Vijesti iz svijeta
Svijet

Svijet (1690)

ponedjeljak, 21 Mart 2022 00:00

Kina: Srušio se putnički avion sa 133 osobe

Ocijeni...
(0 glasova)

avionPutnički zrakoplov sa 133 osobe u njemu srušio se u ponedjeljak poslijepodne u planinskom području na jugu Kine, poslavši spasilačke ekipe koje su požurile na mjesto u potrazi za preživjelima.

Avion Boeing 737, kojim upravlja China Eastern Airlines, srušio se u regiji Guangxi, a plamen i dim mogli su se vidjeti kako se dižu s brda, objavile su prve kineske vijesti, pozivajući se na lokalne dužnosnike.

"Trenutno se okupio spasilački tim i približava se", stoji u online izvještaju kineske državne televizije. “Situacija s žrtvama ostaje nejasna.”

Prvi izvještaji govore da se avion srušio u okrugu Teng u Guangxiju dok je letio iz Kunminga, grada na jugozapadu Kine, do Guangzhoua, grada na krajnjem jugu zemlje.

Snimke koje su podijelili kineski korisnici interneta prikazuju gusto pošumljeno brdo u plamenu, dok su se čule eksplozije, ali lokacija snimke nije bila jasna.

Nesreća bi mogla postati jedna od najgorih kineskih avionskih katastrofa u mnogo godina, nakon niza smrtonosnih nesreća 1990-ih.

(6yka.com)

Ocijeni...
(0 glasova)

vulkanVuklan Urzelina na Sao Jorgeu posljednji put je izbacivao lavu 1808. godine, a Civilna zaštita Azora je zatražila mišljenja eksperata iz regionalnog centra za nadgledanje aktivnosti vulkana

Vlasti na portugalskim Azorskim ostrvima su na dodatnom oprezu, nakon što je 90 manjih zemljotresa pogodilo ostrvo Sao Jorge u Atlantskom okeanu za 24 sata, iako nema prijava o šteti.

Vuklan Urzelina na Sao Jorgeu posljednji put je izbacivao lavu 1808. godine, a Civilna zaštita Azora je zatražila mišljenja eksperata iz regionalnog centra za nadgledanje aktivnosti vulkana, prenosi Tanjug.

Civilna zaštita je dodala da je kontaktirala gradonačelnika i vatrogasce, zamolivši ih da budu u stanju pripravnosti i pomognu narodu tog ostrva ako bude potrebno.
Zemljotresi jačine 1,9 do 3,3

Seizmička aktivnost počela je u subotu poslijepodne, ali su lokalne vlasti apelovale na stanovništvo da ostane smireno, da prate informacije i preporuke.

Zemljotresi su bili jačine od 1,9 do 3,3 stepena po Rihteru.

Na Sao Jorge ostrvu, jednom od devet ostrva koji su dio Azora, živi oko 8.200 ljudi.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

kubavakcineNajhitniji zadatak u ovom trenutku je da bogate vlade prekinu farmaceutske monopole na vakcine protiv COVID-a 19, kako bismo mogli isporučiti vakcine svijetu i okončati pandemiju.

Dok ulazimo u treću godinu okrutne pandemije, usred njenog meteža, još smo u iskušenju da iznova zamišljamo naš svijet.

Kada je pandemija tek počela, bogati i siromašni su se ujedinili u strahu. Moćni političari su osudili nacionalističku sebičnost, prekorili “pakleno pohlepno” korporativno ponašanje i obećali su da će vakcina biti javno dobro.

Izgledalo je kao da ima solidarnosti. Ali samo na početku.

Dok oplakujemo sve koje je ubio korona virus – zvanično je prijavljeno više od 5,5 miliona smrtnih slučajeva, ali se stvarni broj smrtnih slučajeva usljed pandemije procjenjuje na preko 19 miliona – vidimo da je pohlepa veoma aktivna.

Ušli smo u 2022. svjedočeći najvećem porastu bogatstva milijardera otkako se vodi evidencija. Na svakih 26 sati tokom pandemije stvoren je novi milijarder. Bogatstvo 10 najbogatijih ljudi na svijetu se udvostručilo, rastući po stopi od 15.000 dolara u sekundi. Ali zbog COVID-a, 99 posto čovječanstva je u lošijoj poziciji.

Naša boljka je nejednakost. Nejednakost u prihodima sada je snažniji indikator hoćete li umrijeti od COVID-a nego starosna dob. U 2021. godini, milioni ljudi su umrli u siromašnijim državama sa slabim pristupom vakcinama, dok su farmaceutski monopoli, uz zaštitu bogatih država, ograničili ponudu vakcina. Stvorili smo nove milijardere pomoću vakcina, tako što smo milijardama ljudi uskratili pristup vakcinama.

Iz razloga što nam nejednakost svima šteti, svi smo izloženi riziku od sojeva koji neizbježno dolaze od vakcinacijskog aparthejda koji je ljudskih ruku djelo. Na isti način, svi mi gubimo u našoj demokratiji od elite i od klimatske krize koju izaziva pretjerana potrošnja onih jedan posto na vrhu, koji su odgovorni za dvostruke emisije u odnosu na donjih 50 posto.

Superbogati naspram svih nas

Ovdje više nisu bogati naspram siromašnih: ovdje imamo superbogate naspram svih nas.

Nove Oxfamove procjene pokazuju da nejednakost doprinosi smrti barem jedne osobe svake četiri sekunde. A to je konzervativna cifra. Ovo ekonomsko nasilje postoji ne uprkos ekstremnom bogatstvu, već zbog njega.

Bilo bi primamljivo posmatrati ovo kao uobičajeni obrazac u kojem bogatima opet dobro ide. Ali ovi podaci, prikupljeni i izračunati u Oxfamovom novom radu Nejednakost ubija, izvan su uobičajenih parametara. Bogatstvo milijardera, naprimjer, poraslo je od početka pandemije više nego u prethodnih 14 godina zajedno. MMF, Svjetska banka, Credit Suisse i Svjetski ekonomski forum (WEF) predviđaju skok u nejednakosti unutar država.

Superbogati imaju sjajnu pandemiju. Velika količina hiljada milijardi dolara, koje su centralne banke ubrizgale u finansijska tržišta za spas ekonomija, završila je u džepovima milijardera koji su iskoristili procvat berze, dok su se uspon monopolske moći, rastuća privatizacija, urušavanje prava radnika i stopa poreza na bogatstvo i korporativni porez te liberalizacija tržišta rada nastavili punom brzinom.

Istovremeno se milijarde ljudi suočavaju sa utjecajem sve veće nejednakosti. U nekim državama najsiromašniji ljudi imaju četiri puta veću šansu da umru od COVID-a od najbogatijih. Nekih 3,4 miliona Afroamerikanaca bilo bi živo danas da je njihov životni vijek jednak životnom vijeku bijelih Amerikanaca, što je više od šokantnih 2,1 miliona prije pandemije. Jednakost polova je nazadovala za jednu generaciju, dok se žene u mnogim državama suočavaju sa drugom pandemijom pojačanog rodno zasnovanog nasilja.

Vakcinacijski aparthejd pojačava svaku nejednakost. I sada izgledi za štednju koju podržava MMF u više od 80 država prijete da pogoršaju situaciju.

Ulazimo u historiju zbog pogrešnih razloga. Nejednakost je sada jednako velika kao i na vrhuncu zapadnjačkog imperijalizma početkom 20. stoljeća. “Zlatno doba” kasnog 19. stoljeća je nadmašeno.

Pohlepa vlada

Nada da promjena može doći od neuspjele, uske luđačke košulje neoliberalizma jeste definicija ludila. Besprimjerna priroda današnje krize zahtijeva neobično, sistemsko djelovanje – i promjenu u zamišljanju politike mogućeg.

Svaka vlada treba plan za 21. stoljeće kako bi slijedila daleko veću ekonomsku jednakost i kako bi se borila protiv rodne i rasne nejednakosti. To zahtijevaju socijalni pokreti. To je lekcija progresivnih vlada nakon Drugog svjetskog rata i talasa oslobođenja od kolonijalizma.

Možemo početi preusmjeravanjem basnoslovnih količina novca u stvarnu ekonomiju kako bismo spasili živote. Ostvarivo je i nužno da vlade odmah počnu vraćati ogromne dobitke superbogatih tokom pandemije kroz jednokratne poreze solidarnosti, uzimajući primjer država kao što je Argentina.

To je početak. Kako bismo se pozabavili nejednakošću bogatstva na temeljnom nivou, trebaju nam trajni progresivni porezi na kapital i bogatstvo. Historija nudi inspiraciju: američki predsjednik Franklin D. Roosevelt postavio je najvišu graničnu stopu poreza na dohodak od 94 posto nakon Drugog svjetskog rata (do 1981. ta stopa bi u prosjeku iznosila 81 posto).

Vlade mogu uložiti prihode od progresivnih poreza u dokazane, moćne načine da se kreiraju ravnopravnija, zdravija i slobodnija društva, kao što je univerzalna zdravstvena njega, kao što je uradila Kostarika, i univerzalna socijalna zaštita. Niko više ne bi trebao plaćati zdravstvene usluge. Možemo uložiti u okončanje rodno zasnovanog nasilja i kreirati svijet bez fosilnih goriva. Zamislite koliko bi života bilo spašeno i kakve bi prilike bile kreirane.

Ali sama preraspodjela nije dovoljna. Moramo promijeniti pravila tržišta, privatnog sektora i globalizacije kako ne bi ni proizvodili tako ogromnu nejednakost u startu. To znači pomjeranje moći: osnaživanje prava radnika i njihova zaštita; ukidanje seksističkih zakona koji zakonski sprečavaju gotovo tri milijarde žena da imaju isti izbor poslova kao muškarci; i adresiranje monopola koji prijete demokratijama.

Najhitniji zadatak u ovom trenutku je da bogate vlade prekinu farmaceutske monopole na vakcine protiv COVID-19, kako bismo mogli isporučiti vakcine svijetu i okončati pandemiju.

To kako ćemo izaći iz ovog globalnog vanrednog stanja je na nama. Moglo bi biti više istog: nasilnih ekonomija u kojima cvjeta bogatstvo milijardera, nejednakost je sve smrtonosnija, a pohlepa vlada.

Ili, ako je budemo zahtijevali, mogla bi se desiti duboka promjena: ekonomije usmjerene na jednakost u kojima niko ne živi u siromaštvu, niti sa nezamislivim bogatstvom milijardera, u kojima nejednakost više ne ubija…u kojima vlada nada.

Do nas je.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Nabil Ahmed (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

mmfukrajinaUsred pogrešnih zapadnjačkih politika, prodemokratski Rusi ne vide postmajdansku Ukrajinu kao uzor.

Demonstranti stoje na kipu sa ukrajinskim zastavama tokom skupa protiv predsjednika Viktora Janukoviča na Trgu nezavisnosti u Kijevu, 15. decembra 2013. [Reuters/Marco Djurica]

Opasna situacija između Rusije i Zapada koji predvodi SAD u vezi Ukrajine pokrenula je usijanu debatu o prirodi ovog sukoba. Iako neki zapadnjački stručnjaci insistiraju da prijetnja potječe od „ekspanzionističke Rusije“, koja želi ponovo uspostaviti svoju sferu utjecaja u istočnoj Evropi, drugi vjeruju da Kremlj u njegovom neprijateljskom stavu zapravo pokreće strah od demokratije.

„[Ruski predsjednik Vladimir] Putin danas se ne plaši širenja NATO-a. On se plaši ukrajinske demokratije“, u nedavnom intervjuu za časopis Economist, rekao je bivši američki ambasador u Rusiji Michael McFaul. Iako je ovo popularan narativ unutar nekih zapadnjačkih političkih krugova, on sasvim ne odražava istinu.

Ova druga tvrdnja je istinita ili je barem bila istinita u zimu 2013-2014, kada su dramatični događaji Majdanske revolucije koji su se odvijali u Kijevu, dali prodemokratskim Rusima nadu. Mnogi od njih su bili zgroženi Putinovom intervencijom u ukrajinskom političkom sukobu, pripajanjem Krima i podsticanjem rata u regiji Donbas. Dva antiratna marša u Moskvi, 15. marta i 21. septembra 2014, bila su među najvećim protestnim skupovima koje je ruska opozicija održala u prvoj polovini 2010-ih.

Ali Ukrajina je uskoro počela gubiti svoju privlačnost unutar ruskih prodemokratskih krugova. Ovo se desilo velikim dijelom zbog toksične prirode ukrajinske političke debate, posebno na društvenim mrežama, koja je za istinski dobronamjerne liberalne Ruse bila šokantna.

Postmajdanske nacionalističke sile

Postepeno je postalo jasno da postmajdanske nacionalističke i prozapadnjačke sile nisu zaista prihvatile demokratske i liberalne vrijednosti. Ukrajina je počela sve više nalikovati odrazu u ogledalu nacionalističke i neliberalne Rusije, ali uz začkoljicu – također je prihvatila samostalne paravojne grupe koje su oformili ultradesničarski i neonacistički elementi.

Uprkos svim majdanskim nadama za radikalnu promjenu i demokratsku transformaciju, postalo je očito da ovom državom i dalje vlada ista klika oligarha, potpomognuta mrežom korumpiranih političara i sigurnosnih agenata, koji su bili glavni prije revolucije. Pojavile su se neke nove ličnosti, ali većina je ostala na starim pozicijama, a nepromijenjena je ostala i priroda političkog sistema. S ratom u jednom uglu države, moćnim organiziranim kriminalom i mnogo većim brojem političkih ubistava nego u Putinovoj Rusiji tokom istog perioda, Ukrajina je počela podsjećati Ruse na turbulentne 1990-te.

Ovo stanje stvari je omogućilo Kremlju da igra maestralnu igru propagande, pretvorivši susjednu zemlju u strašilo za ono što bi „šarene revolucije“ mogle donijeti. Stoga je umjesto u demokratski model, Ukrajina prerasla u priču upozorenja za Ruse koji su gaijili ideju da bi neki vid liberalizacije ili života bez Putina bio bolji od statusa quo.

Ovaj je stav pomalo smekšan nakon izbora umjerenog predsjednika Volodimira Zelenskog, bivšeg komičara čiji je sitcom Sluga naroda bio hit u Rusiji koliko i u Ukrajini. Ali ideja da Rusija postaje svjetionik za Rusiju je izbledjela, barem za sada.

Licemjernost Zapada

Iz ruske perspektive, to što se desilo u Ukrajini nakon Majdanske revolucije također je otkrilo licemjernost Zapada. Uprkos upornoj retorici o demokratskim vrijednostima, Brisel i Washington su zatvarali oči pred nizom faktora koji su spriječili Ukrajinu da postane uzor za Ruse. Među njima su diksriminatorni zakoni o jeziku, koji striktno ograničavaju upotrebu ruskog jezika, glorificiranje nacističkih saveznika u nazivima ulica i javnim proslavama, očiti manjak želje od strane vlade da istraži politička ubistva i činjenica da su oligarsi i dalje glavni.

Sve ovo je dovelo do dugogodišnje sumnje u Rusiji da je Zapad prvenstveno zainteresovan za pomjeranje svoje vojne infrastrukture bliže ruskim granicama, a ne za širenje demokratije i liberalnih vrijednosti. Kako je Putin rekao, Zapad pokušava kreirati „anti Rusiju“, neprijateljsku državu koja služi kao posrednička sila i koja se nudi kao bojno polje u globanom izjednačenju između dvije velike nuklearne sile, SAD-a i Rusije. To nije bolja verzija Rusije, kako su nekada zamišljali ruski liberali.

Zato su stručnjaci kao što je McFaul u krivu kada je u pitanju zabrinutost Kremlja u vezi NATO-a. Strah od Zapada, tendencija da se sumnja da je on neiskren u svojim izjavama, kao što je ona o NATO-u kao o čisto odbrambenom savezu koji ne predstavlja prijetnju za Rusiju, nije nešto što je izmislio Putin. To je sentiment koji je raširen u ruskom društvu i nije povezan samo sa historijom razornih invazija sa Zapada već važnije – za 30 godina antagonističkih zapadnjačkih politika.

Rusi smatraju da ih je Zapad izdao 1990-ih. Nakon što je propao Sovjetski savez i oni izašli iz totalitarnog režima, nadali su se da će im biti ponuđena puna integracija u zapadni svijet, njegove vojne i političke strukture. Umjesto tog, Zapad je pozvao sve u susjedstvu, izuzev Rusije, da se pridruže NATO-u i Evropskoj uniji.

Nije izenanđujuće da su ekspanziju ova dva tijela mnogi Rusi doživjeli kao politiku otuđenja svoje države od njenih susjeda i najbližih rođaka u Ukrajini i Bjelorusiji. Oni osjećaju da su namjerno satjerani u ćošak i izolovani.

Pitanje zašto integracija Rusije, sa njenim ogromnim nuklearnim arsenalom, još 1990-ih nije bio glavni prioritet za Zapad, i dalje ostaje bez odgovora.

Mentalitet opsade

Godine 1999, istaknuti ruski zvaničnici, kao što je moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov, upozorili su da bi širenje NATO-a izazvalo mentalitet opsade u Rusiji i dovelo do autoizolacije i autoritarizma.

Njegovo se proročanstvo obistinilo u obliku Vladimira Putina, čija je evolucija od navodnog liberala, prešutno podržanog od Zapada u njegovoj borbi protiv pretpostavljenih tvrdolinijaša (uključujući Lužkova), prema autoritarnom vladaru koji izaziva Zapad, bila postepena i nikada unaprijed određena. Verzija Putina koju vidimo danas je umnogome proizvod duboko manjkavih i nekompetentnih zapadnjačkih politika u posljednjih 30 godina. On je kreacija Zapada.

U ovom trenutku, sukob sa zapadnim silama ostaje daleko najvažniji izvor Putinovog legitmiteta. Odabravši Rusiju kao neprijatelja, SAD i njegovi saveznici osnažuju njegov diktatorski režim. Zapad bi dobro postupio da se povuče od geopolitičkog avanturizma i opasne igre kockanja sa Putinom i umjesto tog, usmjeri svoje napore prema njegovanju istinske liberalne demokratije i upravljanju za 21. stoljeće u vojno neutralnoj Ukrajini.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Leonid Ragozin (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

sud1Ayesha Malik položila zakletvu za sutkinju Vrhovnog suda u Pakistanu, postavši prva žena u historiji te države koja je stigla do najvišeg suda.

Pravnica Ayesha Malik u ponedjeljak je položila zakletvu za sutkinju Vrhovnog suda u Pakistanu, postavši prva žena u historiji te države koja je stigla do najvišeg suda, prenosi agencija Anadolija.

Ceremoniju polaganja zakletve uživo su prenosili državni mediji, a njeno imenovanje, iako historijsko, izazvalo je kontroverzu u Pakistanu. Mnogi advokati i sudije usprotivili su se tom potezu uz obrazloženje da je prekršen princip senioriteta, jer je 55-godišnja Malik bila četvrta sutkinja Višeg suda u Lahoreu prije unapređenja.

Pravosudna komisija Pakistana, devetočlano tijelo koje potvrđuje imenovanja, odbila je njeno unaprjeđenje u Vrhovni sud u septembru prošle godine. Glasanje je početkom 2022. ponovljeno, te je komisija s pet glasova “za” i četiri “protiv” potvrdila njeno imenovanje.

Parlamentarni odbor odobrio je odluku prošle sedmice, nakon čega je uslijedilo odobrenje predsjednika Arifa Alvija.

Pro bono na smanjenju siromaštva

Malik je osnovno obrazovanje stekla u školama u Parizu i New Yorku, a srednje je nastavila u Pakistanu. Studirala je pravo na Pakistanskom pravnom fakultetu u gradu Lahore, prije nego što je magistrirala na Pravnom fakultetu Harvard u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prije nego što je 2012. imenovana za sutkinju Višeg suda u Lahoreu, Malik je radila na različitim funkcijama u advokatskim firmama i autorica je brojnih publikacija o trgovini i finansijskim uslugama, nezavisnosti pravosuđa i pakistanskim sekularnim zakonima.

Bila je pro bono savjetnik za nevladine organizacije koje rade na smanjenju siromaštva, mikrofinansiranju i programima obuke vještina. Također je predavala bankarsko pravo na Univerzitetu u Punjabu i trgovačko pravo na Fakultetu za računovodstvo i upravljanje u Karachiju.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

finskaPremijerka Sanna Marin je ponovila da Finska ima pravo pridružiti se NATO-u jednoga dana ako to poželi, ali da se o tome sada ne razgovara.

Finska ne planira pristupiti NATO-u u bliskoj budućnosti, ali je spremna podržati europske saveznike i SAD uvođenjem oštrih sankcija Rusiji ako dođe do napada na Ukrajinu, kazala je finska premijerka Sanna Marin.

“To bi imalo vrlo značajan učinak i sankcije bi bile ekstremno oštre”, kazala je Marin u intervjuu za Reuters.

Marin je istaknula kako je “vrlo nevjerojatno” podnošenja zahtjeva za članstvom u NATO-u tokom njenog mandata, prenosi Hina.

Finsko-ruska granica duga je 1.340 kilometara.

Američki predsjednik Joe Biden nazvao je u utorak finskog predsjednika Saulija Niinistoa kako bi razgovarao s njime po drugi puta u mjesec dana o “značaju bliskog odbrambenog partnerstva Finske s SAD-om i NATO-om”, stoji u saopćenju Bidenovog ureda.

Funkcionalna veza sa Rusijom

Marin je bila suzdržana po pitanju razgovora, ali je istaknula kako vjeruje da su druge zemlje svjesne činjenice da je Finska dugo održavala “funkcionalnu” vezu s Rusijom.

Premijerka je ponovila da Finska ima pravo pridružiti se NATO-u jednoga dana ako to poželi.

“Nitko ne može utjecati na nas, ni Sjedinjene Američke Države, ni Rusija, ni bilo tko drugi”, dodala je.

Finska se u decembru odlučila za nabavu mlažnjaka F-35 i kupuje vojnu opremu kompatibilnu sa standardima NATO-a.

Posljednja anketa najvećeg finskog dnevnika Helsingin Sanomat pokazuje da 28 posto Finaca želi zemlju u NATO-u, dok ih je 42 posto protiv.

Ostali su neodlučni, ali je zagovornika Finske u NATO-u osam postotnih bodova više nego po anketi s kraja 2019.

“Sve u svemu, vjerujem da će biti više rasprave o NATO-u u narednim godinama”, kazala je Marin.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

baterijaDok tiho zujanje električnih vozila postepeno zamenjuje obrtaje i štetna isparenja motora sa unutrašnjim sagorevanjem, brojne promene će se provući kroz naš poznati svet.

Preovladavajući miris benzinskih pumpi će nestati u stanicama za punjenje bez mirisa gde automobili mogu ponovo napuniti svoje baterije po potrebi.

U međuvremenu, gradilišta generatora na gas koja su široko rasprostranjena mogu biti naknadno opremljena za smeštaj ogromnih baterija koje bi jednog dana mogle da napajaju čitave gradove obnovljivom energijom.

Ova elektrificirana budućnost je mnogo bliža nego što mislite.

Dženeral Motors je ranije ove godine najavio da planira da prestane sa prodajom vozila na gas do 2035.

Audijev cilj je da prestane da ih proizvodi do 2033. godine, a mnoge druge velike automobilske kompanije slede taj primer.

U stvari, prema Blumberg NEF-u, dve trećine svetske prodaje putničkih vozila pokriće električni automobili do 2040.

A sistemi na elektro-mreži širom sveta brzo rastu zahvaljujući naprednoj tehnologiji skladištenja baterija.

Iako ovo može zvučati kao idealan put ka održivoj snazi i putovanju, postoji jedan veliki problem.

Trenutno, litijum (Li) jonske baterije su one koje se obično koriste u električnim vozilima, u mega baterijama za skladištenje energije iz obnovljivih izvora, a litijumske baterije je teško reciklirati.

Jedan od razloga je taj što najčešće korišćene metode recikliranja tradicionalnijih baterija, kao što su olovno-kiselinske baterije, ne funkcionišu dobro sa litijumskim baterijama.

One su obično veće, teže, mnogo složenije, pa čak i opasnije ako se pogrešno rastavljaju.

U prosečnoj fabrici za reciklažu baterija, delovi baterija se usitnjavaju u prah, a zatim se taj prah ili topi (pirometalurgija) ili rastvara u kiselini (hidrometalurgija).

Ali litijumske baterije se sastoje od mnogo različitih delova koji bi mogli eksplodirati ako se ne rastavljaju pažljivo.

Čak i kada se litijumske baterije pokvare na ovaj način, proizvode nije lako ponovo koristiti.

„Trenutni metod jednostavnog usitnjavanja svega i pokušaja prečišćavanja složene mešavine rezultira skupim procesima sa proizvodima niske vrednosti", kaže Endru Ebot, fizički hemičar sa Univerziteta u Lesteru.

Kao rezultat toga, više košta njihovo recikliranje nego iskopavanje više litijuma da bi se napravile nove.

Takođe, pošto veliki, jeftini načini za recikliranje litijumskih baterija zaostaju, samo oko pet odsto litijumskih baterija se reciklira na globalnom nivou, što znači da će većina jednostavno otići u otpad.

Ali kako potražnja za električnim vozilima eskalira, kao što se i predviđa, podsticaj da se više njih reciklira ide kroz industriju baterija i motornih vozila.

Trenutni nedostaci u reciklaži litijumske baterije nisu jedini razlog zašto one predstavljaju problem za životnu sredinu.

Iskopavanje raznih metala potrebnih za litijumske baterije zahteva ogromne resurse.

Za iskopavanje jedne tone litijuma potrebno je 500.000 galona (2.273.000 litara) vode.

U čileanskim solanama Atakama, iskopavanje litijuma je povezano sa opadanjem vegetacije, višim dnevnim temperaturama i sve većim uslovima suše u područjima nacionalnih rezervata.

Dakle, iako električna vozila mogu pomoći u smanjenju emisije ugljen-dioksida (CO2) tokom svog životnog veka, baterija koja ih napaja počinje svoj životni vek opterećena velikim uticajem na životnu sredinu.

Međutim, ako se milioni i milioni litijumskih baterija, koje će se isprazniti posle otprilike deset godina upotrebe, učinkovitije recikliraju, to će pomoći da se neutrališe sav taj trošak energije.

Nekoliko laboratorija radi na usavršavanju efikasnijih metoda reciklaže, tako da će na kraju standardizovani, ekološki prihvatljiv način recikliranja litijumskih baterija biti spreman da zadovolji naglo rastuću potražnju.

„Moramo da pronađemo načine da uđemo u ono što nazivamo kružnim životnim ciklusom, jer litijum, kobalt i nikl zahtevaju mnogo struje i mnogo truda da bi bili iskopani, rafinisani i pretvoreni u baterije.

Ne možemo više da tretiramo baterije kao da su roba za jednokratnu upotrebu", kaže Širli Meng, profesorka energetskih tehnologija na Univerzitetu Kalifornije u San Dijegu.

Kako reciklirati litijumske baterije

 

Ćelija litijumske baterije ima metalnu katodu ili pozitivnu elektrodu koja prikuplja elektrone tokom elektrohemijske reakcije, napravljenu od litijuma i neke mešavine elemenata koji obično uključuju kobalt, nikl, mangan i gvožđe

Takođe ima anodu ili elektrodu koja oslobađa elektrone u spoljašnje kolo, napravljeno od grafita, separator i neku vrstu elektrolita, koji je medijum koji prenosi elektrone između katode i anode.

Joni litijuma koji putuju od anode do katode formiraju električnu struju.

Metali u katodi su najvredniji delovi baterije, i to je ono na šta se hemičari fokusiraju radeći na očuvanju i obnovi kada rastavljaju litijumsku bateriju.

Mengova kaže da litijusmku bateriju treba zamisliti kao policu za knjige sa mnogo slojeva, a litijum joni se brzo kreću preko svake police, vraćajući se svaki put do gornje police - proces koji se naziva interkalacija.

Posle godina i godina, polica za knjige prirodno počinje da se kvari i urušava.

Dakle, kada hemičari poput Mengove demontiraju litijumsku bateriju, to je vrsta degradacije koju vide u strukturi i materijalima.

„Zapravo možemo pronaći mehanizme koristeći toplotu ili neku vrstu hemijske metode obrade, možemo vratiti policu", kaže Mengova.

„Tako da možemo pustiti te reciklirane i obnovljene materijale da se vrate na montažnu traku u fabrike (litijumskih baterija) da bi se pretvorile u nove baterije."

Poboljšanje recikliranja litijumske baterije i konačno omogućavanje višekratne upotrebe njihovih delova će im ponovo uneti vrednost koja već postoji.

Zbog toga se naučnici zalažu za direktan proces reciklaže koji Mengova opisuje - jer on može dati drugi život najdragocenijim delovima litijumskih baterija, poput katode i anode.

Ovo bi moglo značajno nadoknaditi energiju, otpad i troškove povezane sa njihovom proizvodnjom.

Ali rastavljanje litijumskih baterija se trenutno obavlja pretežno ručno u laboratorijskim postavkama, što će morati da se promeni ako bi se direktno recikliranje takmičilo sa tradicionalnijim metodama recikliranja.

„U budućnosti će biti potrebno više tehnologije u rastavljanju", kaže Ebot.

„Ako se baterija sastavlja pomoću robota, logično je da je treba rastaviti na isti način."

Ebotov tim u Institutu Faradej u Velikoj Britaniji istražuje robotsko rastavljanje litijumskih baterija u okviru ReLib projekta, koji je specijalizovan za reciklažu i ponovnu upotrebu litijumskih baterija.

Tim je takođe pronašao način da postigne direktnu reciklažu anode i katode pomoću ultrazvučne sonde, „poput onoga što zubar koristi za čišćenje zuba", objašnjava on.

„Proces usmerava ultrazvuk na površinu koja stvara sitne mehuriće koji implodiraju i razbacuju premaz sa površine."

Ovim postupkom izbegavate da se delovi baterije seckaju, što može otežati njihovo vraćanje.

Prema istraživanju Ebotovog tima, ovaj ultrazvučni metod reciklaže može da obradi sto puta više materijala tokom istog perioda od tradicionalnije hidrometalurške metode.

On kaže da se to takođe može uraditi za manje od polovine cene izrade nove baterije od prvobitnog materijala.

Ebot veruje da se proces može široko primeniti i koristiti na većim baterijama zasnovanim na mreži jer obično imaju istu strukturu ćelija baterije, samo sadrže više ćelija.

Međutim, tim ga trenutno primenjuje samo na proizvodni otpad, od kojeg se delovi lakše odvajaju, jer su već oslobođeni kućišta.

Ipak, timski testovi robotskog rastavljanja se povećavaju.

„Imamo demonstracionu jedinicu koja trenutno radi na celim elektrodama i nadamo se da ćemo u narednih osamnaest meseci moći da prikažemo automatizovani proces koji radi u proizvodnom pogonu", kaže Ebot.
Razgradive baterije

Neki naučnici se zalažu za udaljavanje od litijumskih baterija u korist onih koje se mogu proizvesti i razgraditi na ekološki prihvatljivije načine.

Džodi Lutkenhaus, profesorka hemijskog inženjerstva na Teksaškom A&M univerzitetu, radi na bateriji koja je napravljena od organskih supstanci koje se mogu razgraditi na komandu.

„Mnoge baterije danas se ne recikliraju zbog povezanih troškova energije i rada", kaže Lutkenhausova.

„Baterije koje se degradiraju na komandu mogu da pojednostave ili smanje barijeru reciklaži.

Na kraju, ovi proizvodi degradacije bi se mogli ponovo konstituisati u novu bateriju, zatvarajući petlju životnog ciklusa materijala."

To je fer argument s obzirom da, čak i kada se litijumska baterija demontira i njeni delovi remontuju, i dalje će postojati delovi koji se ne mogu sačuvati već će postati otpad.

Razgradiva baterija poput one na kojoj tim Lutkenhausove radi mogla bi biti održiviji izvor energije.

Organske radikalne baterije (ORB) postoje od 2000-ih i funkcionišu uz pomoć organskih materijala koji se sintetišu za skladištenje i oslobađanje elektrona.

„Organska radikalna baterija ima dva od ovih (materijala), oba deluju kao elektrode, koje rade zajedno da skladište i oslobađaju elektrone, ili energiju, zajedno", objašnjava Lutkenhausova.

Tim koristi kiselinu da razbije svoje organske radikalne baterije na aminokiseline i druge nusproizvode, međutim, uslovi moraju biti tačni da bi se delovi pravilno razgradili.

„Na kraju smo otkrili da kiselina na povišenoj toploti deluje", kaže Lutkenhausova.

Ipak, pred ovom razgradivom baterijom predstoji niz izazova.

Materijali potrebni za njenu izradu su skupi i tek treba da obezbedi količinu energije potrebnu za aplikacije visoke potražnje kao što su električna vozila i električne mreže.

Ali možda najveći izazov razgradivim baterijama je takmičenje sa već široko rasprostranjenom litijumskom baterijom.

Sledeći korak za naučnike koji unapređuju direktnu reciklažu litijumskih baterija je rad sa proizvođačima baterija i postrojenjima za reciklažu kako bi se pojednostavio proces od izgradnje do kvara.

„Zaista ohrabrujemo sve proizvođače baterijskih ćelija da bar kodiraju sve baterije tako da pomoću robotskih tehnika veštačke inteligencije lako možemo da razvrstamo baterije", kaže Mengova.

„Potrebna je čitava oblast da međusobno sarađuje da bi se to ostvarilo."

Litijumske baterije se koriste za napajanje mnogih različitih uređaja, od laptopova preko automobila do električnih mreža, a hemijski sastav se razlikuje u zavisnosti od namene, ponekad značajno.

Ovo bi trebalo da se odrazi na način na koji se recikliraju.

Naučnici kažu da postrojenja za reciklažu baterija moraju da razdvoje različite litijumske baterije u zasebne tokove, slično kako se različite vrste plastike sortiraju kada se recikliraju, da bi proces bio najefikasniji.

Iako se suočavaju sa teškom bitkom, održivije baterije polako ali sigurno dolaze na scenu.

„Već vidimo da se na tržištu pojavljuju dizajni koji olakšavaju montažu i demontažu i verovatno će to biti važna tema u budućem razvoju baterija", kaže Ebot.

Na strani proizvodnje, proizvođači baterija i automobila rade na smanjenju materijala potrebnih za pravljenje litijumskih baterija kako bi se smanjila potrošnja energije tokom rudarenja i otpad koji svaka baterija stvara na kraju svog životnog veka.

Proizvođači električnih automobila su takođe počeli da ponovo koriste i menjaju sopstvene baterije na više različitih načina.

Na primer, Nisan obnavlja stare Lif automobilske akumulatore i stavlja ih u automatizovana vođena vozila koja donose delove u njegove fabrike.

Prepreke

Zbog stalno rastuće tržišne potražnje za električnim vozilima, kompanije automobilske industrije troše milijarde dolara na povećanje održivosti litijumskih baterija.

Međutim, Kina je trenutno daleko najveći proizvođač litijumskih baterija, a na vrhu je liste i kada je u pitanju njihova reciklaža.

Široko usvajanje standardizovanih metoda za reciklažu litijumskih baterija, koje uključuju sortiranje tokova za različite tipove, učiniće ih korak bliže.

U međuvremenu, korišćenje tehnologije veštačke inteligencije za obnovu najkorisnijih delova, kao što je katoda, moglo bi pomoći zemljama sa malim zalihama komponenti litijumske baterije da ne moraju toliko da se oslanjaju na Kinu.

Razvijanje novih baterija koje bi mogle biti konkurentne litijumskoj bateriji će verovatno uzdrmati industriju stvarajući zdravu konkurenciju.

„Mislim da će svet biti bolji ako diverzifikujemo ulaganje za skladištenje baterija, posebno za skladištenje na mreži", kaže Mengova.

Pojava manje složene, sigurnije baterije koju je jeftinije napraviti i koju je lakše rastaviti na kraju njenog životnog veka je krajnji odgovor na trenutni problem održivosti električnih vozila.

Ali sve dok se takva baterija ne pojavi, standardizovanje recikliranja litijumske baterije je značajan korak u pravom smeru.

A otprilike 2025, kada milioni baterija električnih vozila dođu do kraja svog početnog životnog ciklusa, pojednostavljeni proces reciklaže će izgledati mnogo privlačniji za privrede širom sveta.

Dakle, možda će, do trenutka kada električna vozila postanu preovlađujući oblik transporta, postojati dobre šanse da će se njihove baterije pripremiti za drugi život.

(BBC)

Ocijeni...
(0 glasova)

koronavirusUkoliko se ne pojavi novi soj koji bi bio sposoban izbjeći imunitet ljudi, pandemija bi ubrzo mogla prijeći u endemiju, tvrde stručnjaci.

Kada smo izdržali više od 22 mjeseca, možemo još malo. Nema više maski, nema više dezinfekcije i karantina, rukovat ćemo se i grliti, slobodno putovati, prestati strahovati i živjeti normalnim životom.

Ovo su vjerovatno pomislili mnogi koji su ovih dana slušali optimistične, ali i još uvijek poprilično bojažljive prognoze da bi se svijet uskoro mogao riješiti pandemije korona virusa. Tu su mogućnost prije nekoliko dana najavili i prvi epidemiolog Amerike dr. Anthony Fauci i šef Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Michael Ryan.

No, da li će pandemija proglašena davnog 11. marta 2020. godine, pošast koja je ubila milione, zarazila stotine miliona, a iz temelja promijenile živote svih ostalih, zaista biti okončana uskoro i šta treba da se desi pa da je počnemo spominjati kao mračnu prošlost?

Teoretski, govore stručnjaci, pojavom omikron varijante, blaže verzije korona virusa koja većinom zahvata samo gornji dio respiratornog sistema, i koja prema svim podacima donosi mnogo manje hospitalizacija i smrti, i njegovim „preuzimanjem terena“ od opasnije delta varijante, bit će potisnuti opasniji sojevi jer će im ostaviti manje prostora za širenje. Ako omikron uđe u tijelo, a od svoje pojave je izazvao rekordne broje zaraženih u mnogim zemljama, stvorit će imunitet pa će drugim sojevima biti otežano ili onemogućeno da uđu u istog domaćina.
Omikron se kreće u smjeru da postane prehlada

Prema tome sudeći, omikron je čovječanstvu, zapravo, učinio uslugu, jer se kreće u smjeru da postane prehlada, pošto prema nekim podacima ima deset puta manju koncentraciju u plućima u odnosu na varijantu delta.

Ovakav razvoj događaja odgovara načinu na koji su prethodne pandemije završile, pri čemu se patogen postupno razvija i postaje manje opasan.

No, priča nije baš tako jednostavna, tako da prelazak pandemije korona virusa u endemiju (prisutnost virusa samo na određenim područjima ili populacijama), zavisi od mnogo scenarija.

“To bi bio slučaj jedino ako ne dobijemo novu varijantu koja izmiče imunološkom odgovoru na prethodnu”, rekao je Fauci.

Zlatko Trobonjača, imunolog sa Univerziteta u Rijeci, slaže se sa procjenama vodećih svjetskih stručnjaka da bi pandemija uskoro mogla prijeći u endemsku fazu, no, da za to treba nekoliko preduslova.

„Početkom prošle jeseni sam govorio da bi se to moglo desiti i sa delta varijantom, koja će se proširiti, imunizirati ljude, te tako pandemiju privesti kraju, ali pod jednim uvjetom – ako se ne pojavi novi soj sa potpuno drugačijim karakteristikama i prenosivošću, koji bi bio sposoban izbjeći imunitet osobe“, kaže Trobonjača za Al Jazeeru.

„Nažalost, moje se predviđanje nije obistinilo jer se pojavio novi soj, omikron, koji je puno prenosiviji od delte i koji ima kraće generacije zaraženih osoba i inkubaciju kraću od delta soja“, objašnjava.

Stalni rast imuniteta

Dobar znak je, navodi, to što je omikron, prema svim podacima, doveo do veće rasprostranjenosti virusa u odnosu na prethodne varijante, a samim tim i pojačao opšti imunitet ljudi, što će ih načiniti spremnijim i otpornijim za eventualne nove sojeve.

„Ono što je jako važno je da je omikron soj imunoevazivan, ima jako puno mutacija. Zaražavaju se osobe koje nisu cijepljene, ali i oni koji su čak dobili i booster doze, s tim što kod njih ne vidimo veće posljedice. Dakle, moj odgovor na pitanje je – hoće, doći će do kraja pandemije ukoliko odnekud ne izroni novi soj koji će se opet brzo prenositi i ponovo biti imunoevazivan na postojeći imunitet“, priča Trobonjača, koji za bitan faktor izdvaja činjenicu da će svakom novom soju koji se eventualno pojavi, biti sve teže zaobilaziti imunitet ljudi.

„Soj koji bi mogao biti opasan morao bi biti izrazito imunoevazivan i morao bi biti sposoban izbjeći postojeću imunost kod ljudi, koja se akumulirala svo ovo vrijeme, kroz cijepljenje i zaraženost. Ta imunost je rasla i rasla i svakom novom soju koji bude dolazio bit će teško obići tu nagomilanu imunost. Dakle, taj soj teško bi se mogao etablirati u društvu i na tome leže predviđanja da bi moglo doći do endemizacije korona virusa“, objašnjava Trobonjača.

I, šta ako pandemija završi? Ryan je objasnio da to ne znači da virus neće biti manje opasan, navodeći primjer HIV-a i endemske malarije, koja ubija stotine hiljada ljudi. Nijedna infektivna bolest nije prestala sama od sebe, pa neće niti ova.

„Endemsko po sebi ne znači da je dobro, endemsko samo znači da je ovdje zauvijek”, istaknuo je Ryan.

Endemiju lakše kontrolisati

Endemski oblik virusa znači da će on godinama nastaviti cirkulisati dijelovima populacije, ali će ga biti mnogo lakše kontrolisati, te će na kraju završiti prije kao gripa, nego virus koji će zaustaviti svijet.

Epidemiolog sa Univerziteta u Bostonu Eleanor Murray tvrdi da bolest endemska ako je „broj reprodukcije stabilan na jedan“. Tačnije, da jedna inficirana osoba u prosjeku zarazi samo jednu.

Bolest je tako stalno prisutna, ali je broj slučajeva stabilan i relativno predvidljiv.

Kada jednom prijeđe u endemiju, korona virus javljat će se u povremeno, u određenim područjima. Zvaničnici javnog zdravlja upozorili su da je malo vjerovatno da će korona virus biti iskorijenjen i tvrde da će i dalje nastaviti da ubija ljude, iako na mnogo nižim nivoima, čak i nakon što postane endemski.

Takvi pandemijski virusi, navodi WHO, na kraju postaju dio ekosistema.

„Virus će uvijek moći pronaći nekoga u populaciji ko nije prebolio bolest, nije se cijepio, ili je u međuvremenu izgubio imunitet. Ti će moći biti zaraženi. Na taj način, virus će se moći širiti u smislu jedne epidemije niske razine, sa malim, lokalnim izbijanjem, u valovima koji neće biti značajniji na globalnoj razini, već će biti endemski. Ono što je najvažnije je da neće biti mnogo hospitalizacija i smrtnih slučajeva“, kaže Trobonjača.

Da bi pandemija prešla u endemiju, bitan je još jedan preduslov – vakcinacija. Nejednakost u dostupnosti vakcina onemogućila je ravnomjernu imunizaciju, a upravo je ona važan faktor u borbi za normalizaciju stanja u zdravstvenim ustanovama.
Neizvjesne prognoze

„Bit će sporadičnog javljanja, ali većina ljudi koji su preboleli COVID-19 ili stekli imunitet na drugi način, bit će sigurni“, Kaže Radmilo Petrović, penzionisani epidemiolog iz Beograda, koji je sedamdesetih godina bio dio tima Instituta za imunologiju i virusologiju „Torlak“ koji je vodio borbu sa zloglasnom variola verom.

No, kaže, za sada je neizvjesno prognozirati kraj pandemije.

„Voleo bih da je to tako, kao što najavljuju mnogi stručnjaci, ali još nisam siguran u to. Moguće je da uskoro možemo očekivati prelazak iz pandemije u endemiju, ali još je rano govoriti, pošto je virus do sada pokazao da je pun iznenađenja i da pravi mutacije. Drugačiji je od ostalih. Više ćemo znati za mesec ili dva. Mene ne bi začudilo da bude još neki val, ukoliko se pojavi neka nova varijanta, što je teško predvideti“, dodaje.

Scenariji su, dakle, različiti, no, prvi znaci optimizma su već tu.

Samo ako, kako je rekao Trobonjača, odnekud ne izroni novi soj i ponovo nas vrati na početak.

Muamer Tanović (Al Jazeera)

Ocijeni...
(0 glasova)

istanbul1S našim novim ekonomskim programom, brzo se krećemo ka zacrtanom cilju stavljanja Turske među 10 najboljih ekonomija, poručio je Recep Tayyip Erdogan.

Predsjednik Republike Turske Recep Tayyip Erdogan poručio je iz Istanbula kako kamata bogate čini bogatijima, siromašne siromašnijima, te najavio kako će razbiti tu mašinu, javlja Anadolija.

Erdogan je u Istanbulu govorio na skupu Stranke pravde i razvoja (AK Parti).

“Naša borba je borba volje za novim razvojem i progresom protiv onih koji žele uništiti civilizaciju koju predstavljamo i spriječiti napredak naše nacije. Naša borba vrijedna je svakog žrtvovanja, i vremena, i imovine, a isto tako i života kada je potrebno”, rekao je Erdogan, te dodao:

“Borba koju vodimo je borba da našu viziju 2053. povjerimo našim mladim ljudima koje žele učiniti mankurtima (robovima) otrgnutim od svojih vrijednosti i prošlosti.”
Cilj stavljanja Turske među 10 najboljih ekonomija

Erdogan je govorio o ekonomskim kretanjima u Turskoj kao i rastu inflacije te je još jednom poručio kako su glavni uzročnici visoke inflacije visoke kamate, prenosi Klix.

“S našim novim ekonomskim programom, brzo se krećemo ka zacrtanom cilju stavljanja Turske među 10 najboljih ekonomija.

Kamatne stope čine bogate bogatijima, a siromašne siromašnijima. Prekinut ćemo ovaj ciklus i pustiti naše ljude da ostvare glavni cilj”, rekao je Erdogan.

(Agencije)

Ocijeni...
(0 glasova)

policija3Novi Pazar je danas zavijen u crno zbog saobraćajne nesreće koja se desila sinoć na magistralnom putu Novi Pazar – Ribariće, u mjestu Lukare, u kojoj su poginula četiri mladića.

U sudaru su povrijeđene još dvije osobe, a jedna od njih je žena od 56 godina, koja se nalazi u šok sobi Opšte bolnice Novi Pazar. Do sudara je došlo nakon što su mladići izgubili kontrolu nad jednim vozilom i sudarili se s vozilom iz suprotnog smjera.

Sva četiri momka iz Novog Pazara nalazila su se u vozilu marke Golf, dok su se dvije povrijeđene osobe nalazile u drugom vozilu marke Polo plus. Vozilo u kojem su se nalazili poginuli mladići kretalo se magistralnim putem ka Crnoj Gori, a imalo je kraljevačke tablice.

Za sada nema zvaničnih informacija, ali prema nezvaničnim, do nesreće je došlo zbog klizave ceste i neprilagođene brzine, navodi Nova.rs.

Na mjesto nesreće izašle su patrole novopazarske policije, kao i pripadnici vatrogasne i hitne službe iz Novog Pazara.

Poginuli su mladići u dobi od 22, 23 i dvojica u dobi od 20 godina. To su Amel Ibrahimović, Amar Ujkanović, Senad Djerlek i Mitko Hamidović, javlja Sandžak danas.

(klix.ba)

Stranica 1 od 121

S5 Box