svi rade“ nasilno ponašanje se dodatno normalizuje pa samim tim i pojačava.

Šta uraditi?

Stručnjaci roditeljima savjetuju da računar uvijek drže "na oku".

"Dozvolite vašem djetetu da koristi internet, ali neka to bude u skladu sa dogovorom o količini vremena kao i sajtovima koje može da posjećuje. Bez obzira na dogovor, sadržaji koji neprestalno dolaze u fokus pažnje vaše djece, uvijek ga mogu navesti da se dovede u opasnost. Pored samog kvaliteta, bitno je obratiti pažnju i na kvantitet. Previše vremena provedenog pred ekranom može ostaviti trajne negativne posljedice na vaše dijete. Zbog toga je važno uvijek imati nadzor. Takođe, vrlo lako na internetu možete pronaći besplatne aplikacije za roditeljski nadzor. Većina njih funkcioniše veoma jednostavno. Ukoliko niste ljubitelj aplikacija i novih tehnologija, dovoljno je da postavite šifru na računar ili telefon kojom ćete odobravati pristup interentu vašem djetetu. Sa druge strane, vaše dijete će u jednom momentu odrasti i postati tinejdžer kada strogi nadzor već počinje da prozivodi kontra efekat. Takođe, u ovom uzrastu većina djece već posjeduje svoj mobilni telefon kojim bilo kada i bilo gdje može da pristupi internetu".

Razgovarajte otvoreno sa djetetom

Iz Nove generacije kažu da u predpubertetskom periodu, odnosno periodu u kome je provođenje vremena na interentu još uvijek pod roditeljskom kontrolom vrijeme da se dijete edukuje o tome šta su opasnosti interneta te na koji način da ga koristi na funkcionalan i afirmativan način. Savjet roiteljima je da se raspitaju dodatno o osnovnim vrstama opasnosti nabrojanim u ovom tekstu i da objasne to svom djetetu na što jednostavniji način.

U tinedžerskom dobu je, ističu, važno da imate djetetovo povjerenje kako bi dijelilo sa vama šta se dešava u njegom životu. Ukoliko je dijete tinejdžer važnije je da mu više budete prijatelj, nego kontrolor.

Edukujte vaše dijete

Zbog toga je jako važno redovno komunicirati sa djecom, upoznati ih sa posljedicama do kojih može da dovede ovakvo ponašanje kako bi postali svjesniji i razvili empatiju prema drugima iako su na sociljanim mrežama.
Jedna od tehnika je zauzimanje perspektive vršnjaka koji proživljava ovako nešto. Takođe, bitno je govoriti o cyberbullying-u kako bi djeca mogla da imaju svijest o tome ukoliko postanu žrtva ali i da imaju informaciju šta mogu preduzeti u tom slučaju i kome se obratiti za pomoć.

"Sa druge strane, sistem treba da sankcioniše ovakva ponašanja ali i osvjesti djecu da nije cool raditi ovako nešto. Iako je još uvijek teško za ustanoviti i dokazati ovakve oblike nasilja, i u našem sistemu se ona sankcionišu. Ono što je možda i najvažnije, jeste učiti djecu kako da na adekvatan način komuniciraju sa vršnjacima kako u školi tako i na društvenim mrežama. Ovakve vještine će u svakom slučaju pomoći da se smanji agresija, ali i da se dijete izbori za sebe na afirmativan način poštujući mišljenje i emocije vršnjaka. Jedna od tehnika je vježbanje scenarija koje dijete predloži sa alternativnim načinima reagovanja i komuniciranja", ističe se.

Govorite o vrijednostima

Kako bi internet sadržaji što lakše dolazili do što većeg broja pregleda, oni se pojednostavjuju, čine šarenijim i zanimljivijim, lakšim za konzimirati ali se i vulgarizuju. Naravno, ovo niko ne radi sa jasnom namjerom da pokvari djecu i omladinu već čisto prateći broj pregleda i posjeta bez svijesti ili interesa o posljedicama.

"Sve ovo, iako nije zdravo, dosta je primamljivo za nekoga ko nekritički konzuimra internet sadržaje. Zbog toga je vrlo važno redovno razgovarati o pravim vrijednostima u životu kako bi dijete imalo razvijenu svijest o tome kako u svakodnevnom životu, tako i u interenet prostoru. Pored toga, potrudite se da pratite ono što oni prate kako bi znali u kom smjeru se kreće trend u koji vaše dijete želi da se uklopi. Pratite youtuber-e i influencere kako bi znali šta je to što sluša vaše dijete i ka kojim vrijednostima se usmjerava. Pratite trending kako bi znali šta je trenutno popularno", pojašnjavaju stručnjaci.

Naučite dijete kako da internet koristi za sopstveni razvoj

Iako ne predstavlja opasnost samu po sebi, nekritičko usvajanje informacija dovodi do konzervativnog načina mišljenja i polarizacije.

"Iako se to na internetu čini nemoguće, zapravo je itekako moguće. Algoritmi povezani sa našom adresom kao i svim našim nalozima nam nude sadržaje koje konzumiramo i koji su koherentni sa svim onim što smo prethodno čitali ili gledali. Na taj način su sve manje vjerovatnoće da ćemo doći do informacija koje bi u perspektivi mogle da promjene naš stav prema nekoj temi ili samo uvjerenje kako nešto realno funkcioniše. Zbog toga je važnije nego ikada da učite dijete kako da kritički razmišlja i uvijek zauzima drugu perspektivu, odnosno kako da za njom traga".

Trudite se da budete informisani

Naravno da ne možemo svi biti stručnjaci za sve, ali je elementarni nivo informisanja o najvećim opasnostima koje nosi interent neophodan kako bi očuvali sigurnost sopstvenog djeteta.

"Rizici najvišeg stepena po dijete na internetu jesu seksualni predatori koji koriste različite tehnike za manipulisanje. Koristeći dječiju naivnost predstavljajući se kao vršnjaci ili čak odrasli 'prijatelji' često pozivaju djecu na igranje različitih igara uz pomoć kojih dolaze do neprimjerenih sadržaja. Kanije, mogu da ucjenuju djete prijeteći da će te iste sadržaje da vide njegovi ili njeni vršnjaci ili roditelji ukoliko ne budu radili ono što im se kaže. Takođe, postoji i grupacija predatora koji neprikladnim sadržajima na kojima je žrtva iznudom traže novac", kažu iz Nove generacije.

U internet prostoru vrlo lako vaše dijete može doći do pornografskih i ostalih neprimjerenih sadržaja za njegov ili njen uzrast a koji može ostaviti štetne i dugotrajne posljedice.

Takođe, tu je i takozvani phishing illi u prevodu rečeno „pecanje“ - tehnika namamljivanja djece illi odraslih da otvore različite sadržaje ili obezbjede pristup mejlu koji se kasnije može zloupotrebiti. Naravno, u ovom slučaju dolazi do instaliranja virusa ili drugih štetnih posljedica koje su opasne po tehnilogiju i imovinu kojom raspolažete, ali sam stepen opasnosti po sigurnost i zdravlje djeteta nije toliko visok.

Prihvatite da se to ne dešava „tamo negdje“

Često kada čujemo o svim opasnostima kojima su izložena djeca u svijetu, prvo što pomislimo je da „nema toga kod nas“ ili „nije to još do nas stiglo“.

"Internet je globalno i opšte mjesto. Kada se vaše dijete konektuje na interenet, ono se ne nalazi ni u dvorištu ni u naselju, ono se nalazi na svjetskoj mreži i ima pristup svemu što tamo postoji. Da li je internet onda sam po sebi loš? Naravno da nije, internet nudi nevjerovatne mogućnosti za učenje i razvoj, s tim što je djetetu potreban neko da ga vodi kroz proces odrastanja kako u svakodnevnom životu, tako i u internet svijetu", poručuju iz Udruženja Nova generacija iz Banjaluke.

Maja Isović Dobrijević (6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

djecaAko bi dete stalno želelo da ide u kockarnicu svi roditelji bi se zabrinuli, ali kada deca non-stop traže i žele telefon ili crtani, roditelji ne shvataju da je to slična zavisnost. Roditelji na miru ručaju, piju kafu, druže se, rade, raspremaju, kuvaju, čitaju novine ili takođe gledaju u telefon…

Ne bi bilo strašno da roditelji “kupe” sebi pola sata mira po nekad, ali situacija je mnogo gora. Svaki konflikt, svaka neprijatnost, svaki zalogaj… servira se uz polunesvesno stanje deteta, jer tu je šareni telefon. To je čista prevara deteta , ako mene pitate.

Puno roditelja dalo je bebama i starijoj deci telefone i time pritislo “stop” na razvoj svoje dece, na stvaranje nezaboravnih uspomena, sticanje novih iskustava i preselilo njihov um u virtuelni svet gde su deca nemi posmatrači.

Kada se okrenem unazad, nedvosmisleno shvatam da mi je ka ostvarenju svih želja most bila moć komunikacije i shvatanja međuljudskih odnosa.

Druga majka mudrosti koju uočavam je strpljenje. Ništa bez strpljenja. Bila je to teška lekcija za mene.

Treća, bez koje se ne može ni u jedno društvo je kompromis. Bez kompromisa nema braka, kumstva, niti poslovne saradnje.

Kažu stariji: “Da su mi tvoje godine, a ovo iskustvo, znao bih kako život da iskoristim”, ali svaki podmladak ima svoje iskustvo i na njemu gradi budućnost. Pitam se, šta će se desiti sa decom koja nemaju iskustvo bez telefona kao mesta okupljanja vršnjaka, pa se može reći da “godine prolaze, a iskustva nema”.

Četvrta i peta kraljica uspeha su volja i upornost. Čak i ako si bio prvi u redu za neki talenat, bez volje i upornosti, “možeš da se slikaš”. Isto je i sa školovanjem, započinjanjem biznisa… A upornost i volja se neprimetno grade kroz detinjstvo. Ili se površnim uživanjima, koja pruža moderna tehnologija skoro potpuno blokiraju.

Da li su ta deca spremna na korišćenje slobodnog vremena bez stimulansa sa strane? Da li mogu da podnesu neprijatnost dosade? Poznato je da dosada deci donosi kreativnost i maštu. Upravo to su šesta i sedma blokada na mojoj listi.

Problem su vid, kičma, virtuelni svet i virtuelni identitet… ali najveći problem, po mom mišljenju, je što detinjstvo prolazi pored tih nepokretnih, mirnih, ćutljivih osoba u razvoju. Problem je u propuštnju. Propuštanju detinjstva i života, koji nema reprizu.

Pitam se, šta bi se desilo da odjednom deca ostanu bez telefona? Da li su osposobljeni da pristojno sede i večeraju sa 7 godina (ili su propustili te lekcije)? Da li umeju da se igraju duže od pola sata? Da li poznaju sebe? A poznajete li vi svoju decu u realnom svetu? Da li su osetili život ili samo vešački svet stimulacija??

I pitam sada roditelje glasno: Da li biste im dali lekove, koji ih isto tako umiruju, da vam ne smetaju, da ćute i nesvesno gutaju hranu, da ništa ne traže i da im nikada nije dosadno, da im ne treba društvo, kontakt sa vama… ništa da im ne treba sem tih čarobnih lekića??? Nadam se da vam zvuči strašno i da je odgovor “ne”. Ali možda ste vrlo sličnu stvar uradili. Stopirali ste život i razvoj svojim mališana, zarad samo trenutnog mira.

Umesto da budu glavni i najaktivniji junaci sopstvenih života, deca su postala nepomični i ćutljivi posmatrači, bez ikakvih dodatnih želja.

Heeej, šta sve propušaju ti klinci!! Nisu oni krivi i baš mi ih je žao.

(Detinjarije.com)

Piše: Snežana Golić, pedagog

Ocijeni...
(1 glasova)

srce2Do sindroma slomljenog srca može doći iznenada . Na primjer kod gubitka voljene osobe. Pojedinci koji su tri mjeseca ranije izgubili voljenu osobu imaju sedam odsto veću prisutnost citokina (glikoproteina koji djeluju kao markeri imunološkog sistema za indikaciju upale u krvotoku) i 47 posto nižu varijabilnosti srčanog ritma (razmaka između dva otkucaja srca) od pojedinaca koji ne tuguju, a koji su iste dobi, pola ili tjelesne mase.

Ovaj sindrom je češći kod žena, a istraživanje koje su proveli švajcarski naučnici je pokazalo da ljudi s ovim sindromom imaju veću predispoziciju razvijanja malignih bolesti.

Ipak, svi bolesnici trebaju se dalje posmatrati, piše New York Post.

Prikupljeni su podaci od oko 1600 ispitanika koji imaju sindrom slomljenog srca, a rak je zabilježen kod svake šeste osobe. Osim toga, srce je takođe ugroženo kod ovih osoba.

(Večernji list)

Ocijeni...
(1 glasova)

djeca5Što više mala deca gledaju televizor, češći su i teži defekti u njihovom govoru. Ekran televizora blokira spontane stvaralačke igre i prirodne pokrete. To izaziva deficit u formiranju funkcija velikog mozga, što se odražava i na stvaralačke sposobnosti, fantaziju i intelekt. Naučnici konstatuju da se kod današnje dece sve teže formiraju funkcije za reagovanje na unutrašnja i spoljašnja stanja – toplotu, ravnotežu, pokret, miris, dodir i ukus.

Televizija izaziva potpuno zaustavljanje akomodacije očiju. Ukočenost pogleda prenosi se na čitavo telo. Čak i najnestašnija deca satima nepokretno sede ispred televizora. Lekari to zovu zastoj motorike, ali problem tu nije u pasivnosti mišića, nego u pasivnosti volje koja upravlja mišićima. Vrši se svojevrsni atak na čovekovu volju. Sve aktivnosti su snižene, volja oslabljena, a samim tim dolazi do degradacije ličnosti.

Kada se podvrgne testiranju stanje opšteg obrazovanja kod Nemaca, može se izvesti jednostavan zaključak: što duže čovek gleda televizor, to su oskudnija njegova saznanja”.

Nemačka statistika je tačna: “Danas je na času matematike neuporedivo teže objasniti dokaz teoreme, nego pre deset godina, tako da mnogi učenici ne umeju samostalno da vrše ni najprostije misaone operacije”. Nemačka privredna komora dva puta je sprovela jedan isti test (u kome je učestvovalo 740 dobrovoljaca). Procenat onih koji dobro umeju da računaju za deset godina je spao sa 20,8% na 11,2%. Dvostruko!

Maršal Makluen, najveći svetski autoritet u oblasti uticaja televizije na čoveka i društvo, u raznim godinama je pisao:

“Dete televizije – to je invalid koji nema nikakve privilegije” (1964); “Televizija deluje kao LSD”; “Bilo bi veoma dobro kada u Americi uopšte ne bi bilo televizije” (1967); “Bezopasna doza televizije za decu je negde oko nule”; “Televizor demobiliše mišiće oka. Zbog toga dete televizije ne može da čita. To nije teorija, nego činjenica koju smo otkrili i dokazali” (1977).

Dete kopira odrasle, usvaja govor (naglasak), manire, hod, običaje, način uzimanja hrane, intonaciju, dobre i loše navike. Ako roditelji puše, najverovatnije će i dete postati pušač. I poslovica to potvrđuje: “Iver ne pada daleko od klade”. Ali nekada je “klada” podrazumevala roditelje, oca. Zatim su se kod mladih pojavljivali idoli: cirkuzanti, glumci, poznati naučnici, veliki sportisti – svi koji su bili uvaženi i uspešni.

Pre pojave televizije orijentir za društvo je bio junak – hrabar, svet, mudar i dobar. Orijentisanje prema takvom junaku vuče društvo uvis. Kada kažemo “televizija”, mi imamo u vidu našu savremenu televiziju. Uzmite u ruke današnji program i uporedite: pre pedeset godina on je izgledao drukčije.

… Nikada i nigde prostitutka nije bila obrazac za podražavanje. Niko nikada nije učio mlade da svoj intimni život učine javnim, sve dok se nije pojavila emisija “Kroz staklo” (ekvivalent našeg “Velikog brata”, prim. prev.)

Dno je isplivalo na vrh

A televizor je glavni mehanizam, glavni instrument tog prevrata. Ljudi kopiraju junake TV ekrana u svemu – kopiraju njihove frizure, njihove izraze. U toku je ubrzana, masovna (opštenarodna) obuka. Televizor govori čime da peremo veš, čime da se brijemo, šta da jedemo, šta da obučemo, čime da se namažemo, nasapunjamo, napuderišemo. A kao duhovnu hranu televizor nudi samoga sebe.

…Ono što ne može da se proda, toga uopšte nema na televiziji. Um, dobrota… toga nema na policama. A čim se roba ne prodaje, zašto onda o njoj govoriti, zašto trošiti dragoceno vreme? Nema robe, nema ni reklamodavca, nema ni mesta na televiziji. Nema mesta za najbolja ljudska osećanja, jer se ona ne prodaju.

* * *

Televizija utiče na ljude – to je dokazano. Starija pokolenja se zgražavaju zbog prljavštine, bestidnosti i surovosti. A mladi sležu ramenima: šta tu ima tako neobično? Stariji su odrasli u drukčijoj atmosferi. Za njih je mnogo toga na današnjoj televiziji odvratno. A mladi su odrasli sa tom televizijom. Ta hrana (duhovna hrana) je za njih norma. Uticaj televizije je očigledan, i on je tipičan. Svaka surovost i svaki razvrat se uvlače pod kožu i prestaju da nas potresaju, čak nam pružaju i zadovoljstvo. I put onih koji su naučeni na takva zadovoljstva, na takvu hranu – vodi samo nizbrdo, prema još većoj surovosti, ili još poganijem razvratu. Tako narkoman polako povećava dozu. Ranija doza već više ne deluje na njega.

…A zbog čega se sve to prikazuje? Zbog čega nas svakodnevno sve više guraju u nasilje, podlost i prljavštinu? Zar su ljudi sa televizije umno poremećeni? Njihovo ponašanje mora imati nekog smisla.

Smisao postoji. On se zove “novac”. A na njihovom jeziku – “rejting”.

Tamo, na televiziji, rejting je postao božanstvo. Oni se mole samo njemu.

(pricalica.blog.rs)

ponedjeljak, 17 Juni 2019 00:00

Preteške torbe za leđa školarca

Ocijeni...
(0 glasova)

djecaskolaKako je samo teška ta tvoja torba, to je rečenica koju je zasigurno izgovorio svaki od roditelja kada se i sam uvjerio što njegovo dijete mora po(d)nijeti na svojim leđima. Pokušat ćemo s nekoliko savjeta odgovoriti na dileme kakvu je školsku torbu trebalo kupiti, kakva treba biti torba koja će najbolje odgovarati ergonomskim i anatomskim obilježjima, te jesu li skupe torbe i ruksaci ujedno i najbolji izbor?

Bolovi u leđima zbog torbe i nepravilnog držanja

Ako u porodici imate školarca, možete mu izvagati torbu i, ovisno o rasporedu, pokazat će se težine koje i odrasli teško nose. Govorimo o težinama koje redovito prelaze 5kg, a ovisno o rasporedu predmeta znaju dostići i do 10kg. Problem je tim veći kod djece koja dugo pješače do škole. Udaljenosti koje neka djeca prijeđu do škole, u gradovima, a pogotovo u selima,znaju biti poprilične. Školarci, posebice oni najmlađi, ne bi smjeli nositi tako težak teret jer su još uvijek u razvoju i podložni su raznim oštećenjima kičme.

Mnogobrojna istraživanja potvrdila su kako su preteške torbe jedan od čestih faktora koji su odgovorni za razvoj nepravilnog tjelesnog držanja kod djece školske dobi. Iz Ministarstva zdravstva navode kako je školsko razdoblje posebno podložno promjenama kičme jer se smanjuje tjelesna aktivnost, više se vremena provodi u sjedećem položaju. Loše držanje kičme utječe na fizičko i psihičko zdravlje djeteta. Šteti disanju, krvnom protoku, probavi, uzrokuje bolove i smanjuje pokretljivost mišića leđa i ramena. Važno je reći da se deformiteti kičme nakon završenog razdoblja rasta više ne mogu ispraviti, a brže se razvijaju i pogoršavaju u pubertetu.

Koliko torba smije biti teška

Novija istraživanja pokazala su da težina torbe treba biti limitirana čak na 10 posto težine djeteta jer već težina od 15 posto ili 20 posto u odnosu na 10 posto povećava izglede za naginjanje glave prema naprijed, subjektivne zdravstvene smetnje djeteta poput umora, iscrpljenosti i boli u leđima, te poteškoće u hodanju i održavanju ravnoteže. Dosad se smatralo kako torba ne bi smjela težiti više od 20 posto ukupne težine djeteta. U nekim europskim zemljama čak je zakonom propisano kako težina školske torbe ne smije biti veća od 10 posto tjelesne težine djeteta.

Ergonomija, čvrstoća i mala težina

Roditelji bi trebali djetetu nabaviti torbu koja će imati najbolji omjer dobre ergonomije, visoke čvrstoće i male težine. Ključno je da odaberete torbu koja odgovara visini i težini djeteta. Kod odabira školske torbe vodite računa o tome da je ergonomski oblikovana, da ima podesive široke, podstavljene naramenice i podstavljen zadnji dio koji se naslanja direktno na leđa, te reflektirajuće trakice koje povećavaju uočljivost i sigurnost djeteta u saobraćaju.Treba imati remenje za oba ramena, na što višem položaju u odnosu na kičmeni stup. Dijete treba naučiti da torbu nosi na oba ramena, odnosno da je ne vješa samo na jednu naramenicu.To je iznimno važno kako bi se teret ravnomjerno rasporedio na leđa.

Ako postoji, dobro je djetetu oko pojasa zavezati dodatni treći remen te ga naučiti da mu to uđe u naviku. Sve naramenice na torbi potrebno je pravilno zategnuti da torba ne visi i pada u gornjem dijelu, ali i da nije previše čvrsto stegnuta. S obzirom da su udžbenici i pribor koji školarci moraju nositi na nastavu prilično teški, nije loše odabrati torbu na kotačiće. No, imajte na umu da torbu na kotačiće svejedno treba ručno nositi po stepenicama na katove škole i da ju je problematično koristiti po snježnom vremenu.

Kako smanjiti težinu torbe?

Roditelji bi svakako trebali kontrolirati što sve dijete nosi u školu. Ponekad će, posebice oni najmlađi, jednostavno natrpati torbu knjigama koje trebaju i ne trebaju. Pokušajte s učiteljima i drugim roditeljima dogovoriti ostavljanje nepotrebnih udžbenika u školi.Težina torbe uvelike ovisi o nastavnicima, a tu je situacija različita od škole do škole, od razreda do razreda.

Jedni nastavnici inzistiraju na nošenju svih nastavnih materijala, drugi nastoje olakšati djeci, pa se knjige koriste za domaće zadaće i rad kod kuće, a u školi se bilježi ono što se predaje. Nastavnici ne bi smjeli insistirati na stalnom nošenju dodatnih teških pomagala (velike sveske tvrdih korica, dodatni materijali pored postojećih, mape, atlasi itd.), bez promišljanja o težini koju to predstavlja za učenika iz dana u dan i tako godinama.

(zena.rtl.hr)

Ocijeni...
(0 glasova)

karticaPrema novom istraživanju, svaka osoba sedmično unese oko 2000 komadića plastike u svoje tijelo, što na mjesečnom nivou doseže 21 gram, a godišnje 250 grama

Nedavno provedeno istraživanje pokazuje veliku mogućnost da sedmično u svoj organizam unosimo prosječno pet grama plastike, što je proporcionalno količini plastike u jednoj kreditnoj kartici. Dalbergova analiza provedena na australskom Sveučilištu u Newcastleu navodi da svaka osoba tjedno unese oko 2000 komadića plastike u svoje tijelo. Na mjesečnoj razini to doseže 21 gram, a godišnje naša konzumacija plastike iznosi čak 250 grama.

„No Plastic in Nature: Assessing Plastic Ingestion from Nature to People“ (Bez plastike u prirodi: procjena ljudske konzumacije plastike iz prirode) je prva globalna analiza koja koristi podatke iz više od 50 različitih istraživanja s temom ljudske konzumacije mikroplastike. Rezultati tog istraživanja su izuzetno važni za shvaćanje utjecaja plastičnog zagađenja na ljude, te potvrđuju hitnost konkretnog djelovanja u svrhu smanjenja negativnih utjecaja na ekosustave.

Generalni direktor WWF-a Internationala Marco Lambertini poručuje: „Ovo otkriće bi trebalo probuditi vlade i potaknuti ih na djelovanje. Nema plastika negativan utjecaj samo na oceane, vodene tokove i morski život, već je i u svima nama. Nužno je početi djelovati na globalnoj razini i krenuti odmah rješavati ovu krizu.“

„Istraživanje ispituje štetnost plastičnog zagađenja za ljudsko zdravlje, ali moramo uzeti u obzir da su utjecaji plastike puno širi problem, koji se može riješiti jedino utjecanjem na izvor plastičnog zagađenja. Ako ne želimo svakodnevno konzumirati plastiku, moramo prestati proizvoditi milijune tona plastičnih proizvoda, koji naposljetku završavaju u našem okolišu. Kako bi zaustavili plastičnu krizu, moramo potaknuti vlade, korporacije i općenito potrošače na hitno i konkretno djelovanje, te postići globalni sporazum s globalnim ciljevima koji se bore protiv plastičnog zagađenja.“

Istraživanje ukazuje na širok raspon različitih uzoraka konzumacije plastike. Uzimajući u obzir ograničenja početne faze istraživanja, rezultati upućuju na globalni prosjek ljudske tjedne konzumacije plastike u iznosu od 5 grama.

Najveći izvor plastike koju unosimo u tijelo u cijelom svijetu je voda – kako flaširana tako i ona iz slavine - pri čemu su vidljive ogromne regionalne razlike, sa dvostruko više plastičnih čestica u vodi SAD-a i Indije, nego li Europe i Indonezije. Neki od prehrambenih proizvoda s najvišom stopom plastičnih čestica su školjke, sol i pivo. Rezultati pokazuju kako je problem plastičnog zagađenja univerzalan i direktno pogađa ljude, zbog čega je još gore što vlade ne pružaju odgovarajuća rješenja za sprječavanje dospijevanja plastike u okoliš i naš lanac ishrane.

Analiza poziva svjetske vlade na poduzimanje konkretnih akcija i zauzimanje glavne uloge u rješavanju problema zagađenja duž cijelog lanca opskrbe. Od proizvođača, do javnih tijela i samih potrošača, svi trebaju preuzeti odgovornost za krizu u kojoj se nalazimo.

WWF provodi globalnu peticiju kojom se poziva na pravno obvezujući sporazum o zagađenju mora plastikom, a za koju je već prikupio preko pola milijuna potpisa. Sporazumom bi se uspostavili nacionalni ciljevi i tražilo transparentno izvještavanje tvrtki. Osim toga, sporazum bi trebao osigurati financijsku i tehničku potporu zemljama s niskim prihodima kako bi se povećao njihov kapacitet za upravljanje otpadom.

„Danas, u vrijeme podizanja globalne svijesti o štetnosti mikroplastike na okoliš, ovo istraživanje po prvi put pokazuje precizan izračun stope ljudske konzumacije plastike. Razvijanje metode pretvaranja broja čestica mikroplastike u mase pomoći će u određivanju potencijalnih toksikoloških rizika za ljude“, kaže dr. Thava Palanisami, suvoditeljica projekta i istraživačica plastike na Sveučilištu u Newcastleu.

Konzumacija plastike je samo jedan od mnogih problema plastične krize. Ona predstavlja veliku prijetnju za divlje životinje zbog uplitanja u otpad i uništavanja staništa. Uz sve to, plastično zagađenje ima i štetne ekonomske posljedice, sa godišnjim utjecajem na morsku ekonomiju u iznosu od 8 bilijuna američkih dolara, prema podacima UN-ovog Programa za okoliš (UNEP).

Više o kampanji „Plastična dijeta“ pronađite na http://www.wwfadria.org/ne_plastici/.

(6yka.com)

Ocijeni...
(1 glasova)

aditiviAditivi se dodaju u hranu da bi je obojili, konzervisali, kako bi joj se stabilizovao ukus i sl. Postoje prirodni aditivi poput limunske kiseline i pčelinjeg voska te umjetni aditivi.

Većina aditiva nije štetna, a oni koji mogu biti opasni za zdravlje moraju se po važećim propisima koristiti u ograničenim količinama. Ipak, to nije dovoljna zaštita potrošača jer potrošač ne zna koliko neke namirnice smije pojesti, a da ne unese preveliku količinu štetnog aditiva u sebe.

Pojednostavljena definicija prehrambenih aditiva govori kako je riječ o tvarima određenog hemijskog sastava koje se dodaju hrani u procesu tehnološke proizvodnje i obrade, a s ciljem očuvanja osnovnih svojstava ukusa, mirisa i same konzistencije.

Nekad davno, ljudi su sami pomoću određenih postupaka konzervisali hranu kako bi produžili njen rok trajanja, stoga se može reći da je dobra strana priče ta što je pomoću aditiva danas postignuta visoka sigurnost proizvoda. Zašto onda svi panično okreću pozadinu artikala ne bi li provjerili koliko aditiva sadrži omiljeni proizvod?

Naime, samo prisustvo aditiva u hrani mijenja neke njene izvorne karakteristike. Ponajprije djeluje na ujednačen kvalitet proizvoda i postiže da nam određene sezonske namirnice budu dostupne tokom cijele godine. Iako smo se nekada zgražavali nad tim, danas nas komocija uči da bez problema usred zime jedemo paradajz.
To da je paradajz uspio preživjeti dugoročno skladištenje, možemo da zahvalimo upravo prisustvu aditiva, odnosno tvari za konzervisanje koje su uspjele spriječiti njegovo kvarenje. Osim ujednačenog kvaliteta, prehrambeni aditivi u hrani zadržavaju ili mijenjaju sam izgled namirnice i to u vidu bojila.

Neki aditivi vežu vodu u proizvodu, kao na primjer fosfati u kobasicama ili hrenovkama, dok drugi omogućavaju izradu "novih" proizvoda, što je najčešće slučaj kod energetskih pića itd.

EKONOMSKO GLEDIŠTE
Ovdje ne treba zanemariti ni ekonomsku računicu jer široka i dostupna ponuda umanjuje cijenu proizvoda. Sve što nađemo u trgovini, a znamo da tamo ne bi trebalo biti jer jednostavno nije sezona, našli smo zbog razvoja tehnologije proizvodnje hrane, ali i primjene aditiva.

Razbijmo ovdje i iluzije onih naivnih - nema laganih proizvoda bez sladila i emulgatora, nema gotovih jela bez pojačivača ukusa, nema hrane koja može stajati duže od nekoliko dana, a da to nije potpomognuto nekom vrstom konzervansa, stabilizatora ili druge tvari. Ukoliko iza zgrade nemate vlastiti vrt, zaboravite na prehranu oslobođenu aditiva.

E-BROJEVI
S obzirom na to da se nalazimo u šumi informacija, prepoznavanje aditiva se odvija putem E-brojeva koji predstavljaju opšteprihvaćenu oznaku u cijelom svijetu. E-brojevi osiguravaju lakše označavanje i prepoznavanje te potvrdu toksikološke evaluacije i klasifikacije aditiva.

Iako se aditivi dijele u nekoliko grupa, postoje određena pravila numerisanja:

bojila - 100-181
konzervansi - 200-285 i 1105
antioksidansi - 300-340
regulatori kiselosti - označavaju se različitim brojevima
zgušnjivači/emulgatori - 322, 400-499 i 1400-1451
tvari za sprečavanje zgrudnjavanja - 550-572,
pojačivači ukusa - 600-650
tvari za poliranje - 900-910
tvari za zaslađivanje - 420, 421, 950-970
Iako aditivi omogućavaju vrlo visoku sigurnost proizvoda u tehnološkom smislu, neke ipak ne prati dobar glas i mogu naštetiti zdravlju.

Upravo iz pomenutog razloga, potrošači se sve više informišu o onome što unose u organizam, a posebno ona grupa koja već ima određenih zdravstvenih problema.

S obzirom na to da aditivi u hrani predstavljaju kontroverznu temu, postoji jasan zakonski okvir za njihovo označavanje. Kao i u ostatku svijeta, tako i kod nas postoje posebne odredbe koje se bave označavanjem prehrambenih aditiva te je proizvođač hrane zakonski primoran označiti sve aditive u nekom prehrambenom proizvodu. Prije nego što do toga uopšte i dođe, sprovode se opsežni postupci ispitivanja o količini i načinu upotrebe određenih aditiva u hrani kao i njihovom djelovanju na čovjekovo zdravlje. Ovdje se najprije misli o oprezu prekomjerne količine koja bi ga narušila, no istina je da se i aditivi koji su prošli sve procedure povezuju s određenim bolestima.

NAJOPASNIJI PREHRAMBENI ADITIVI
Iako ima nekoliko zlih E-brojeva kojih se treba čuvati, najopasniji je E621.

Naime, riječ je o mononatrijevom glutaminatu (MSG) navedenom na deklaracijama proizvoda pod oznakom E621, a njegova česta upotreba može naškoditi čovjekovom zdravlju u vidu pojačanog lupanja srca, bolova u prsima, glavoboljama, mučninama, vrtoglavici i sl., a posebno se smatra da velika količina ovog aditiva pobuđuje receptore živčanih ćelija i vodi do njihovog odumiranja. E621 je sam opasan, ali u kombinaciji s E626 do E635 može uzrokovati još veću štetu, stoga se zna dogoditi da ih proizvođači hrane razdvajaju.

MSG predstavlja pojačivač ukusa, a sastoji se od natrijuma i glutaminske kiseline. Ova potonja djeluje na receptore na jeziku i u mozgu, koji hranu registriruju kao ukusniju. Postoji i kontroverznije mišljenje kako MSG napada krvno-moždanu barijeru, odnosno odbrambeni sistem koji ima funkciju sprečavanja ulaska toksina u mozak te svojim pojačanim podražajima iscrpljuje ćelije mozga, što može uzrokovati njegovo oštećenje.

MSG pored toga može biti uzrok i pojavi gojaznosti s obzirom na to da ponajprije djeluje na hipotalamus, odnosno dio mozga odgovoran za regulaciju osjećaja gladi te na taj način u nama stvara izuzetnu želju za hranom.

MSG se možem naći u mnogobrojnim proizvodima, od instant supa, gotovih jela, brze i smrznute hrane, dodataka jelima, grickalicama, margarinu, senfu, žvakaćim gumama, topljenom siru, tjestenini.

OD OSTALIH ADITIVA KOJE JE POŽELJNO IZBJEGAVATI IZDVAJAJU SE:
Natrijev nitrit - konzervans, služi za očuvanje, boju i ukus mesnih proizvoda. Može se naći u panceti, pršutu, hrenovkama, dimljenoj ribi i usoljenoj govedini.

Butylated hydroxyanisole (BHA) i butylated hydrozyttoluene (BHT) - antioksidansi, koriste se za očuvanje hrane i sprečavanje oksidacije. Nalaze se u žitaricama, žvakaćim gumama, čipsu i biljnim uljima.

Monosodium glutamat - aminokiselina, koristi se kao pojačivač ukusa u supama, salati, čipsu i smrznutim jelima.

Propil-galat - konzervans koji sprečava kvarenje masti i ulja. Nalazi se u mesnim proizvodima, kockama za supu i žvakaćim gumama.

Olestra - sintetička mast koja sprečava apsorpciju masnoća iz probavnog sistema. Moguće ju je naći u čipsevima.

Kalijum-bromat - koristi se kao dodatak za povećanje volumena u bijelom brašnu, hljebu i pecivima.

GOVOREĆI O E-BROJEVIMA, NAJBOLJE JE IZBJEGAVATI SLJEDEĆE:
E102, E 104, E107, E110, E120, E122, E123, E124, E127, E131, E132, E133, E142, E150, E151,E153, E154; E171, E173, E210, E220, E223, E232, E249, E250, E284, E285, E310, E311, E312, E320, E321. E308, E407, E472, E473, E512, E553, E620, E621, E622, E626, E942, E950, E951, E952, E954, E1440.

EDUKUJTE SE
Jasno je da su aditivi danas u prehrambenoj industriji nezaobilazni. Oni čine hranu primamljivijom, dugotrajnijom, izazivaju izuzetnu želju za njenim unosom. Gotovo je nezamislivo na koje bismo sve namirnice morali zaboraviti da aditiva kojim slučajem nema.

Stoga, zaključak je kako ih ne možete izbjeći. Ono što možete je edukovati se o onim najštetnijim i probati ih izbjeći kada je to moguće. Upozorenja se posebno odnosi na one najosjetljivije, djecu i pripadnike starije dobne grupe. No opšte pravilo vrijedi za sve - što je deklaracija "kraća", to je sadržaj proizvoda "zdraviji".

(NN)

Ocijeni...
(0 glasova)

djecaVeliki broj ljudi na društvenim mrežama hvali vaš način podučavanja dece – NTC sistem učenja, odnosno razvijanje moždanih vijuga od malih nogu kroz igru. Mozgalice, asocijacije, skrivene reči samo su neki od načina da predavači pokrenu maštu dece i njihovu zainteresovanost za bitne stvari koje su im neretko dosadne. Jesu li roditelji zahtevni? Da li dobre ocene utiču na decu, da li su dobre ocene danas merilo znanja?

“U odnosu na period od pre 10 godina, mnoge države Evrope danas pokušavaju da pomognu same sebi. Tu je PISA test, gleda se kako deca uče, šta su naučili… Još od 2008. godine kreće pritisak, mnoge države traže načine da doprinesu poboljšanju obrazovnog sistema, pokušavaju da uvide kako da deca budu ekonomski produktivna. Smanjuje se gradivo, ali se u međuvremenu shvatilo da to nije dalo rezultate i da nije svrha u tome, tako da ga pojedine države više ne smanjuju. Deca sve više imaju problem da se koncentrišu, sve češće se spominju poremećaji pažnje, ADHD. Na primer, 15 odsto dece u Engleskoj danas uzima lekove na bazi amfetamina. Amfetamin je droga, počeli smo da drogiramo decu da nas slušaju u školi”, kaže Rajović i ističe da drugo rešenje predstavlja rad sa decom odmalena – da misle, da povezuju.

“Pokret je osnova razvoja mozga, dete mora i kroz pokret da povezuje pređene misaone procese. Vrtenje, jedna od najčešćih dečijih aktivnosti je vrlo korisna. Moramo gledati šta dete voli instinktivno da radi. Mi im stalno branimo, ali u toj rotaciji, tom skakanju je tajna. Danas se zna da se mozak razvija u pokretu. Roditelji me najčeše pitaju “Da li to znači da, ako je dete spretno, ono je samim tim i nitelignentno?”. Ja im na to kažem da spretni ljudi imaju veliki broj sinapsi, ali ako nemaju zanje o tim sinapsama, to nisu pametni ljudi. Gradska deca gledaju televiziju, znaju kako da koriste kompjutere, znaju napamet gradove, gde se nalazi koja država, ali i dalje imaju kognitivne poteškoće, poput disleksije (poremećaja čitanja), Cilj je da roditelji shvate da deca u pokretu moraju da misle i rešavaju probleme.”

Da li vi pravite novu definiciju pameti? Da li je dete koje živi na selu, recimo, koje može već da čuva ovce i obavlja mnogo poslova, a uz to se školuje, samim tim po prirodi stvari manje pametno?

“To je bistro dete, ali ono nema informacije koje će povezivati. Gradsko ih ima, ali ih ne povezuje. Često spominjem vežbe u vrtiću, za decu od 5 godina.Postavim im prvo zagonetku: Šta je to što ceo dan ide, a ne izlazi iz kuće? Teško im je da pogode, ali kada kažem ‘kućica’ umesto ‘kuća’, obda shvate da je reč o pužu. Zatim tog puža povežem sa šumom i kišom, pitam ih šta raste u šumi kada padne kiša. Oni kažu pečurke. Onda im ispričam da su jedan dan miševi bežali od kiše i pokušali da se sakriju pod pečurku. Jedan miš je stao, drugi nije. Drugi dan su trčali, i oba miša su stala pod pečurku. Kada ih pitam zašto je to tako, oni kažu da je pečurka porasla. Deca iz druge grupe, kojima prethodno nisam ispričao priču o miševima i pečurci rekla su da su se miševi smanjili. Naša deca ne povezuju informacije, moramo da menjamo metode podučavanja za 180 stepeni.”

Šta znači priroda u razvoju dečjeg organizma?

“Priroda je nešto nezamenljivo. Nas mozak se razvijao milionima godinama, u pokretu. Deca su skakala preko kamena, potoka, s kamena na kamen, preko grane… Dete je moralo da trči, da razmišlja, da nađe način kako da preskoči u trku preko potoka. Moralo je neprestano da procenjuje svoje sposobnosti, da razmišplja o tome koliko je potok dubok, kako da ga prekoči. Nisu deca trčala tek tako, to je bila priprema za život. Tada se znalo da upravo od te spretnosti zavisi zivot, da li će dete preživeti ili neće. Danas toga nema, pa roditelji misle da to više nije bitno, ali upravo je to razlog zašto danas deca ne napreduju. Priroda je nezamenljiva; šuma, park, trčanje, skakanje…”

Sve više roditelja se žali kako njihova deca ne mogu da zaspu.

“Čovek je živo biće stvoreno za kretanje i njegov mozak se razvija u pokretu, najviše od 2. do 5. godine. Biologija je detetu u tom periodu dala ogromnu energiju, da se kreće i koristi mozak. Ako toga nema, kako će ono potrošiti toliku ogromnu energiju? Svaki vlasnik psa zna da pse morate šetati da bi mirno spavali. Isto je i sa decom. REM faza sna izuzetno je važna za formiranje nervnih struktura. Šta smo uradili ako pomerimo spavanje? Remeti se REM faza. Ona se nadoknadi u drugoj polovini noći, ali to već nije prirodna evolucija, nije isti kvalitet sna.”

Kada se deca penju na drveće, na primer, roditelji često osećaju strah da se ne povrede. Da li ih treba zaustavljati?

“Decu morate da pustite, da bi znala šta mogu. Mi čak i svim našim pitanjima ne dajemo gotova rešenja – oni ih sami traže, a za to vreme misle. Moramo da učimo decu da misle, oni tako najlakše uče informacije.”

Mnoga deca su naročito aktivna u vreme praznika. Nažalost, na ovu besparicu roditelji često nemaju mogućnost da ih negde izvedu. Šta raditi za praznike?

“Detetu je svaki dan praznik. Dete svaki dan skače sa fotelje na fotelju, sa fotelje na kauč, mora svaki dan da se kreće. Može i da koristi kompjuter i gleda televiziju, to nije zabranjeno, ali deca treba i da skaču. Napravite u stanu sitnice koje će omogućiti razvoj dece kroz pokret. Stavite ispod tepiha dve grančice, dva kamena, dva kestena, možda će da gazi po predmetima ili da ih izbegava. Nacrtajte na papiru krugove, recite im da se do granica tih krugova ispod tepiha nalazi nešto i da će dobiti bodove kad god pogodi gde je predmet. Dete reši zadatak, a onda kaže ‘Hoću još jednom’. Za pet dana stavite 7-8 stvari ispod tepiha. Kad dođu gosti, ono će već samo od njih tražiti da gaze preko tepiha, da i oni sami učestvuju u igri. To su ti testovi koje mi primenjujemo. Ili možete da razapnete paukovu mrežu preko vrata i tražite od deteta da dođe da vas uplaši – deca mnogo vole da plaše roditelje. Na mrežu okačite zvončiće, pa će se čuti kada dete prođe. Sledeći put će pokušati da je izbegne da bi vas uplašilo, razmišljaće o tome kako da reši problem.”

(B92/TV prva)

Ocijeni...
(0 glasova)

sat3Ovoga vikenda, odnosno u nedjelju 31. ožujka, započet će ljetno računanje vremena pomicanjem kazaljki za jedan sat unaprijed, s 2 sata ujutro na 3 sata. Prelazak na ljetno računanje vremena, kad se zbog pomicanja kazaljke naprijed gubi jedan sat, već je dulje vrijeme predmetom mnogih analiza jer znanstvenici smatraju da pomicanje sata može imati ozbiljne posljedice na zdravlje

Kako je objavio Državni zavod za mjeriteljstvo, ljetno računanje vremena trajat će do nedjelje 27. listopada.

Što možemo očekivati nakon pomicanja kazaljki?

Mnoge su analize pokazale da su promjene uzrokovanje pomicanjem sata radi prelaska na ljetno i zimsko računanje vremena povezane s brojnim tjelesnim i psihičkim tegobama.

Prelazak na ljetno računanje vremena kratkoročno znači sat vremena kraći san, no dugoročno donosi dulje trajanje dana tijekom šest mjeseci, od konca ožujka do konca listopada.

Zbog jednog 'ukradenog' sata, koji nepovoljno djeluje na naš unutarnji sat, smatraju stručnjaci, povećava se rizik od različitih negativnih stanja i bolesti.

Stručnjaci kažu kako tijekom noći naše tijelo luči važan hormon melatonin, a kad se on poremeti, poremeti se i zdravlje, najčešće kardiovaskularno.

Istraživanja su pokazala kako iznenadna promjena vremena može izazvati probleme s vašim 'unutarnjim satom' koji kontrolira ritam spavanja i utječe na energiju. Starije osobe te osobe koje boluju od karcinoma imaju najveći rizik od kardiovaskularnih oboljenja tijekom tog razdoblja. Poremećen san može doprinijeti povišenom krvnom tlaku i lošem mentalnom zdravlju, a oba simptoma predstavljaju glavne uzročnike srčanog i moždanog udara. Postoje neka istraživanja koja pokazuju da se prvog ponedjeljka nakon pomicanja sata povećavaju šanse od srčanog udara za 25 posto.

Istraživanja su pokazala i kako su srednjoškolci su posebno ranjiva skupina kada je u pitanju gubitak sna uslijed ljetnog računanja vremena s obzirom na to da im bioritam otežava prilagodbu i ustajanje sat vremena ranije. Studija iz 2015. pokazalo je kako ljetno računanje vremena kod tinejdžera dovodi do neispavanosti, odgođene reakcije i smanjenja koncentracije.

Zanimljivo je napomenuti da jesenska promjena vremena ipak nema takve drastične učinke na zdravlje, osim manjih problema sa snom i nesanice, jer dobivamo dodatni sat sna.

Kako možemo smanjiti negativne posljedice?

U dane nakon pomicanja sata potrebno je izbjegavati stvari koje vam stvaraju nelagodu i nervozu. Polagan tempo uvelike će pomoći u prilagođavanju.
Najbolje je smanjiti količinu kave i cigareta te obogatiti jelovnik svježim voćem i povrćem.

Lagana hrana bogata vitaminima i mineralima probudit će organizam i vratiti mu energiju i prirodnu ravnotežu.
Najbolji način da se nadoknadi sat sna jest da večer prije pomicanja sata legnete ranije u krevet.


Pripazite i na tzv. higijenu sna. To znači da treba paziti da je prostorija u kojoj spavamo dovoljno vlažna i mračna, te da ima dovoljno zraka.

(6yka.com)

Stranica 3 od 14

S5 Box